Suncani januar u Sarajevu
Prosto da covjek ne povjeruje da zaista divno vrijeme ovako dugo traje u ovo doba godine. Global warming. Penzioneri upraznjavaju najjeftiniju zabavu - igraju sah na trgu uz mnostvo kibicera (medju njima i Caki). Ugostitelji vec pocinju da iznose stolice i stolove.
Navratio sam sa Cakijem u “Dva ribara” gdje smo proveli par sati sa Cirom Ajvazovicem i Djurom Girtom. Uz meze i pice i sjecanja na “davna vremena” vrijeme brzo prolazi. Ciro zivi u Londonu, a Djuro u Izraelu ali dolazi veoma cesto u Sarajevo. Kaze da je od pocetka rata dolazio 28 puta! Za susjednim stolom su sjedili Nihad i Nedzad Ademovic, raja sa Soukbunara. Nihad - Dedo je vec zaradio penziju u “Energoinvestu”, a Nedzad je jos uvijek aktivan advokat.
U gradu smo sreli Borku Brkic, suprugu rano preminulog Vlade Brkica i Bibu Metikos koja zivi u Torontu, zatim Dzemku Zigic ciji suprug Radoslav (samo rijetki znaju njegovo pravo ime jer ga svi zovu Ziga) je samnom bio “ista raja” pocetkom “sezdesetih”. Naletio je i Munir Rasidovic, “majstor protokola” u bivsoj nam drzavi - takodje penzioner.
Uvece smo bili na veceri kod Rudica. Bila je to specificna tortura za mene jer takvu sofru odavno nisam vidio, a ja - bez zuba! Pojeo kuhani krompir i malo milerama! Ipak, uzivali smo u drustvu sa Icom, Aidom, Nidzarom Beganovic (ne treba je predstavljati jer je svi poznaju) i Cakijem.
Sutradan smo bili na planini. Said i Sefka imaju “imanje” na Cavljaku, iznad Barica, a to je opet iznad Sedrenika. Petnaest minuta voznje. Sarajlije ponovo u velikom broju odlaze na izlete, cini mi se da smo usput sreli par hiljada izletnika. Navratio je i Fejsal Hrustanovic, moj nekadasnji kolega iz “Jugobanke”, a sada direktor “Triglav osiguranja” - sa suprugom Jasnom. Naravno, radio je i rostilj, a ja sam uglavnom bio - gledalac!
Dragi Vlado, Suada, Caki…
Vece provedeno s vama kod moje rodice Aide i dragog Ice bila je bas divna, uostalom onako kako je uvijek kod njih… ne samo zbog rafinirane hrane koju ne mozes jesti nigdje drugdje u Sa, nego sto najcesce imaju i interesantne goste. Posto sam preforala svoje vrijeme za krevet, umalo sto me nije tu vece zaboljela glava,spasila me je samo pomisao da sam uzivala u jedinstvenoj prilici da se druzim s vama koji dolazite iz daleka, sto se ne desava cesto. Jedva cekam da vidim fotografije snimljene te veceri:) Nadam se da ce se ostvariti Suadino obecanje da cete nas ponovno posjetiti jos u ovoj godini. Mozda bismo tada mogli organizirati jedan zajednicki izlet na more……….
Sto se tice ovdje postavljanih slika, jako su drage, pitam se gdje ste bili ovi zgodni momci prije 50 godina:::)))