Susreti, susreti…
Izmedju posjeta zubaru, ganjanja dokumenata, radova u kuci, nadje se vremena za posjete i susrete sa brojnim prijateljima. Setajuci gradom srecemo poznata lica…obradovao sam se kada sam sreo poznatog sarajevskog slikara Fuada Arifhodzica ciji akvareli krase stotine (ili hiljade) sarajevskih domova. Izgleda fantasticno, nisam mogao vjerovati da ima 93 godine!
Neki dan, izlazeci iz nase kuce na Kosevu, ugledam Avdu Sidrana na balkonu susjedne kuce (pored naseg nebodera sagradjene su tri nove zgrade u raznim bojama u kojima stanuju poznate licnosti iz javnog i politickog zivota grada, sada vidim da medju stanarima ima i kulturnih radnika - Masala!). Kad smo se pozdravili, Avdo je odmah sisao ispred ulaza “da se pitamo”. Ja sam se nekada cesto druzio sa njegovim starijim bratom rahmetli Ekremom. Iako je bilo dosta hladno, Avdo je izasao i majici kratkih rukava, meni je bilo hladno gledajuci njega. Znaci, sada smo prve komsije.
Na jednoj dzenazi sretnem Sabu Seleskovica, godinama boravio po svijetu radeci za “Hidrogradnju”, pocetkom rata bio (cini mi se) podpredsjednik grada, sada penzioner. Popili smo po pice u kafani “Mir” pored “Bara”. Sada je predsjednik udruzenja “Josip Broz - Tito”, kuhao me je da osnujem ogranak u Arizoni.
Na dzenazi puno poznate raje, uslikam Sefu Seada mog jarana iz mladosti - koliko smo samo dana (i godina) proveli u SD “Bosni”. Penzioner Fabrike duvana, najvise vremena provodi sa Bulkom u vikendici kod Zujevine. Tu se nadje i cuveni Benito (nikada nisam znao kako se pravo zove kao ni velikom broju druge raje koju znam samo po nadimku). Prica, pice, sjecanja…
Navratio sam sa Suadom kod Sefkije “Pekara” vlasnika “Sirana”, jedva me prepoznao, a Suadu “s pika”. Napunio je 70, ali jos uvijek aktivan, vodi kafanu, izdaje par apartmana napravljenih “na ocevini - na Bjelavama”, glavni posao obavlja supruga, a pomazu im i sinovi. Kaze nije k’o prije, ali ne zali se.
Bili smo i kod nase Branke supruge pokojnog Vuleta. Prof dr Branka Vukalovic je takodje penzioner (uglavnom srecem penzionere - ove mladje i ne poznajem), vratila se u svoj grad, izgleda “super” - slika sve govori. Branka stanuje u neboderu na 14.spratu. Dobro se sjecam vremena kada su bile restrikcije struje i kada bi Vule dosao kasno iz “Bosne” a lift nije radio - otisao bi u hotel “Bristol” da prespava. Naravno, svi znaju da je Vule bio Crnogorac.
Kod Branke su dosli Nikola - Noka Bilic koji se cijeli zivot bavi fotografijom, a usput je bio sportski reporter Radio Sarajeva. Sa suprugom Ljubinkom ostao je cijeli rat u Sarajevu, sada je “poklopio” sve sportske priredbe u gradu gdje vodi konferansu. Prije 50 godina je u FIS-u najavljivao “Sada mlade dame biraju”! Nosi sa sobom punu torbu fotografija, jedva pronalazi one koje neumorno slika, zali se da rijetko ko plati.
U “Imperijalu” sretnem Ivicu Mioca, nekada cuvenog halfa Sarajeva (iz vremena Pejaka, Svrake, Biogradlica, Haseta…). Kada ga u Arizoni spomenem nekim od velikih navijaca “Sarajeva” - niko nije ni cuo za njega, a meni krivo. Mladja raja. Sada je generalni sekretar Fudbalskog saveza Kantona Sarajevo. Zove me da mu dodjem na kafu - dace mi reklamni upaljac! Mozda i kalendar? Ako stignem. Jedan navijac “Sarajeva” odmah mi je prodao vic na racun “Zelje”.
Kakva je slicnost izmedju pape i “Zelje”?
Papa je Benedikt Sesnaesti, a “Zeljo” na sesnaestom mjestu lige.
Sinoc smo bili kod nase kume Majde i njenog muza Nurka. Od mame Vanje je naslijedila talenat za kuhanje, brudet, lignje, riba…a, kolacici - nisam vjerovao da ih sama sve napravila. Uslikao sam ih kao dokaz, pogledajte u albumu. Bili su i njen brat i snaha, poznati sarajevski arhitekti Said i Sefka Jamakovic. Najvise smo pricali o njihovim kcerima i unucadi! Svi dobro izgledaju, sta to ima u Sarajevu sto utice na izgled?