Benga
Konacno sam krenuo da nesto napisem o najuspjesnijoj sportskoj ekipi iz Sarajeva - sampionima Evrope iz 1979.godine, kosarkasima “Bosne”. Iako jos uvijek nemam sliku te sampionske ekipe iz Grenobla (nadam se da ce je neko od citalaca bloga poslati), imam dosta pojedinacnih slika igraca, trenera, rukovodstva…Obzirom da sam danas bio u kontaktu sa Predragom Benacekom - Bengom, evo informacije o njemu.
Jos za vrijeme rata, Benga je jedno vrijeme igrao u Grckoj, zatim je presao u Sloveniju i bio igrac i trener “Maribora”, pa je karijeru nastavio u Ceskoj (porodica Benacek vodi porijeklo iz Ceske), bio igrac i trener i sada sa porodicom (supruga i dva sina) zivi pored Praga. Medjutim, prosle sezone je preuzeo treniranje kluba Apollon iz Limassola na Kipru, bili su veoma uspjesni, dogurali do finala play-offa sto je najveci uspjeh u istoriji kluba. Benga kaze da je tamosnja liga dosta jaka, da svi timovi imaju i po 7-8 stranaca, ali se nada ponovo uspjesnoj sezoni.
Nekoliko godina prije rata bio sam vodja puta “Bosne” na turneji po Australiji koja je trajala tri sedmice i, tom prilikom, nastala je ova slika sa Bengom u prvom planu. Domacini su se trudili da nam ugode na svakom mjestu. Pored Benge, na slici su trener Svetislav Pesic, doktor Nedzad - Djido Brkic i u pozadini pomocni trener Karalejic.
Nadam se da neko od igraca ili trenera posjeduje slike iz Grenobla, da ce mi ih poslati e-mailom (klik na “Kontakt”) kako bih mogao da ih stvim na blog i pruzim priliku svim koji prate blog da se podsjete tih divnih dana.
Ovdje je i slika sa turneje sa jedne od utakmica, mislim iz Melburna.
Stoje: Pesic, Lukenda, Dr Brkic, Benacek, Primorac, Avdic, Alibegovic, ?, Bruno Soce, Vlado, Karalejic. Cuce: Mitrovic, Radulovic, Pasic, Ljoljo i Radan. Zbog priprema jugoslovenske reprezentacije, nisu putovali Delibasic, Varajic i Radovanovic.
Neka bude ovjekovjeceno kako je moj vrli drug i ispisnik Bengo, poznat po urnebesnim folovima, postao clan Bosne. Bili smo obojica osmi razred osnovne i Bengu sam znao povrsno sa utakmice sa OS “Miljenko Cvitkovic”. Poceo sam trenirati u Bosni kod trenera kadeta Rusmira Halilovica, mislim da je bila subota prije podne i imali smo trening u sali Fisa. Cekajuci pocetak stajao sam naslonjen na zidic preko puta i kopao po nekim novinama koje sam tamo nasao…Kada se iznenada pojavio Benga i stao pored mene…Pubertetski kompleksi i nevjestost vjerovatno nam nisu dozvolili da se puno napricamo, ali sam siguran da je Bengo pitao kad pocinje trening i ja sam mu odgovorio… Trening poce i zavrsi se, Bengo na iduci po strogom Rusmirovom uputstvu ekspeditivno donese dvije slike i rodni list za registraciju za Bosnu, i neka tri-cetiri treninga kasnije Rusmir nam znacajno rece: “Sutra neka svako donese neku crvenu majcu, igramo trening utakmicu sa Zeljom.” Na to Bengo razrogaci oci i manirom pubertetlije odmutira piskavim glasom “Kako matere ti sa Zeljom, pa ko smo mi?”.. Nakon par minuta opsteg valjanja po podu svlacionice od smijeha, neko objasni Bengi da smo “mi”: Bosna. On se odmah trznu i odbrusi mi: “Ma j.. se, sto mi nisi rekao, ja mislio da ti treniras za Zelju”… Bengin otac Jan zvani Jovo je bio zakleti Zeljovac i Bengu je vodio na svaku utakmicu… Onog jutra Bengo je po Jovinim instrukcijama krenuo ma trening Zelje…ono sto nikada nisam saznao je gdje se taj zaista trening odrzavao i kako se desilo da Bengo prodje pored Fisa i ugleda mene….