Pavle Pavlović: Na današnji dan

Najsretniji sam kada jutro započinje sa rubrikom Na današnji dan. Tada sam siguran da u toku noći nije bilo brodoloma, početka ratova, djelovanja terorista, propadanja eura i da je moja Bosna i Hercegovina, cijela iz dva dijela, preživjela još jedan mirnodopski datum. Između gutljaja kafe smješkam se mladim kolegama sa satelitskih televizija iz rodnih nam krajeva. Zločesto primjećujem da najmanje zamuckuju kada pred sobom imaju spisak minulih događaja kalendarske zore što se rađa ili kada čitaju vremensku prognozu.
Neki će 23. januara spomenuti da se na današnji dan dogodio najstrašniji zemljotres u ljudskoj povijesti, kada je 1556. godine u Kini nestalo 830.000 ljudi. Ili, rodili se francuski pisac Stendhal i poznati holandski fudbalski internacionalac Robben. Da su na današnji dan zauvijek otišli Salvador Dali, španski slikar, Leopoldo Pirelli, italijanski fabrikant, ili Mikael Sundstrom, finski reli-vozač. Na jednoj televiziji će reći da se na današnji dan vjerila Djevica Marija, na drugoj da nastupa praznik svetog Grigorija, a na trećoj da je 622. godine započelo islamsko računanje vremena (Hidžra) vezano uz prelazak proroka Muhameda iz Meke u Medinu.
Niko spomenuti neće kako je na današnji dan iz ratne stvarnosti u privremenost koja, evo, već traje 19 godina, preselila i grupa (ne)srećnika iz milionske rijeke Bosanaca i Hercegovaca ratnih izbjeglica. Sa jakom nadom u kratkotrajnost mirisa baruta i ponovnog hodanja nekadašnjim sretnim stazama života koje se neprestano vraćaju u snovima. Otvori integralni članak »

DNK analize: Srbi, Hrvati i Bosanci su najsličniji

SKOPLJE – “Braća Hrvati”, izjava je koja se neretko čuje u Srbiji i u pozitivnom, ali i u ironičnom kontekstu. Ali, ova izjava je sada potvrđena kao pravilo, bar kada je reč o genetskom kodu dvaju naroda.

Šestogodišnje istraživanje DNK profila nastradalih (žrtava) žitelja Balkana, koje je sproveo Institut za sudsku medicinu u Skoplju, pokazalo je veliku genetsku sličnost naroda sa ovih prostora.

- Analiza dobijenih podataka pokazala je da stanovnici Makedonije imaju najsličniji DNK profil sa Bugarima i Srbima, Hrvati sa bosanskim i srpskim stanovništvom, dok Albanci sa Kosova imaju najmanje sličnosti sa ostalima – rekao je doktor Zlatko Jakovski sa ovog Instituta.

Makedonski naučnici, koji su ispitivanje uzoraka gena vršili zarad svojih forenzičkih istraživanja, podatke su dobili od većine zemalja Balkana, osim Grčke, koja nije prihvatila poziv da učestvuje u projektu. Ostale zemlje poslale su u Skoplje DNK analize žrtava ubistava i stradalih osoba na svojoj teritoriji. Otvori integralni članak »

Ljubomir Jovandić Čole: Fragmenti sjećanja

SELO…..Priča se vezuje za period između moje dvanaeste i šesnaeste godine, a događa se na selu, nadomak Sarajeva, gdje su živjeli moji, baba i djed, na svom skromnom imanju. Zimske i ljetne ferije sam kod njih često provodio. Kada je djed otišao u penziju, napravio je kućicu na nevelikom imanju naslijeđenom od svog oca, i tu, sa svojom „Starom“, kako je zvao svoju suprugu a moju dragu baku, dodatno se bavio poljoprivredom. U to vrijeme na imanju nije bilo ni vode ni struje. Po pitku vodu se moralo ići oko jedan kilometar do najbližeg izvora a struju je zamjenjivala lampa na špirit. Život u takvim uslovima je za mene bio kao iz bajke. Pomagao sam djedu sa velikim zadovoljstvom, nije me trebalo tjerati ni nagovarati. Donosio sam vodu, zalijevao povrće, podrezivao voćke, ispravljao eksere, zakucavao tarabe i šta još sve ne.

Povremeno bih šmugnuo do svog prijatelja Radeta na njegove nesvakodašnje časove praktične nastave iz fizike i hemije. Rijetki su bili trenutci u toku dana kada se moglo ljenčariti. Samo uz objed i u sumrak, prije počinka, bi se sjelo i škrto razgovaralo. Priče bi najčešće bile vezane za obaveze koje je trebalo uraditi u narednom periodu. Baka je podgrijavala večeru i postavljala sto, dok je djed pedantno glancao stakleni cilindar fenjera zgužvanom novinom. Zimi je taj ritual bio posebno bajkovit. Dok su oboje obavljali svako svoj uobičajeni posao, ja sam gledajući kroz poluzamagljen prozor, uživao u nesvakisašnjem zimskom prizoru. Plavkasti, tajnoviti sumrak zime je bio ugođaj koji se u gradu nije mogao doživjeti! Dvije zaljubljene kreje pred svoj počinak su redovno izvodile nestašni ljubavni ples na obližnjoj šljivi, dok je snijeg sa grana po njima padao.

