Pegin komentar:

Dragi Vlado

Ponovo u stvarnosti i sa jarmom na ledjima, jer mi moramo da radimo zato sto su penzije koje nas ocekuju kao baksis nekog pijanog gosta koji provocira jadnog konobara.Pljuste topli meilovi od svakud kao kapi ljetne kise i donose radost i ljepe zelje u novoj godini .Javljaju se poznati i skoro zaboravljeni insani, uvijek sprmni da vrate film unazad pa da ponovo pogledaju ono sto im je bilo drago i znacajno.Javljaju se i oni koji vade stare necenzurisane slike kao sto je Mufa i dovode me u dilemu da li cu ikad vise dobiti neku znacajnu ulogu u filmu,buduci da je potego mój davno zaboravljeni filmski nadimak Pek.Ali Mufi je sve oprosteno jer Mufa je veliki covjek, vi to sigurno niste znali.Nisam ni ja, sve dok se tog ljeta nismo slucajno sreli poslije 30 godina i nastavili kao da se nikad nismo razdvajali i kao da i sad treba da snesemo klavir iż restorana u bar hotel Evrope, sto smo nekad radili svako vece, jer nam je to bila ulaznica za bar, gdje smo ostajali do kasno, da se divimo Erziki prelijepoj striptizeti ,koja nas je sve ocarala, pa sam ja iż zezanja uvjek kcerku mog najboljeg prijatelja u zivotu koga nazalos sad vise nema, zvao Erzika,potsjecajuci ga na ove nezaboravne akcije.Tako smo mi stari jarani ponovo krenuli u osvajanje Sarajeva u grupi i ne vise tako mladi, ali jaki i jaci nego sto smo bili, ,jer smo svi svakom mogli pogledati u lice, i jer su glave sto su provirivale iż radnjica na Bascarsiji ozareno nas pozivale na kafu sa ratlukom, znajuci o nama mnogo vise nego sto najbolji skener może da dozna.A onda smo se zaustavili na kultnom mjestu na trgu usred carsije.Tada je mój dragi prijatelj Mufa sjetno pogledao prema Trebevicu i kao za sebe tiho rekao :’’ Evo na ovom mjestu su ubili mog brata”,Ja sam, samo nijemo pogledao ostale, i osjetio neizrecivu bol i postovanje prema ovom covjeku, koji je ponovo s nama i koji je iako nizi rastom, odjednom postao div u mojim ocima,i tako ce ostati do kraja mog zivota.Jer prastanje je najveci oblik i vrlina ljudskog postojanja.

Dragi moj Pek,
hvala na tvom komentaru i na podsjecanju na nekadasnje lijepe dane u Sarajevu u hoteli Evropi.
Drago mi je saznati da je tvoja ljubav prema meni veca od tvoje sujete. Nazalost nisi nikada postao veliki glumac ali jesi veliki sarajevski nostalgicar, koji mi je ustvari mnogo drazi. Sto se klavira u Evropi tice, i sada me bole ruke.Ona vecer u Sarajevu i nas dugi razgovor su me makar i na trenutak vratili u “ono” nase Sarajevo.Osjecaj kad nekog sretnes poslije 30 godina i nastavis pricu kao je vrijeme stalo, je nesto sto mozes veoma rijetko dozivjeti. Nedostajali su samo klavir i Erzika.Klavir ne bi mogli vise tegliti a ni Eriki ne bi bas mnogo naskodili. Mnogo toplih pozdrva, Mufa