Valerijan Žujo: LEKSIKON SARAJEVA

Konačno sam dobio priliku da sa Vanjom provedem nekoliko sati, dobijem informacije iz prve ruke o kapitalnom djelu Leksikon Sarajeva, primim poklon primjerak leksikona iz ruku autora koji redovno prati blog Dovla.net.

Oko 100.000 činjenica koje su relevantne za glavni grad BiH pažljivo su skupljane, a potom i uokvirene u djelo koje se zove Leksikon Sarajeva. Djelo, čiji je autor bosanskohercegovački književnik Valerijan Žujo, ugledalo je svjetlo dana nakon skoro 20 godina rada.

Leksikon Sarajeva je dvotomno djelo, obima blizu 1.000 stranica, u kojem su obuhvaćene činjenice od prvih tragova čovjekove prisutnosti na prostoru omeđenom Trebevićem, Humom i Igmanom, pa sve do marta 2009. godine. Autor Leksikona, književnik Valerijan Žujo, prvenstveno je, kaže, istraživao za svoj roman:

„I nisam uopšte imao ovakvih ideja leksikografskih, ali sam htio da znam o ovom gradu što je moguće više. Vidio sam da ljudi ne znaju – provedu život u jednoj ulici, ne znaju ništa o tome. I onda sam počeo da jašem kroz literaturu, kroz izvore, kroz arhive da bi taj roman bio ozbiljan, da ima neku potporu. Međutim, to se otelo, to je počelo da raste, to su bile bilješke. Kad je bio neki predah u ratu, ja sam to malo razgledao i vidio da to ima smisla i da sad to treba disciplinirati – jedan ogroman materijal koji ne može drukčije nastati nego da čovjek pročita te knjige. Naravno, onda se poslije vidjelo koliko je to šuplje, koliko tu fali i onda sam ja sa jasnom zamisli krenuo da to napravim. I, evo ga. Otvori integralni članak »

Корнелије Ковач: Сарајево – Врпоље – Београд

Како сам завидео оним годинама средином шездесетих када сам као господин човек долазио на игранку да свирам клавир у бенду. У нека каснија модернија времена морао сам као амал да теглим клавијатуре, компјутер и ритам машине, да их утоварим у мини морис или „рено” петицу, а затим да их истоварим па све то касније обратним путем поново. Клавир је у „Слози” увек био пристојно наштиман, требало је само привући тврду столицу до црно-белих дирки и чекати да се остали припреме за свирку. Бина је у „Слози” била висока скоро метар и по, и музичари су стварно били мале локалне звезде. – То је онај што свира у „Слози” – шушкало се за нама испред кафане „Пар”. Otvori integralni članak »

BLOG PRELAZI NA “SPORI RITAM”!

Večeras letimo za dobru, staru Evropu! Nisam siguran kada i kako ću imati pristup Internetu, pa molim da se odgodi slanje poruka, priloga i komentara na blog! Hvala na razumijevanju.

Biće uzbudljivo slijedeća dva mjeseca, najvećim dijelom u Sarajevu, a povremeno i na drugim “destinacijama”. Radujemo se vidjenju sa brojnim starim (i novim) prijateljima.

Vlado Kaluža

Akademik Rešid Hafizović: Nema novih i starih muslimana, ali ima vehabija

Mladen Štambuk: O istini i Istinama

Više od mjesec dana nisam imao pristup Internetu pa mi je promakao prilog V. Ristića. Zapazio sam da se riječ istina pojavljuje u gotovo svim osvrtima. To me nagnalo da iznesem neke svoje noćne more koje me prate još od dječačke dobi. Počelo je u I i II razredu Klasične Gimnazije (1950-52) kada nam je i latinski i (h)istoriju predavao Ostoja Ostojić. Ne samo što je naglašavao glas “h” kojeg nije bilo na udžbeniku nego je uz događanja koja je opisivao na časovima (h)istorije birao za domaću zadaću iz latinskog svjesno (ili ne) da prevedemo takve pasuse iz mitologije i historije Rima, Atene, Troje itd koji se nisu u cijelosti podudarali sa onim prvim tumačenjem.  Koja je od te dvije verzije istinita, šta vrijedi upamtiti?

