Vec petu godinu Zvonimir - Zvonko Milicevic (raja iz “Energoinvesta”) provodi u Emiratima obilazeci dalekovode u nepreglednoj pustinji i pisuci Pisma u pjesku. Da ih ne bi zamela pustinjska oluja, objavljujemo jedno od pisama dobijenih od Zvonka:

Letters in the sand

Da bi ovdje opstao moras biti k a m i l a ili dobro motivisan ( velika lova ). Temperatura i vlaznost su u porastu.

Komicno,sve pocinje sa “p” … p u s t i n j a , p j e s a k , p e t r o l .. a u arapskom ne postoji “ p “ ima samo “ b “ kao BUSTINJA…

Negdje u zapadnom regionu ovih Emirata snimamo liniju br. 3. Abdula, covjek koji odrzava tu liniju ( 11 kV dalekovod ) je danas specijalno moj domacin. Predlazem mu da on vozi. Picimo kroz pustinju.

Abdula vozi k’o Michael Schumacher,fata zalet, turira, samo gas…kocnice ne postoje. Voziti se kroz pjesak je prava avantura.Letim iz coska u cosak.

Teren je brdovit, valovit, pun iznenadjenja. Abdula mi prica (zna vise od tri rijeci na engleskom, ostalo se podrazumjeva ) kako je D A N G E R i kako super D A N G E R po noci. Prica mi kako cesto mora voziti po noci …a to je isto kao voziti zavezanih ociju.

Pjesak ima svoje valunge, fenomene. Vec negdje oko 13-14 sati pocinju isparavanja, pjesak se usije… te vozac gubi orijentaciju ( k’o magla na skijanju … ) halucinacije, fatamorgana.. Abdula kaze da je najidealnije negdje pred zoru – s u p e r . Usput vidim ponekog gustera i kako s vremena na vrijeme nesto proleti kroz pjesak.

Daleko na horizontu vidi se zelena tacka- to je nas “waypoint” - cilj. Moramo uzeti podatke i GPS poziciju o transformatoru koji daje struju elektro-motorima koji opet pokrecu pumpe za vodu , a onda voda zivot daje…

Na farmi radi Pakistanac, “ b r a t “ od mog pratioca Abdula – susret je srdacan. Iznose nam hladnu limunadu i ja kao protuuslugu slikam ekipu,odnosno vozimo “brata” do slijedece farme. Auto ovdje ne dolazi cesto.

Zivot je ovdje sadrzajan –prava civilizacija -ne kaze se djaba k’o u pustinji … zato kazem-moras biti k a m i l a …

Slijedeca farma- jos jedan transformator. Na povratku zaglavljujemo se u pjesku.Kako Abdula dodaje gas tako se auto sve vise ukopava. Guram nogama pjesak oko auta. Pjesak ne ulazi samo u cipele vec penetrira kroz carape.

“Dajem kraljevstvo za l o p a t u ! “

Sati je negdje oko pola jedanaest. Upeklo. Kako se pomicem,sve vise se znojim,kako se znojim sve vise me napadaju cuvene pustinjske muhe.Skidam kosulju i stavljam je preko glave.Voda u motoru kljuca,gdje god pipnes auto, oprzis se. Prokuhavam..

Jedino se Abdula ne da …. ja kazem “D A N G E R “ ? a Abdula odgovara…“NO DANGER”!

Konacno, vidim kako je Abdula zaleg’o, rukama ( rukat Abdula… ) grabi pjesak ispod auta,jos jednom ispuhujemo gume. Gas - i auto se oslobadja pjescanih okova. Sad moram pjesaciti nekih 100-tinjak metara do auta,jedva savladavam posljednju dinu.

Vozimo prema asfaltu. Prvi s t o r e je nas,opet Pakistanac. Air Condition radi,osvjezenje …voda…

Na zidovima u prodavnici pise: “What a nice fellow like me doing here? “

Sipamo vodu u “kuhler”-vozimo do prvog kompresora.…..moras biti k a m i l a …”