Osvanuo je zeljno ocekivani dan, mi smo vec 15 dana bili spakovani, vrijeme idealno, letimo preko Washingtona i Minhena i stizemo u Sarajevo sutradan odmah iza podne. Sve tece po planu, avioni polijecu na vrijeme, poziv za putnike koji lete za Sarajevo - eto nas kuci! Avion tipa Bombardir pun k’o sibica, 75 putnika iz USA, Svedske,Njemacke,Holandije…raspolozenje na nivou - sve do dolaska nad Sarajevo. Iako smo usput vidjeli dosta kotlina ispunjenih maglom, racunali smo da je u Sarajevu pogodno za slijetanje. Avion pocinje proceduru slijetanja, uskoro ulazimo u sloj magle (ili oblaka), ne vidi se apsolutno nista i, nakon desetak sekundi, motori pocinju da bruje jace i avion se dize - znali smo da je pilot odustao od slijetanja zbog guste magle. Onda pocinje kruzenje nad Sarajevom, obilazimo siroke krugove, neke vrhove planina vidimo po nekoliko puta i pilot odlucuje da pokusa ponovo, brzina se smanjuje, izvlace se tockovi, ponovo zaranjamo u maglu, svi smo se usutjeli, nikome nije prijatno i - ponovo rika motora i uzletanje… Opet kruzenje oko Sarajeva i, nakon 50 minuta kruzenja (ja sam se vec zabrinuo da ce nestati goriva, obavjestavaju nas da idemo u Split gdje ce se natociti gorivo i ponovo pokusati spustanje u Sarajevo. Nadlijecemo Split, Kastele, Trogir, Ciovo, pravimo krug i eto nas u “lijepoj nasoj”. Read more »