dovla.net

Moji drugari iz Njemacke i Sarajeva javili su mi da je prije par dana “Oslobodjenje” objavilo clanak o mucki ubijenom bivsem rukometasu Goranu Cengicu uz koji je objavljena slika Pionirske rukometne reprezentacije - iz mog bloga. Novinar Edina Kamenica navela je izvor. Ocekivao sam da ce se Edina oglasiti u “komentaru” sa uobicajenim: “Koristili smo sliku iz vaseg bloga, nadamo se da nemate nista protiv…”. Naravno da se slazem i ne namjeravam traziti naknadu za autorska prava. Dapace, drago mi je da i drugi mediji koriste taj materijal. Bujrum!

Ustvari, ovo nije pravi razlog sto pominjem novinare, ovo je samo zgodan povod. Naime, poznavao sam mnogo novinara, posebno iz “Oslobodjenja”. Negdje ranih sezdesetih, cesto sam igrao karata u bifeu starog “Oslobodjenja” u Titovoj gdje je kasnije preselio “Sipad”. Na posljednjem spratu bife je drzao cuveni Lutvo Hasanbegovic, a “klijentela” su bili: Dusko Pilja, Dejan Divljan, Alija Resulovic, Arif Zulic, Stjepan Kljujic, Zeljko Rodic… Dobro sam poznavao Adija Mulabegovica (cesto smo zajedno isli na Jahorinu), Djoko Ninkovic je moj skolski drug, znao sam se sa Mikijem Djurasevicem i Salkom Hondom, jednom sam proveo par dana sa Mirkom Sagoljem u Izraelu zajedno sa kosarkasima “Bosne”… dakle, bio sam dosta vezan za “Oslobodjenje”, a i sada ga redovno citam ovdje u Americi (elektronsko izdanje).

Ovo je bio uvod, evo i razloga za ovaj prilog. Tada sam se, skoro svakodnevno, druzio sa Stjepanom Kljujicem, poznavao sam ga dok je jos radio kao ucitelj u Semizovcu. Cesto smo igrali karata. Stjepan je bio sportski novinar “Oslobodjenja” i, kada je ostalo upraznjeno mjestu urednika sportske rubrike, Stjepan je bio kandidat za tu funkciju. U to vrijeme, bilo je neophodno biti clan Saveza komunista i Stjepan je podnio molbu za prijem. Odbijen je i kasnije je napustio “Oslobodjenje” i postao veliki anti-komunista. Ukljucio se u politiku i bio ponosan na postignut “zivotni cilj” da svrgne komuniste s vlasti. Ne znam sta bi se sve desavalo da je, koji slucajem, bio primljen u Partiju? Kad god sam ga slusao da prica o tome kako je ispunio svoj zivotni cilj, uvijek sam se sjetio ove epizode. Morao sam je jednom ispricati - u interesu istine.

Kada je postao predsjednik HDZ-a, obecavajuci da ce Bosna “postati druga Svicarska” i da cemo imati plate od 3.000 DM nismo ni slutili kakva ce sudbina zadesiti Bosnu. Ima jedna zanimljiva anegdota iz tog vremena:

Negdje pred rat, po obicaju, sastajali smo se u SD “Bosni”. Imali smo jednu prostoriju (sok soba) u kojoj smo igrali karata, bila je uvijek puna dima, Stjepan je bio cest gost - uz obaveznu lulu. Tada je u prostoriju usao poznati sarajevski seret Sead - Setko Hajrovic, pozdravio i obratio se Stjepanu:

“E, moj Stipice, danas sam sebi kupio kosulju za Bajram”. Stjepan je spremno odgovorio: “Bravo moj Setko, eto vidis, sada je dosla demokracija, sada mozes slobodno govoriti o tome!”

Setko je odvratio: “Ma kakva demokracija, ja sam kupio ‘pancir-kosulju’!”

Ne bih htio da se sve ovo shvati kao moje “petljanje u politiku” jer se radi samo o jednom od novokomponovanih politicara, a ovo ne moze ni njemu nauditi obzirom da je prosao zenit svoje politicke karijere.

Volio bih da procitam i misljenje nekog od “citalaca” ovog bloga. Treba samo kliknuti na “komentari”.

: