dovla.net

S vremena na vrijeme, nazalost sve cesce, dolaze tuzne vijesti o smrti nama poznatih ljudi, prijatelja ili poznanika. Umro je Dr Nedzad - Dzibo Kapidzic, sarajevska “fina raja”. Rale je poslao jedno lijepo sjecanje na nedavni susret sa Dzibom i uspomene na nekada brojne susrete na Jahorini:

Sinoc, kratka i tuzna vijest iz Sarajeva. Umro je ljekar, specijalista radiolog, primarijus, humanista, sportski radnik, svi smo ga poznavali po nadimku Dzibo. Radio je skoro cijeli radni vijek na Klinickoj bolnici Kosevo, Radiologija. Poznavali smo ga po njegovoj susretljivosti i karakteristicnom izrazu lica kad bi ga sreli na radnom mjestu. Svojom strucnoscu i mirnocom ohrabrio bi nas, jer smo obicno ocekavali rezultatski nalaz Rtg. snimka radi kojeg smo dosli potraziti njegovu uslugu, bilo kao pacijent ili kao pratilac nekog svog najblizeg. Bio je velika sarajevska raja, sportski radnik i zaljubljenik skijanja. Od prije dvije godine otisao je u penziju. Prije rata, cesto smo se vidjali na Jahorini gdje je u Skijaskoom “Domu Mladosti” radio za vrijeme zimskog ferija kao ljekar, u skoli za najmladje skijase. Djeca mnogih nasih prijatelja zavrsili su ili naucili prve korake na smucanju upravo u Domu Mladosti, gdje je jedan od instruktora bio i nas dragi Dzibo. Svi smo ga poznavali i ostavljali nasu malu djecu njemu na brigu i cuvanje. Dozvolite mi da Vam ispricam jedan interesantan dogadjaj koji se desio prije nekoliko godina u jednom Shopping Centru u predgradju Stockholma. Jednoga dana idem u kupovinu u obliznji Shopping Centar gdje se obicno snabdjevam. Dok idem ulicom posmatram okolne kuce koje me po mnogo cemu potsjecaju na planinske kuce-vikendice koje sam vidjao na Jahorini. U glavi mi se vrte slike mnogih dogadjaja sa Jahorine i u jednom trenutku sjetim se Dejanovih prvih koraka na skijama kad smo ga kao sedmogodisnjeg djecaka doveli u Dom Mladosti. Prvi od poznatih na koje sam naisao u Domu bio je upravo ljekar nas poznanik i prijatelj, mislim da je Perina generacija Dr. Dzibo. Prihvatio je naseg sina u rekao mu da ce sve biti lijepo, ima mnogo djecaka i bice mu mnogo ljepse nego kod nas u vikendici…….. Poslije samo nekoliko trenutaka dok sam u prodavnici Shopping Centra izmedju “gondula” izlozenih artikala trazio neki proizvod, meni u susret ide jedan poznati lik? Desavalo mi se i ranije da bi u licima nekih ljudi prepoznavao meni poznate licnosti iz blize proslosti. Gledam malo bolje osobu koja mi prilazi, primjetim da i on mene posmatra sa nekom nevjericom. Iz usta mi izleti ono: “Dzibo, je li moguce da se poslije toliko godina sretnemo bas ovdje u ovom Centru”. Bio je to jedan od meni najdrazih susreta koje sam dozivio u Stockholmu za vrijeme mog izbjeglickog zivota. Poslije sam doznao da su on i supruga Branka dosli u posjetu kcerki i zetu koji su kao i mi svoj zivot nastavili u ovoj hladnoj sjevernoj zemlji. Kazem mu da sam samo nekoliko trenutaka ranije imao pred ocima slike sa Jahorine i njegov lik. To je bila prava “telepatija” u koju sve vise pocinjem da vjerujem, iako ova sposobnost nije priznata! Poslije toga vidjeli smo se par puta a posljednji put, vjerovali ili ne, prije samo mjesec dana. Ponovo smo se sreli i nasli u Stockholmu u mom kaficu “Wayne’s coffee” gdje je i nastala ova slika koju vam prilazem u prilogu. Dugo smo pricali o svemu. Rekao mi je da ima dvije lijepe unuke, mislim da je jedna stara 9 god. a druga 7 godina. Djeca su im veoma uspjesna, kcerka je zavrsila fakultet i radi u nekoj vladinoj organizaciji kao i zet On i Branka obicno dodju preko Bozica u Stockholm da provedu zajedno praznike kao i ove godine. Dogovorili smo se da se sretnemo obavezno u Sarajevu, jer je on putovao dva dana poslije a ja cetiri dana kasnije. Sa sobom ponijeo sam i slike koje sam uradio s namjerom da mu ih predam. Medjutim, kako to obicno bude kad odem u Sarajevo, docekaju me mnoge druge obaveze i do naseg susreta nije doslo. Veoma sam tuzan i potresen dok pisem ove redove. Zar je moguce da vise nikada necu sresti meni tako dragog prijatelja, druga. Smrt je i ovoga puta bila brza od mojih neispunjenih obaveza…. Dragi Dzibo, u trenutku kad nas dijele hiljade kilometara, znaj da jedno tuzno srce misli na tebe s bolom i zaljenjem da ne moze biti prisutan na poslijednjem ispracaju koji se mozda upravo u ovom momentu odvija na groblju Bare u Sarajevu. Neka ti je vjecna slava i laka zemlja dragi prijatelju Ralla