Zamoljen sam od nekih aktera sa ovih fotki da Ti ih proslijedim u Blog uz mali komentar. Naime radi se uglavnom o raji ispred i oko Fisa, druzini koja je nekoliko godina, (subotom, bilo ljeto ili zima) obicavala igrati lopte na jednoj ledini u Tarcinu put Bjelasnice. Obicno bi se natrpali oko 9 sati u dva tri auta ispred moje kuce, pred prodavnicom UNISa i otisli u Tarcin na livadu zvana Mehina Luka, na jednu dvije tekme. Podjelili bi se uobicajenom metodom; prvo dva kapitena pa bi oni jedan za drugim birali suigrace. Igralo se u kost sa dosta klizecih startova, ko da gledas Engleze, tako da bi se kucama vracali ko prebijene macke, kadkad i sa pravim povredama. Sjecam se da smo cesto zimi morali tabati i po 40 - 50 cm snijega da bi uopste mogli igrati. Iako vec tada mokri i promrzli igrali smo ko da se radi o kupu engleske kraljice i bog zna kakvim premijama. Na kraju popila bi se mozda piva ili dvije uz prijetnje porazenih kako ce vec iduce nedelje pasti revans. Znam da nismo bili jedina druzina u to vrijeme koja je na isti ili slican nacin praznila visak energije, pa mislim da ce se uskro javiti i oni sa Kovaca, Livade na Marindvoru, i mnogih drugih po salama raznoraznih skola sa slicnim slikama i emocijama.
Na prvoj slici ekipa; slijeva na desno stoje: Dervisevic Sejo poznati skijas i privrednik iz bivsega Tasa, sada zivi u Sarajevu, Bobusic Nebojsa-Bogec, cuveni skijaski sampion sa Jahorine, sada sa porodicom zivi u Montrealu, Slipicevic Ibrahim - Saki, cuveni skijaski as sa Jahorine, sada sa porodicom zivi u Norveskoj, moja malenkost Ico Rudic, Fisovac -”lokal patriota”, Janko Marendic, takodjer Fisovac i uspjesni privrednik sa porodicom takodjer zivi u Sarajevu. Cuce; Neno Bobar, miljenik kanadske vlade, zivi u Otavi, pokojni Milenko Falatar, Marko Marendic svestrani sportas - Fisovac sada zivi u Emiratima i Vlado Stefanovic - Stefa, sada zivi i radi u Kopenhagenu.
Na drugoj slici stoje s lijeva na desno, Bogec, Pajic Vladimir, legenda mnogih sportova; od gimnastike, karatea, skijanja, boba, podvodnog ribolova do joge, sada zivi u Parizu i uspjesan je biznismen, Ico Rudic. Cuce; Neno Bobar, i Marko Marendic. Na slikama nema neke raje koja je povremeno prakticirala nas fudbal, a to su; pokojni Vladan Susnjar, Ognjen Materic, Berko Hafner, Aco Culic, Simunic Dubravko - Dubi, Cerkez Ibrahim - Cera, Miki Colakovic, Mimo Borovac - Mirmex, Dedic Livio.. i mozda jos poneko.
Toliko od mene uz pozdrav svim akterima i Blogovcima. Ico
U pravu si Ico ne bi se mijenjao - nego htjeo sam malo da ruzim staru dobru raju.
Nerko
Dragi Nerko, nemas pojma koliko si u pravu, da svi bi mi i danas sjedili u Sarajevu,a ne tumarali po cijelom svijetu, i ko zna kako i gdje cemo zavrsiti.
Kamo srece da su nas sport i sportasi poveli do pobjede nad ludilom.Nama je trebalo samo dovoljno ljubavi i mi bi sigurno opstali i bez politicara.
Nedaj boze da se sta desi ovom blogu.Mislim da se nista bolje nije moglo izmisliti - da tolike ljude ponovo spoji i nastavi sa divnim druzenjima i kontaktima.Samo tako nastavite, jer to je i hrana za nas “mladje” koji smo vas u ono vrijeme samo gledali i za vas navijali.
Puno srece, dobrog zdravlja i dug zivot zeli vam svima Lajla K.