Desetak godina kasnije ugledao sam profu za stolom neke bašte u Starigradu na otoku Hvaru i ohrabrio se da mu pristupim i potsjetim ga na svoju malenkost a sve to s podlom namjerom da ću iskamčiti barem Mirindu ako ne i bevandu. Moja su očekivanja prevaziđena tako što se profa našao u neprilici zato što me se nije sjetio pa je u želji da to nekako popravi odmah naručio bocun (bokal) crnog vina i po bocuna ledene vode taman za po tri dvodece bevande. Kad smo načeli posljednju stekao sam dovoljno kuraži da mu pomenem onu moju dilemu. Šuti profa nekako predugo, zatim osmijeh (da li sjetan ili sretan) pa onda dreknu: “Dite!!!” na što se niodkud stvori konobar s još po jednim bocunom. Otvori integralni članak »

HDZ je Hrvatskoj nanio više štete nego čak i agresor

Prilog poslao Bato Rafajlović uz slijedeći komentar: Nekom rat, nekom brat. Priloženo pisanje se serbez može odnositi i na druge dvije vodeće nacionalne stranke u BiH – zar ne?

Pozdrav, Bato

“U demokratskim državama higijenski minimum, nakon toliko šokantnih otkrića o državnom kriminalu i korupciji u vladajućoj stranci, bez obzira na to ko ju vodi, nalaže da se odstupi s vlasti. Toliko štete, koliko je HDZ prouzročio državi, Hrvatskoj nije stvorio niko, pa ni agresor, piše u utorak u komentaru objavljenom u slovenskom “Delu”.

S raskrinkavanjem državne korupcije je sve očitije kako je HDZ za vrijeme kratke samostalnosti opljačkao Hrvatsku. I još uvijek je na vlasti, čudi se komentator Dela Ron Kajzer, prenio je Dnevnik.hr. Otvori integralni članak »

Naim Logić: Skijama na krov Evrope

Prošlog mjeseca sam bio na Elbrusu (5.642m), najvišoj tački Evrope – na skijama.

Reportažu sa te zanimljive ture možete naći ovdje:

http://www.zone-2000.net/index.htm

Pozdrav, Naim

“A ship in the harbor is safe, but that is not what ships are built for” – William Shedd

Jan Beran: “Muzikanti”, roman sa sjetnim osmjehom – Odlomak

Uspomena na oca Rudolfa (nedavno obilježeno 40 godina od smrti)

Predgovor autora: Ovo je priča o ljudima koji su svoju “notno prenaseljenu zemlju” napustili, nastojeći da ” muzičkim ključevima” otvore kapiju svoje nove egzistencije. Njihove vojne muzike bile su cvijet u zapućku strojevog koraka. Svaki njihov zvuk djelovao je na sivoj pozadini vojničkih ešalona kao pravi vatromet ravan blještavilu njihovih limenih instrumenata. Krivica ili zasluga ovih ljudi sastojala se u paradnim ili posmrtnim marševima. Rat je mogao bez njih, kao što su i oni mogli bez njega. Stoga je ovo roman ponekad vedar, češće sjetan ili čeznutljiv, groteskno tragikomičan, ali nikada zlurad ili nagrđen porugom. Otvori integralni članak »

Lingvistica Kordić: U Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori govori se istim jezikom

SNJEŽANA Kordić, lingvistica iz Osijeka, u svojoj knjizi “Jezik i nacionalizam” piše o tome da se u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori govori istim jezikom. Naime, Kordić je u intervjuu za Slobodnu Bosnu kazala da se spomenuti narodi međusobno razumiju i da govore jednim jezikom. Lingvistica napominje kako je u lingvistici definirano da se radi o istom jeziku ako je najmanje 81 posto osnovnog rječničkog blaga zajedničko. “A Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci, kad govore standardnim jezikom, imaju 100 posto zajedničko osnovno rječničko blago”, kazala je Kordić.
Prije nekoliko godina Kordić je bila optužena da “potkopava temelje hrvatske države” zbog svojih radova i stajališta o jeziku. Ona kaže da je do toga došlo jer “domaći jezikoslovci uvjeravaju ljude da država i nacija ne može postojati ako nema zaseban jezik sa zasebnim imenom. “To je, naravno, besmislica jer inače ne bi postojala čak ni američka država i nacija, ne bi postojala švicarska nacija i država, ni kanadska, argentinska…”, smatra Kordić. Otvori integralni članak »

Sarajevo je sad neki drugi grad

U intervjuu sa glumcem Nerminom Tulićem izmedju ostalog razgovaramo o Sarajevu nekad i sad

Razgovarala: Dinka Jurković

RSE: U ljeto 1993. godine igrate ulogu Mula Mustafe Bešeskije. To je vaša prva uloga poslije teškog ranjavanja. Kakav je bio taj prvi izlazak na scenu, poslije te kobne 120 milimetarske granate?

Tulić: Premijera te predstave je bila 1991. godine u aprilu. Igrali smo je sve do početka rata i do početka opsade Sarajeva. Već u junu 1992. godine sam pogođen, a 1993. godine sam se ponovo vratio u pozorište. Igrao sam je sjedeći. Otvori integralni članak »