Raja sa Cobanije
Polovinom pedesetih, nekoliko godina sam stanovao u Cobaniji (tada Tome Masarika), upravo u periodu kada sam krenuo u gimnaziju. Nedavno u Sarajevu, Cicko Redzic mi je dao jednu staru fotografiju sa rajom sa kojom sam se tada druzio. Slika je snimljena u parku ispred dzamije i kuca u pozadini je jos uvijek na istom mjestu i u istom stanju! A, proslo je vise od pedeset godina od tada. Jos uvijek se sjecam svih likova, ali sam zaboravio neka imena. Ipak, u gornjem redu su Dusko (bio je kondukter u tramvaju pa smo nekada imali besplatne voznje), Cicko Redzic, Bego Stamatovski, Vlado, zatim Fahro Softic - Softa (umro u Njemackoj gdje je radio kao stomatolog), arhitekta Zeljko Greguric. Ispred mene je Nusret, sin imama dzamije. Na klupi su Hrvoje Djerek (davno je umro), Braco Hodak i Braco Boric, a klinca na kraju se ne sjecam.
U komsiluku je stanovao i Dragan Stojnic, znao sam dobro njegovu majku, brata Nikolu i sestru. Moja majka mi je tada kupila neku gitaru pa mi je Dragan dao nekoliko lekcija, ali nisam imao velikog interesa za svirku, sport me puno vise privlacio. Danas mi je moj zet Robi pokazao jednu kartu Sarajeva iz vremena Austro-Ugarske monarhije koju cu naknadno skenirati i uvrstiti u album. Interesantno je da je citav jedan kraj Sarajeva nosio naziv Cobanija (ocigledno je bio jos uvijek nenastanjen).
Vlado,ova slika me je bas dirnula jer me je podsjetila na raju sa kojom sam odrastao.Park ispred dzamije je bio sastajaliste svih nas iz Cobanije,Skenderije i Dobrovoljacke i ostavio je neizbrisiva sjecanja.U njih spadaju i prvi nastupi Dragana Stojnica-za raju,nocu,na klupi u parku,sa gitarom(Bila je tako lijepa).Dragan je otisao,evo saznah od tebe da su i Hrvoje i Fahro pokojni,nadam se da su ostali u zivotu;nisam ih vidio mnogo decenija,iako dosta cesto boravim u Sarajevu.Bilo bi bas lijepo kad bi se neko od njih javio sa komentarom.
Pozdrav i cestitke za sajt,
Fedja
mladic za kojeg kazete da je imamov sin zove se Nusret, stanovao pored dzamije, ulaz iz Tome Masarika. Bego, je, ustvari, Bezo, sa kvacicom iznad z. fotografija je snimljena ispred kuce (koja i danas postoji u istom ne stanju) u kojoj su zivjeli Ivan (Hanzi) i Edo Nemec. Naravno, pored ostalih stanara.
Ja sam odrastao u Skenderiji 58, a ovo na fotografiji je stara cobanijska raja, poslije njih ima velik raja, pa onda mi, a mnei danas 56.
Stamatovski su bili tri brata:od najmladjeg do najstarijeg - Bezze,Gage i Jose.Ovaj najstariji je bio crvenokos i kao takav raritet.Gage se odlicno tukao.Zivili su u Dobrovoljackoj,blizu Granapa.Gdje li su danas?
Stamatovski Bežo je živ i zdrav, cijelo vrijeme proveo sa suprugom u Sarajevu gdje se i sada nalazi!
Na ovu sam stranicu došla jer mi je bratić rekao da pogledam nešto interesantno. I mene i mamu je razveselilo vidjeti sliku na kojoj je i moj tata (Hrvoje - onaj koji je davno umro :). Bez obzira što sam od rođenja u Zagrebu u kontaktu smo s Bežom i njegovom obitelji i sigurna sam da će i njemu biti jako drago vidjeti staro društvo na slici.
Kako slucajno drzim radnju (Caffe bar “BAZA”)u ul. Cobanija br.4 , a dolaze mi raja iz tog kvarta, Peko, Misko, Braco, Ceca, Enko (Crni) i drugi, zainteresiranim dajem sljedece kontakt telefone: Braco Boric (mob. 061/564-112), Zeljko Greguric ( mob. 061/828-429). Od njih vjerovatno mozete dobiti podatke o ostaloj raji iz kvarta.
Ponekad se pitam sta je bilo sa dva zivopisna lika sa Cobanije,otprilike iz vremena od kada datira i ova slika.Radi se o dvojici brace Cengic,Fuadu zvanom Ceco i njegovom bratu Irfanu.Zivjeli su s majkom u jednoj maloj kucici kada se podje uzbrdo Cobanijom sa desne strane.Sada te kucice ne postoje,sve su srusene da bi se izgradila jedna velika stambena zgrada od,cini mi se,braon cigle.Ceco je posao s nama u klasicnu gimnaziju skolske godine 1953/54 ali nije dugo izdrzao,valjda samo jednu godinu.Nakon toga je postao madjionicar i hipnotizer,dok je Irfan nastupao kao covjek-zmija(parterni akrobat).Pod imenom “Duo Cengali” nastupali su po svim zabitima nekadasnje nam lijepe domovine.Zadnji put sam vidio Cecu mozda pocetkom 70-ih u Splitu na plazi Bacvice.Sta li je bilo sa tom dvojicom koloritnih predstavnika cobanijske raje?
Duo Cengali
Mladji brat Ceco jedno vrijeme je branio za rukometni klub “Sarajevo”, onda se prebacio na “stofarenje”, ordinisao je u Vase Miskina (to je bilo pocetkom sezdesetih).
Desetak godina kasnije sam ga sreo 2-3 puta u Zagrebu kod zeljeznicke stanice (pardon, kolodvora) i rekao mi je da je tada “folirao” da “stofari”, ustvari, imao je jedan stof u tasni (za miliciju), ali je ispod duplog dna imao dinare i devize jer se poceo baviti kupoprodajom deviza - pricao mi je da je zadovoljan. Ne znam gdje su sada braca Cengic.