Godinu ili dvije nakon useljenja, otac i ja smo u blizini kuće iskopali bunar za vodu. Prva kanta je bio nezaboravan doživljaj! Bajki se lagano bližio kraj. Dolaskom struje, nastavit će da živi samo u mojim sjećanjima.

SUSRET, DRUŽENJE I RASTANAK …. Bio sam siguran da ću jednog dana napisati ove redove. Osjećao sam to kao obavezu, kao dug prema samom sebi, prema jednom kratkom ali neobično lijepom periodu svog života, ujedno i dug prema osobi koja je na mene ostavila snažan dojam. Otvori integralni članak »

Slobodan Stajić: Treba li vam prevodilac?

Ranko Bajić, Beograd: TRI SOKAKA

Uvod: Hvala profesoru Cezi Danonu što nas podsjeti na ovaj davno objavljeni tekst.

Uz izvanredno naslikanu mostarsku mahalu i ljude u njoj, podsjeti nas Ranko i na cijeli niz poznatih imena.

Znam da ovo pogadja svaku ranjenu mostarsku dušu, ali vjerujem da nikad nije previše pisanja na ovu temu.

Neke buduće generacije moraju znati da Mostar nije bio ono što današnji nosioci ‘demokracije’ o njemu pričaju.

Pozdrav svima, Sem Kazazić

S e ć a nj a    k o j a    b o l e

Ulazim, sed, u Behlilovića sokak, dragi svet mog najranijeg detinjstva. U njemu je nekada bilo šest velikih kapija i jedan kapidžik. Sokak je, kao i danas, bilo mali, ali je, tada, bio veoma nastanjen – decom.

Kako sačuvati brak: Sirove foto-strasti

Piše: Pavle Pavlović (Hag)

Foto: Dragana Pavlović

Nemojmo se zavaravati – sve prolazi, samo navike ostaju. Srećom, ima i ona – nikad nije kasno da se živi strasno. Pojačano lupanje srca te iznenadi kada se najmanje nadaš. Može te snaći i kada se polagano bližiš kraju četvrtog desetljeća bračnog života. U osnovnoj ćeliji svakog društva imaš padove i uspone ali, kako ljeta prolaze, linija postaje sve ravnija. Bude ti lijepo kada sve više osjećaš kako ljubomora plovi u prošlost i kada očekuješ tihu luku u neminovnom smiraju života. I onda jedan rođendan sve u trenu odnese. Ponovo živiš život kao na početku, kada te je strast odvodila u noć i jedva čekala svitanje jutra…

Nasljednik čuvenog prezimena kojeg nosiš, ili nastavljač loze bajnih knezova iz srednjovjekovne Bosne, zna zeznuti stvari iz temelja. Pozna ti sve mane i vrline, neispunjene želje, bolesnu slabost prema digitalnoj tehnici. Kud ćeš bolji poklon tatici za jubilarni dan rođenja od najnovijeg čuda foto tehnike što svaki predmet, u stilu najmoćnijeg snajpera, optički približava čak 25 puta kao od šale. Poskočiš od sreće kada čuješ da je zadnja riječ japanske tehnologije pojačana sa gotovo inflacijskim brojem milijuna mega pixela. Priznajem, nisam bio uzbuđeniji od dana kada sam kao petogodišnjak dobio prozračni stakleni kliker sa čak osam pera. Ljubomorno ga skrivao, nosio sa sobom u krevet. U sedmom desetljeću probudio se klinac koji je pod jastuk pažljivo i nježno skrivao sjajnu spravu sa blještećim objektivom. Prošao sam, kao mnogi od vas, sve faze munjevitog tehnološkog razvoja proteklog i ovog stoljeća. Divio se prvim radio aparatima sa kazaljkama, pa onim sa magičnim očima čija je zelena igra više palila maštu nego današnji trodimenzionalni televizori. Nije lako bilo mojoj generaciji izdržati takav tehnološki šok od dana kada si sa strahom prilazio spravi što te zvonjavom upozoravala da te netko s druge strane žice treba, do najnovijih i-phona s kojima se ni u epicentru New Yorka ne možeš izgubiti. Nigdje više dragih, slatkih sigurnih žica, kabela. Sada kroz nas struje razni valovi i tko zna što donose ljudskom biću. Otvori integralni članak »

Na današnji dan rodjen je veliki fudbaler i čovjek

ASIM FERHATOVIĆ – HASE

Na današnji dan rodio se jedan od najvećih igrača koje je FK Sarajevo ikada imalo, Asim Ferhatović – “Hase”. Za njega se kaže da je kao niko prije njega, demonstrirao školsko igranje fudbala, igru doveo do gotovo savršene skladnosti poteza, unio nekoliko noviteta i dokazivao superiornost tehnike nad snagom.. Asim Ferhatović, majstor driblinga, lucidni graditelj, markantna figura, i napokon, najbolji strijelac jugoslovenskog prvenstva u sezoni 1963/64. Na nesreću bio je neopravdano izostavljen u reprezentaciji, pa nije uspio svoju fudbalsku virtuoznost demonstrirati u većem opsegu i na međunarodnoj sceni.

