dovla.net

Prije godinu i po dana, Goran Radonjic mi je poslao jedno divno sjecanje nekog starog Sarajlije po imenu Dragan Tomasevic (nazalost, ne znam o kome se radi, pisem “starog Sarajlije” - ne po godinama nego po sjecanju na neko davno vrijeme). Slucajno sam danas pronasao ovo pismo i sa zadovoljstvom ga objavljujem. Dragi prijatelji, poznanici, srodne duse, Pitam se ko sve danas zna sta su gage i plise i da li djeca jos love sape i mrene sa staklom i viljuskom. Drugi se pitaju o drugim stvarima , a ja eto samo o gagama i plisama se raspitujem. Volio bih da znam. Cini mi se da su u mojim uspomenama oduvijek, samo nekako vremenom pregazene, gurnute u dubinu, decenijama napustene, ali nikad zaboravljene. Gage su se na hljeb lako kacile, dok su plise bile nesto drugo i njih smo vise voljeli. A voljeli smo ici i u voce. Majka me rodi, dade brze noge, niko me nikad ne stize. A poslije godina i godina na skolskim odmorima u hladnim, zimskim sarajevskim danima mogao sam stici do Slatkog coseta i vratiti u razred na vrijeme. I to mi nije bilo tako tesko; stici i vratiti se koliko popiti salep u nekoliko minuta. Mozda mi se samo cini, jer bi to volio ili sam negdje procitao, da u Sarajevu postoji jos jedan Vasingtonac, istina eksponat. Nadam se da ga nisu prefarbali. Na njih se stvarno bilo mnogo teze kaciti nego na ove ceske jer nisu imali rudu pozadi. Londonci na sarajevskim ulicama, koji su se opasno naginjali, znam da postoje jos samo na starim slikama , u pricama i sjecanjima.

……FIS i: “Bila je tako lepa uvijek se sjecam nje bila je tako lijepa kao tog jutra dan divna je ona bila kad sam ostao sam vise se nismo sreli jer nju je odnio dan sve je kao tajna ostalo na keju tom oci njene ruke placni pogled njen mozda je tako bolje zaborav brise sve ali ipak cesto cesto se sijetim nje Danima kisa lije uz prozor stojim sam proslo je mnogo dana obuze tad me san sjeti se onog jutra naseg rastanka sjeti se tihe rijeke kojom je otisla. Bila je tako lijepa uvijek se sijecam nje bila je tako lijepa kao tog jutra dan Divna je ona bila kada sam ostao sam Vise se nismo sreli jer nju je odnio dan”

Dragan Stojnic: Dame biraju! Cujem taj glas. A bila je stvarno lijepa, a ja uskoro idem u Sarajevo. I nesto mislim, kad bi moglo da se desi da je sretnem, da je samo vidim, makar iz daljine ili visine, kao sto dobre vile gledaju i cuvaju svoje sticenike.

Ne znam nista. Ne znam ali cu ipak otici jednog dana na Kovace. Ovaj put cu uraniti da budem tamo kad prve kifle i somuni stizu. Obicno smo tamo dolazili oko 4 sata ujutro, pozdravljali se, razgovarali sa pekarima i uzimali prve vrele kifle, placali somune i nosili kuci majkama koje su nas nerijetko cekale.

Moj vremeplov nesto naglo gubi na visini…izgleda, prizemljenje je blizu i skoro. Zato jos hocu da kazem, hvala ti Jovo, sto se sjeti mnogo toga, a najvise ti hvala sto nadje i gage i plise i ozivi ih, sto ozivi sjecanja, mladost, vrijeme proslo, i sto nam donese radost ovih dana . Jos jednom Hvala.

Jesam, ustao sam i ja i stojim, i stajao bih cijeli zivot samo da moze da se vrati ono vrijeme proslo, pa makar samo za jedan dan, bar malo. Kao da bi cijeli zivot u istinskoj sreci u jednom jedinom danu prozivio.

Iskreno, Dragan Tomasevic

P.S. Tekst, vjerovatno nije u potpunosti razumljiv i moze izazvati dosadu za neke generacije citalaca.