RK “Zeljeznicar”
Moj drugar Mustafa Trklja zvani Custa dobro me je “nalozio na vatru”, poslao mi je nekoliko fotografija RK “Zeljeznicara” pa sam sada na muci - objaviti ili ne objaviti. Razlog je jednostavan, na mom blogu ima puno vise slika igraca Mlade Bosne (kasnije promijenili ime u Zeljeznicar) nego “moje” Bosne. Sta ce mi reci moja raja iz “Bosne”? Istina je da sam ja imao puno prijatelja koji su igrali za “dusmane”: Rukometasi starije generacije Braco Brajic, Braco Milica, Avdo Coro, Riki, Becir, Spale, Sjor, Hakija, Caki, Reso…kasnije Njonjo, Zdero, Bakir Rudic, Cenga, pa treneri Nenika, Miso Basic, Serkan…Pored toga, imao sam dosta prijatelja kosarkasa, ali - sto je puno, puno je!
Custa je imao “peh” da brani u vrijeme kada su glavne perjanice bili Mirko Zagorac i Adnan Dizdar, ko ce pored njih doci u konkurenciju da brani? Tako je Custa, uglavnom, sjedio na klubi, ponekad ulazio u igru kad se prvi golman povrijedi. Znam da se nece ljutiti na mene zbog ovih redaka. Evo, zbog toga, njegove drage fotografije - kaze da je to prva fotografija u boji koju je napravio rahmetli Salko Hondo. Na njoj su: Dakovic, Demirovic, Turanjanin, Kulenovic, Efendic, Trklja, Idzakovic, trener Basic. Cuce Benco, Maksimovic, Halilovic, Pizovic i Dizdar.
Druga je takodje snimljena u FIS-u: Goran Cengic, Dizdar, Dakovic, Demir, Efendic, Idzakovic, Halilovic, cuce Polimac, Turanjanin, Benco, Trklja i Glasovic. Moram spomenuti da je Custa, paralelno sa igranjem rukometa, zavrsio Elektrotehniku zajedno sa buducom suprugom Biljanom i sada zive i rade u Los Angelesu pa se povremeno vidjamo. Obje kcerke su diplomirale i udale se (moja supruga i ja smo bili na obje svadbe)- ceka se unucad!
Treba napomenuti da je ovo generacija rukometasa “Zeljeznicara” koja je igrala 70-ih i pocetkom 80-tih. Predpostavljam da je ova fotografija nacinjena neposredno nakon promjene imena, pa su morali nositi tablicu sa imenom da se zna o kojem je klubu rijec. Inace, klub je najvise bio finansiran od BiH Zeljeznica (ZTP) pa je tablica sluzila kao dokaz da ZTP prebaci potrebna sredstva. Na ovoj slici su: Idzakovic, Papic, Dizdar, Martinovic, Halilovic, Dakovic, Efendic, Demir, Kulenovic Rusmir, Cengic, a cuce: Sead Benco, Trklja, Izet Benco, Turanjanin, Pizovic i Erdzan Kulenovic. Izgleda da je bila zestoka konkurencija medju golmanima - tri golmana!
Dragi Vlado,
Danas sam u Stockholmu bio s Z. Glasovicem i rekao mu za prilog sto si napisao o rukometnom klubu Zeljeznicar. Zaista steta sto i Zdero nema mogucnosti da napise svoja zapazanja.
Radi se o izuzetnom i svestranom sportisti koji poznaje dobro prilike ne samo u rukometu nego i ostalim sportovima iz naseg grada. Za svakoga sa slike ima neki zanimljiv dogadjaj. Nevjerovatno koliko se dobro sjeca svih detalja i pored teskih iskusenja kojima je bio izlozen dok nije dosao u Svedsku!
Nas dvojica se dva puta nedeljno sastanemo u Stockholmu, Wayne’s coffee i uz soljicu kave prepricavamo dogadjaje iz blize i dalje istorije naseg grada….
Ralle
Dragi posjetioci “dovla” bloga,
Vladu sam zvanicno upoznao ovdje u Americi, mada sam ga u Sarajevu uredno pozdravljao sa “vozdra” kao poznatog clana sarajevske sportske familije. Nisam siguran da je Vlado znao vise od toga da je rijec maloj raji iz “Mlade Bosne”, ( mozda dovoljno da ne obrati vecu paznju!?).
Ali od prvog susreta otkrio sam bezbroj njegovih divnih osobina kao sportasa, kosarkaskog sudije, sportskog radnika, prijatelja, sabesjednika, a posebno roditelja. Jednostavno mogu da kazem da mnogo zalim sto ga ranije nisam upoznao i proveo vise vremena u druzenju sa njim i njegovom rajom. Vjerovatno, to bi u Sarajevu islo teze, jer sam dugo bio zadrti “mladobosnas”, a uz to “mala raja”. Kasnije su se moja raja sa elektrike, iz Zelje, FIS-a i Steleksa preselila i druzila u Klubu univerzitetkih radnika kod katedrale.( sekcija elektrika- bijeli salon), pa su nam se i tu putevi mimoisli.
U opkoljenom Sarajevu sam se sa Dizdarom ukljucio u Bosnu na ozivljavanju rukometa i tui upoznao dvije rukometne legende Sarajeva- Hrvoja Rebica- Rebu I Dragana Nozicu.. Kratko vrijeme prije odlaska iz Sarajeva trenirao sam pionire RK Bosna u sali Druge gimnazije. To je bilo dovoljno da Vlado kaze: “ da sam se dozv’o tobe”.
Ovdje u Americi su nam dvije oblasti bile stalna tema razgovora irekao bih uzivanja. To su bili sportska proslost, mladost provedena u Sarajevu, te briga i radovanje zbog uspjeha i postajanja kompletnih ljudi nase djece. Priznacete, vrlo vazne teme! Samo da spomenem da je Vladina mladja kcerka Vesna zvrsila medicinu u San Dijegu, staz i specijalizaciju od tri godine u Indijani i da je pri kraju subspecijalizacije na UCLA univerziteskoj klinici. Sanja je poslije zavrsene medicine u Gracu i staza u Sarajevu u rekornom periodu ispolagala kompletan program za nostrifikaciju diplome i “uz put” magistrirala. Trenutno je na stazu i specijalizaciji u Tucson-u. Ocigledno, kceri su krenule Suadinim stopama. Impresivno i na ponos Suade i Vlade, a i svih prijatelja i poznanika iz Bosne I Hercegovine, prostora bivse Jugoslavije i cijelog svijeta.
Nedostatak starih prijatelja i poznanika u Americi , Vlado je vec odavno uspio prebroditi “urednim” telefonskim vezama, e-mailom i susretima kad se pruzi prilika. Tu aktivnost je jos ranije nazvao misijom “spajanja pokidanih veza”. I postao je u odredjenom krugu ikona za pokidane veze.
Njegov blog je jos jedna velika stvar, jer ce otrgnuti od zborava mnoge vazne i divne detalje iz Sarajeva. Specijano “Bosne”. Ali uz “Bosnu” idu I “Mlada Bosna”, “Zeljo”, “Sarajevo”, FIS, Skenderija ( cista dijalektika).
Hvala Ti Vlado na divnim trenucima koje si nam priustio na blogu.
Mustafa Trklja - Custa