Sarajlija srcem i dusom…
Nune Arnautovic iz Los Angelesa mi je poslao jednu pjesmu koju sam nekada procitao i koja mi se veoma dopala, ali tada nije bilo ovog bloga da je proslijedim i mojim citaocima. Napisao je Dragan Macanovic - Maca kojeg, nazalost, ne poznajem iako je sa Marindvora gdje sam nekada isao u osmogodisnju skolu. Vjerovatno “mladja raja”.
Pjesma je pisana u kontekstu nekog “happeninga - igranke” koju su organizovale Sarajlije u Melbourne-u o kojem sam takodje ranije citao. Evo je u cjelosti:
“Ust’o sam zbog sjecanja, zbog uspomena, ali i zbog prkosa… Stajao sam mirno, nijemo, sa sjetom u oku i s osmijehom na licu. Zbog godina gladnih i sretnog djetinjstva, Trumanovih jaja i mlijeka u prahu, tvrde mermelade i sutlije slatke, namazane kriške i musava lica. Zbog keranja lopte, kradenoga voca behara bagrema, kiselice trave. Zbog klisa sam ust’o i kobile trule, klikera i cize, cole, corabake. Zbog ljubavi školske, fatanja u parku spomenara prvih, zulufa i šiški. Mladosti mi moje. I zbog nje sam ust’o. Keceva i dvica, luftanja sa casova i šetnje bezbrižne, bez cilja i kraja, sjedenja u bašti do iznemoglosti… Lokalnog iz Kaknja, trice sa Ilidže šanera i hala, drotova, parkaša. Ljeta na Darivi, snijega Trebevica zbog plise i gage, sapace i kljena kaskada Miljacke, ušca Željeznice brzoga za Ploce… Ust’o sam zbog raje, moje s Marindvora, i zbog moga Selje, Papeta i Švabe. Mirisa jasmina, pjesme djevojacke. Ust’o sam i stajo 60 sekundi. Citav jedan život u jednoj minuti. Hvala svima ma gdje bili.” Iz pune duše Tako glasi njegova pjesma. I šta se desilo? Place raja širom cijelog svijeta, piše Maca, dobio je stotine poruka. Nastavlja: “Sve mokre, gospe ti blažene. I pjesnik Mišo Maric iz Londona se zahvalio za napisano. Pjesnik se zahvalio. To je velika stvar. Ali ja znam kada se pjesnik zahvali za napisano, to napisano je iz duše. Ma iz kakve duše, to ti je iz dušine duše…”
Zdravo Vlado
Pjesma Ustao sam dosla je do mene prije nepune dvije godine od Gorana Radonjica a Goran je to dobio od Jove Dimitrijevica. Moje uvjerenje je bilo da je Jovo autor te pjesme. Zeleci da izrazim
zahvalnost za tu pjesmu napisao sam tekst: Kad spomenu gage i plise, i izmedju ostalog rekao: Zato jos hocu da kazem, hvala ti Jovo, sto se sjeti mnogo toga, a najvise ti hvala sto nadje i gage i plise i ozivi ih, sto ozivi sjecanja, mladost, vrijeme proslo, i sto nam donese radost ovih dana . Jos jednom Hvala.
Ovom prilikom hocu da kazem hvala i Draganu Macanovicu, mada ja ne znam ko je pravi autor pjesme.
Istina, pjesmu je pisao nas zajednicki zivot,zivot svih nas sa svim slicnostima i u isto vrijeme razlikama po mnogo cemu ali zivot zajedno.
Zivot sa nadanjima.uspjesima, radostoma, tugovanjem i mnogo jos toga sto smo zivot moze da donese ali uvijek zajedno i samo zajedno.
I na kraju da ne zaboravim da tebi Vlado tvojoj porodici svim svojim prijateljima,
poznanicima i posjetiocima i citaocima Dovla net
zazelim Sretnu Novu 2007 godinu sa iskrenim zeljama za dosta zdravlja uspjeha i srece.
Srdacan pozdrav Dragan Tomasevic, Vankuver
P.S. nesto mislim kad vec pisem da dodam jos par rijeci( znak apostrof na mojoj tastaturi trenutno ne radi) Na tvom prilogu od 22.Decembra
vidio sam dosta poznatih ljudi,neke od njih poznajem preko 35 godina. Vrijeme cini svoje ,svi
se mijenjamo i to ti je to ali ovo kao da ne vazi za Maksu, mi smo ga zvali Makso coro bez uvrede,
Na putu do skole na Marindvoru negdje kod Kompasa
cesto je bio parkiran Maksin, zuti BMW 2002 Ti,
redovno bi tu zastajkivali, razgledali ,razgovarali i svaki novi dan iz pocetka se divili se Maksinom autu.
Rekao sam par rijeci pa da zavrsim a moglo bi se mnogo toga reci.
