Sportsko drustvo “Bosna”
U “Bosni” sam proveo 35 godina, vrlo malo kao igrac, malo kao tehnicki sekretar kosarkaskog kluba, najvise kao clan uprava sportskog drustva i nekoliko klubova, ali, prije svega, kao ucesnik skoro svakodnevnih druzenja sa brojnim prijateljima. Bio je to nezaboravni dio mog zivota - uspomene koje mi niko ne moze oteti!
Uzivali smo u druzenju, u “Bosni” je uvijek vladala jedna prijatna atmosfera bilo da smo sjedili “za sofrom”, igrali karata ili saha ili gledali sportske prenose. Sa jedne od takvih sjedeljki: Veselin-Makso Kapetanovic, Vule Vukalovic, Vlado, Veljo Novakovic, Dervisbegovic i Savo Vlaski.
Mirza je volio da dodje u prostorije kluba jos dok je bio igrac, kasnije je bio svakodnevno u vrijeme dok je bio trener ili direktor kluba. Pored Mirze je nekadasnji predsjednik kosarkaskog kluba Emin Dukatar, sasvim lijevo je kondicioni trener Karalejic.
“Bosna” je bila nas hram, mnogi od nas su dolazili “na pricest” skoro svaki dan, imali smo cesto zbog toga probleme sa suprugama, ali - bilo je to “jace od nas”! Kroz “Bosnu” su prosli mnogi “ljudi od vlasti”, nekada je clanstvo u drustvu ili nekim klubovima bilo “na cijeni” i, ponekad, sluzilo kao “ulaznica” za neke politicke ili druge funkcije. Na slici su s lijeva na desno Ugljesa Uzelac, Nenad Kecmanovic, Nikola Bilic, Ranko Planinic, Veljo Novakovic, Vlado i Ivica Pekic.
Dosta godina smo proveli u prostorijama koje su bile u Jelicevoj ulici, zatim nekoliko godina u Titovoj, ali najljepse prostorije su bile u bivsoj Maksima Gorkog ulici koje smo dobili uz pomoc Rate Dugonjica. Nekada je tu bio Socijalisticki savez pa smo uselili u lijepo opremljene prostorije u samom centru grada. Na ovoj slici su:Vlado, Ranko Planinic, Zarko Varajic, Seki i Anto Dafinic.
Iako je Davorin bio “dijete Mlade Bosne”, u “Bosni” je pronasao iskrene prijatelje i veoma cesto bio “na prozivci”. Postao je jedan od najvatrenijih navijaca kosarkaskog kluba i veliki prijatelj sa mnogim igracima. Medjusobna prijateljstva su presla granice sportskog drustva, dolazili smo jedni drugima u posjete, nase supruge i djeca postali su dio “Bosnine porodice”. Na slici sa jedne svadbe: Vule Vukalovic, Nizo, Vlado i Suada i Davorin Popovic.
Uvijek je bilo nekog razloga za slavlje. Tesko je sada opisati svu ljepotu druzenja, uvijek se sa tugom sjecamo divnih trenutaka provedenih sa dugogodisnjim iskrenim prijateljima od kojih mnogi vise nisu medju zivima. Albumi i slike (ako ih je neko sacuvao) ostaju trajan podsjetnik “kako nam je nekad lijepo bilo”. Na ovoj slici su: Savo Vlaski, Lino Civic, Vlado, Ranko Planinic, Avdo Beganovic-Poker i Nikola Ilic-Kiko.
Bilo je proslava rodjendana, diploma, novogodisnjih slavlja, svadbi…S pjesmom, u dobrom raspolozenju: Sead Sefo-Braca, Vlado i Suada, Vule Vukalovic i Gordana. Od fotografija koje su mi ostale, nije tesko odabrati mnoge koje oslikavaju drugarsku atmosferu medju brojnim prijateljima “Bosne” koji su se druzili godinama.
Snimak sa jedne od skupstina sportskog drustva u sali “Sloge”: Batan Kocovic, Jusko Begovic, Vlado, Veljo Novakovic, Ugljesa Uzelac, Lino Civic i Nikola Bilic. Ova mala galerija slika clanova i prijatelja sportskog drustva “Bosna” ima za cilj da pokaze ljepotu druzenja i snagu sklopljenih prijateljstava. O rezultatima i uspjesima jednog od najuspjesnijih sportskih drustava bivse Jugoslavije pisu monografije i razne druge publikacije. Ovo je “Bosna” vidjena “iz mog ugla”!
Dragi Vlado
veliko ti hvala o ovome sto si napisao o SD Bosna.Za mene je to bila moja druga kuca,porodica koja mi je pomogla da u drustvu pravih i istinskih prijatelja postanem ono sto jesam a prije svega naucilo me biti covjek i prijatelj.Dijelili smo radost i tugu pobijede i poraze i u svemu uvijek bili zajedno.Pa zar i ovaj tvoj website ne govori sam za sebe koliko smo bili vezani jedni za druge i koliko jos uvijek nastojimo da ostanemo skupa cuvajuci uspomene i na sve one nase prijatelje kojih vise nema.