Komsija od 100 dukata
Uz pomoc ovog bloga, Pego je uspostavio kontakt sa Mirjanom iz Kopenhagena, Zdenkom iz Londona i Sasom iz Haife. Poslao je zanimljivo sjecanje na Sarajevo:
Mira Marijanovic iż Kopenhagena, Zdenka Tribe iż Londona, Sasa Levi iż Haife;/ bunch of the roases iż moje proslosti/,svi koji su se javili; kroz svoje komentare su ponovo osvjezili moje sjecanje. Svi smo mi komsije, i nema puteva koji nas mogu tako daleko raseliti da nam se veze pokidaju.Komsiluk je u srcu i ne mjeri se daljinom. Uvjek i za svagda, sjetim se starog profesora Juraja Najtharta ,ostrascenog slijedbenika Korbizijea, stranca,dosljaka, koji je,cak i od mnogih domacih, vise volio Sarajevo u kome smo nekad svi sretno zivjeli.Drzi, tako, profesor Najthart cas o staroj gradskoj arhitekturi na Kovacima,odakle se pruza divan pogled sa visine na grad, dok mi stojimo oko njega i pazljivo ga slusamo,pa kaze;”Vlasnik kuce nudi svoju kucu ,zacudjenom kupcu, koji zeli da je kupi ali mu cijena izgleda previsoka, pa objasnjava zasto toliko kosta,i kaze,da kuca koju je on, ponudio za 300, ustvari vrijedi samo 100 dukata, ali da komsija sa desne strane vrijedi jos 100 , i komsija sa lijeve strane jos 100 dukata i eto zato kuca ukupno vrijedi 300 dukata”.Cas se obavezno zavrsava tako, sto se svi spustamo na Bascarsiju i profesor nam tada kupuje, vruce ,somune oprasta se od nas i tiho i neprimijetno odlazi u legendu…a zajedno s njim i ova prica koje se ja cesto sjetim. Ko ce meni sad vratiti moje dukate koji mi ostadose u Radicevoj 2 i njenoj okolini?.Ko ce meni sada vratiti mogą mudrog profesora, koji nas je na vrijeme upozoravao i ucio o pravim vrijednostima?.Ko ce meni sada vratiti sve one prave vrijednosti koje sam imao i sa lijeve i sa desne strane? Komsije i prijatelji se sticu ljubavlju i paznjom a i vremenom ,koje se neprimjetno uvlaci izmedu njih i povezuje ih za cijeli zivot.Naravno, dogadjaju se razne stvaiIi kojie te veze stavljaju na probu, ali sve ima svoju cijenu i svoju sudbinu.Sta su London , Kopenhagen i Haifa prema nasem gradu, koji vrvi od komsiluka? Bar tako je to nekad bilo. P.s Evo mój Vlado, poceo sam da pisem i komentare, pa posto znam da treba da prodju preko tebe, evo saljem ti ga.Bilo bi dobro da dodjem do adresa onih ,koji se javljaju ,poslije onog sto sam napisao, da bih mogao da im bar zahvalim na paznji i interesovanju ili mozda da i nastavimo dalje s nasim komsinskim eglenisanjem.” Pozdrav Pego
Ćao debeli, pravo me rasplaka!
Eh, moja Vi, davno je bilo a sad se spominjalo.
Motam se ja već skoro od samog početka vladinog bloga, kao mačka oko vruće kaše, a nisam imala petlju da se “tuspasim” - propala sam nekako, sticajem okolnosti, između dvije stolice.
Elem, pomno pratim staru raju i jedna vijest povlači za sobom cijeli niz lančanih reakcija, tako da skoro svaku noć provedem u “click trans”-u što će reči bazajući po internetu-nam.(Prvi put najviše boli, kasnije je već lakše!)
Eh, pa čućemo se mi još, inshallah!
Voli puno
tetkainternetka
Zdenka
P.S. Imam dobrih ideja za blog-nam, ali mi je potreban savjet (tvoj?).
Cudna je vrijednost komsija ako se izrazavaju dukatima. Mojim komsijama nema cijene. Mnogi su na zalost otisli u vjecna lovista, nema vise Huseina-Bobana Kulenovica, Milana Sterna, da pomenem ove mladje iz kuce na Obali V-S. 6. Stariji su vec davno umrli. Ja se drzim. Sutra mi je rodjendan navrsavam 70 godina. Proslavila sam ga 25.11.(datum koji mnogo govori za nas bosance). Imala sam 84 gostiju. Dosli su mi brat Vojislav i snaha Zinaida-Cica iz Beograda i njihova kcerka Anja iz Houstona, Tx, i veliki broj bivsih sarajlija koji se oduvani vjetrovima rata nadjose u Danskoj. Svirale su se samo pjesme koje su nas ispratile iz stare Juge. Svima sam rekla da pokusaju da se drze kao ja, a da odmah sada zakazujem zurku za moj 80-rodjendan.