Ugljesa Uzelac
Bili smo prijatelji jos iz studentskih dana, a zajednicki imenitelj bila je “Bosna”. Godinama smo se druzili skoro svakodnevno, bio sam nekoliko puta kod njegovih roditelja Dojcina i Mile, radio zajedno sa njegovom sestrom Slobodankom u Jugobanci, bili smo zajedno sa suprugama i djecom na raznim sijelima, proslavama, svadbama…
Negdje 60-tih, Ugljesa je igrao kosarku u “Bosni” u generaciji Nikole Bilica, Cede Djuraskovica, Mirze Kulenovica, Pere Lovrenovica, Esada Pilava, Mise Begovica…iako nije bio ni blizu 2 metra - igrao je centra. Uvijek je zelio da skace pri podbacivanju lopte iako smo ga zafrkavali da mu je odraz toliki da se jedva mogu “poturiti novine ispod nogu”.
Kasnije je bio u rukovodstvu, predsjednik kosarkaskog kluba, cini mi se i sportskog drustva…onda je otisao u “visoku politiku” pa smo se rjedje vidjali u klupskim prostorijama. Bio je gradonacelnik Sarajeva u vrijeme odrzavanja Zimskih olimpijskih igara i cuvena slika na kojoj mase trobojnicom obisla je svijet. Pocetkom rata, proveo sam preko godinu dana u Ljubljani gdje je Ugljesa bio ambasador Bosne i Hercegovine. Zajedno sa suprugom Ljerkom i kcerkom Natasom volio je da se druzi s “rajom” tako da smo cesto bili zajedno. Nazalost, umro je suvise rano, ubrzo za njim i Ljerka, uvijek ce nam nedostajati njegov vedri lik, sale i neposredan odnos sa ogromnim brojem Sarajlija. Nekada mi se cinilo da poznaje “pola Sarajeva”.
Imam dvije zgodne fotografije iz Ljubljane. Na jednoj smo Ugljesa. ja i bivsi fudbaler “Zelje” Kasim Kokot. Ugljesa je volio “papati”, a na kraju je “oblizao serpu”. Bilo je to vrijeme rata i nije bilo jednostavno biti ambasador BiH. Mnogi su mu zamjerali sto je prihvatio tu funkciju. Nije bio po volji nijednoj “naciji” - a bio je “anacionalan”.
Na drugoj su Ugljesa i Ljerka sa “starom rajom” - pored mene, Sejo Hadzijahic, Nikola Bilic, Sead Dardagan i Mladen Cakeljic. Nikola i Sejo Hadzijahic bili su u prolazu vracajuci se sa Zimske olimpijade u Lilehameru.