Svi zajedno ste divni, a Dovla je laf kad je napravio svoju stranicu….ama malo bi joj trebalo dotjerivanja, jer se neki dijelovi jedva citaju, ali s malo truda se i to moze prevazici. Kako je divno ponovno vidjeti pred ocima imena Jove Dimitrijevica,Makse, Kaluze….sve divna sportska raja iz doba kosarke pred Fisom. Samo ne znam da li je ovaj Dragan Macanovic vasa ili moja raja:::))) Mnogo pozdrava Nidzara
Bravo,… lijepo je čitati, pa malo zastati i zatvoriti oči i vidjeti sve one drage ljude moga Grada, moje prijatelje, moje sugrađane…moju raju sarajevsku. Raju stariju, raju mlađu, malu raju, vel`ku raju, raju iz škole, raju iz osnovne, raju iz srednje, raju sa faksa, raju iz mjesne zajednice, raju iz ulice, raju iz zgrade, raju iz ulaza. Raju s posla, raju iz firme, raju s lopte, raju s rekreacije, raju iz kafane, raju iz kluba, raju s igranke, raju s korza, raju iz društva,… Moju raju,… njegovu raju,…njenu raju,… njihovu raju,…našu raju…dobru raju,… O, kako treba malo da naš Grad opet oživi životom proljeća našeg Pjevača.
Tebi Vlado hvala za ono “mlađa raja” al` ja sam tu negdje za tvojim petama. Ja sam raja marindvorska. Iznad “Kvarnera” sam rođen. U Titinoj. Živim u Melbournu, u Australiji, sa još oko četiristotine sarajlija. Čak smo se i okupili pretprošlog proljeća. Koji je to cunami od sječanja bio, majko moja….
Na ovo Slatko ćoše od ove stranice uputio me Mića Turanjanin. Isto s Marindvora. Iz Turhanije sa broja 3 gdje je rođen, preselio je u Avde Jabučice. A, zapravo, stalno je živio u FISu i ponekada svijetom putovao s rukometašima. I on je ovde…
I hvala Draganu Tomaševiću na lijepim riječima. I Nuni na slanju a, tebi na objavljivanju. Pjesma se jednostavno zove, 15:05 i prosula se iz mene jednog majskog dana.
Draga Nidžara, ja sam tvoja raja bio i ostaću cijeloga života.
I za kraj svoj mojoj sarajevskoj raji jedan stih
ŽELJA
Kada bih mog`o k`o ribar stari
plesti nanovo životne niti,
spleo bih davne noći blagdanske
i ove noći u tuđini.
Kada bih mog`o k`o ribar stari
bar na trenutak drugove sviti,
i s njima opet, k`o nekad davno
vino i život ponovo piti.
Puno pozdrava Dragan Macanović
Pocinjem osjecati da jedva cekam da prelistam blog, da razgovaram, razmijenim misli i sjecanja, sa znanim i neznanim, ali bliskim, srodnim dusama istog senzibiliteta..Jednom mi Mladen Cakeljic posla nesto slicno ovoj divnoj pjesmi, kao i razvrstavanju/ obuhvatanju raje, sve raje, Dragana Macanovica, sa rijecima:”Evo ti, da vidis da i drugi pate..!”
Drago mi bi juce kad vidjeh da Mufa, nas stari prijatelj, posla dvije slike na kojima je i moj Bodo..JA nisam srela veceg zaljubljenika u svoj grad, sa svim sto to znaci, od Bode..Tog ljeta smo odlozili odmor da sacekamo Mufu iz Njemacke, a to vece - zaista se slucajno srevsi, setali smo “Titinom” gore-dole, radosni zbog vidjenja, na brzinu pokusavajuci sve saznati, upiti, razmijenjujuci adrese i podatke, pokusavajuci zaustaviti vrijeme..te smo, na Vesnin poziv, ne zeleci se rastati, vece zavrsili druzeci se do kasnih sati, pjevajuci nase pjesme, uz pratnju Vesnine i Savine gitare ..Pego je, razgaljen, nazvao zenu u Varsavi i pstio da nas slusa preko telefona..Puno pozdrava uvijek i svima..
Dragi Dragane, kako je lijepo cuti da si me se sjetio - davno je bila 1993.godina, mnogo posla, ali i poneka voznja brodom po Rajni….. Znam kada si dolazio u Sarajevo, ali nije bilo prilike da se vidimo. Vise ne idem u onu zgradu kod Zeljeznicke stanice, jer je iz nje otisla na put bez povratka, moja draga rodica. Olju ponekada vidim u gradu.
Poslao si divne stihove, nisam znala da si tako romantican.
Dragi Vlado i svi ostali koji se javljate ovdje, jako ste simpaticni, duhoviti, a Boga mi poduzetni - valja postaviti ovolike slike na stranicu…..zelim vam da se nikada ne zaboravite/zaboravimo medju sobom i da vam Sa zauvijek ostane u srcima.
Da vas jos obavijestim da smo mi (VIII1 Zenske realne i VIII1 Muske realne gimnazije) prosle godine proslavili 50 godina od mature. Stigla su raja iz svih krajeva svijeta i bilo je prekrasno. Vjerujem da cete i vi mladji uzivati u vasem predstojecem slavlju.
Citajuci ove prekrasne komentare, upala mi je u oci opaska kako se raja u Sarajevu javljaju jedni drugima na ulici …pa ko koga prije prepozna. To mi se jako dopalo, jer ljudi se promijene:::)) E, Caki se napr. nije promijenio ni po izgledu, a ni po srdacnosti - prava sportska raja. Vas ostale koji se ovdje javljate, cini mi se nisam imala priliku da prepoznam u Sarajevu, mozda drugi put. Zdravo svima, Nidzara