U onom dijelu grada, Kovači, gdje je rođen, gdje je načinio prve fudbalske korake, volio je odigrati mali fudbal sa vršnjacima i komšijama. Čovjek koji je prošao kroz jugoslovenski i evropski fudbal, uvijek je ostao čvrsto vezan uz rodni kraj. Popularni “Hase” nikada se nije mogao dugo odvojiti od svog rodnog grada, od komšija i prijatelja, pa mu je zbog toga i propao kratki angažman u Istanbul, jer Asim ni uprkos privlačnim novčanim ponudama nije izdržao izvan kluba i grada. Otvori integralni članak »

Milorad Bjelogrlić: Utorkom u jedan

Sad, kada je to vrijeme odavno za nama, razmišljam nešto, mislim da u Sarajevu od početka pedesetih prošlog vijeka nije bilo muške glave koja je dolazila u FIS, a da – logično – nije bila zaljubljena u sport. U takve naravno ubrajam i sebe, iz što reče Balašević pedeset i neke i jedan sam od, da tako kažem, mlađih izdanaka te institucije zvane FIS.

FIS – Autor snimka Malik Kulenović

Držao sam se jednog, ne mogu da se sjetim čijeg, mota koji je moj nekadašnji profesor “Opšte istorije države i prava” Đorđe Samardžić jednom spomenuo na predavanjima, a ja zapisao i upamtio za cijeli život:

“Ako hoćeš da si srećan jedan dan, onda se napij,

ako hoćeš da si srećan jedno vrijeme, onda se zaljubi,

a, ako hoćeš da si srećan cijeli život, radi posao koji voliš”.

Tako sam i ja još dok sam bio u kratkim pantalonama, svjesno ili nesvjesno, odlučio da moja budućnost i posao budu vezani za sport. Međutim, zbog isto tako ljubavi prema kafani i “nesportskom” životu, još sa 18 godina sam digao ruke od aktivnog bavljenja košarkom koju sam punih šest godine trenirao u “Željezničaru”. Treneri su mi bili Ratko Vulešić Rale, a poslije njega Miroslav Rag i Miroslav Dugandžić. Otvori integralni članak »

Šarene laže velike raje – prve lekcije iz tenisa

Napisao Nadan Filipović

Ne znam igrati tenis. Nikad nisam uzeo reket u ruku. Znači nisam ni rekreativni igrač, ali sam zato pasionirani posmatrač. Zaista uživam u gledanju ove prekrasne igre koja je i pored profesionalizma, reklama i golemih para koje se oko nje vrte, ipak zadržala mnoge elemente džentlmenstva ili viteštva. Eto, sjedim po čitave dane pred televizijskim ekranom i kibiciram sve susrete Melbourne Open–a. Dok traje meč između Federera i Tomića, ja koncentrirano pratim igru, a u pauzama mi kroz misli na trenutke dolete i prolete neke davne slike, odnosno daleka sjećanja. Čim se meč završio, sjedoh i napisah ovu priču kao podsjećanje, a po sjećanju koje me još relativno dobro služi.

Svi smo mi nekad bili „mala raja“. Mala raja ne bi bila mala da nije postojala „velika raja“. Znači, na jednoj strani „robovlasnici“, a na drugoj „mali crnci“. U moj vakat, pripadnici naše obalske male raje su morali bespogovorno slušati i ispunjavati sva naređenja velike raje, a svaki neposluh velikorajaši su znali čak proglašavati i pobunom. „Pobunjenici“ su bili kažnjavani na različite načine. Kao najblaže vaspitno-popravne mjere primjenjivane su klempe, šljage, čvoke, a kao teže, jednosatno ležanje na okolodvorišnom zidu, šibanje po dlanovima, zatvaranje u mračne podrumske prostorije ili „crne šupe za pobunjenike“. Za one, skoro nepopravljive, koji su ponavljali neposluh prema našim „velikim bogovima“ čak se primjenjivala, doduše dosta rijetko, egzekucija na takozvanoj „električnoj stolici“ instaliranoj u mračnoj veš-kuhinji: „Električna stolica“ je bila improvizirana pomoću ručnog induktora zaostalog iz onog rata. Otvori integralni članak »

Umro Dragutin Braco Kosovac