Gledam vas na ovim slicicama i aplaudiram vasoj sportskoj spremi i vasem izgledu, koji je u blogu, privukao, kao kakav dobar skandal, skoro sesto citalaca od kojih su predpostavljam bar petstopedeset zene i ne bih se iznenadio da vas pozovu , na bis,da posaljete jos svojih slika.Sta vam ja mogu,da kazem?! „Djeco, samo rastite pred vama je svijetla buducnost,na vama mladima ostaje svijet”.Ali salu na stranu mnoge sam vidio i nedavno i sjalno izgledate,nemorate se sluziti nekim posebnim trikovima za to.Recimo Ico koji je uvijek bio i ostao zgodan decko, dan danas mnogo obecava,Marko koji je odmah jos u mladosti nabacio sijedu kosu,vrlo pametno,zato da se kasnije nebi primijetila neka razlika,sto za ostale koje nisam dugo vidio ne mogu da tvrdim.Tu je i Paja koga povremeno srecem, kao zadnji put u Parizu,gdije me je kraljvski primio i pocastio izmedju ostalog jednom kernjom na prebogatoj trpezi punoj i ostalih francuskih pikanterija u njegovom sjajnom stanu punom dobrih slika,/ caki i jedan Vasiljevic,dobri stari Sarajevski slikar/ i lijepih ronilackih i skijaskih uspomena,u prijatnom cistom novom kraju pored Sene i Miteranove biblioteke.Posebno se potrudio da me u jutarnim satima svakog dana primi u svojoj turistickoj agenciji ,preko puta mog hotela,kao komsiju iz Radiceveve 2 sa kafom i ratlukom i da me opremi dobrim duhom,pred moje obilaske grada punog uspomena sa kojih sam se suocavao kao u nekom Bunjuelovom filmu.Opet medju posterima, i u agenciji i jednan original Safeta Zeca,da se ne zaboravi da je moj domacin, smeker, sa dobrim ukusom kako za slike tako i za zene koje su uvijek krasile njegov zivot.Na kraju je pripremio kako on rece, specijalno za mene, kao dezert na onom rucku, jednu lijepu sarmantnu cokoladu sa Martinika znatno mladju od nas obojice,koja je trbala da doda slag na sve poslastice Francuske kuhinje i izazove moje divljenje ili zavist.
Pozdrav Grbavice Old Trafordu.
…………………………………………………………..
Predrag Debevec MSc. arch.
General Manage
phone.: 48 22 646 82 00
fax: 48 22 845 49 13
mobile.: 48 693 73 22 81
Peding Sp.zo.o.
St. Jarosława Dąbrowskiego 16/10
02-558 Warsaw
predrag.debevec@peding.pl
http://www.peding.pl
………………………………………………………….
Nekako u isto vrijeme kada sam spomenuo Paju u gornjem komentaru,poslije dugo vremena ponovo smo razmijenili dupli pas meilova ,koje dajem u prilogu, da se vidi sta je telepatija.Evo sta pise Paja:
PREDRAGI MOJ PREDRAG
KOMUNIKACIJA SA TOBOM JE UVIJEK VRHUNSKO ZADOVOLJSTVO
A DA TE NE VARAM KAKO KAZES CITAO SAM KALUZIN BLOG I VIDIO
PREDIVNU DAMU SA JAHORINE KOJA JE SADA NEGDJE OKO NICE.
SVE SAM SE PLASIO DA NE UBACIS U SVOJE MEMOARE ONAJ CRNI
BISER SA MARTINIKA.
NISAM NI ZNAO ZA DOVLA.NET, JER JA ,VJERUJ MI I NEMAM VREMENA ZA TO.
ONDA, ZOVE ME NASA POZNANICA TANJA K.
I KAZE DA SAM NA BLOGU, A JA PITAM STA TI JE TO BLOG KAO PRAVI PAPAK.
E ONDA PADNEM NA SVOG PRIJATELJA KOJI JOS UVIJEK IMA SANSU KOD CRNOG
BISERA JER UVIJEK PITA ZA PEGU.
DRAGI PREDRAG JAVIM TI SE USKORO MALO OPSIRNIJE
POZDRAV MIRI I TEBI
SRDACNO IZ PARIZA
PAJA
Tako mi odgovara moj stari dobri prijatelj i smucarski as ,na moje pismo u kome ga grdim sto vec dugo ne pise:
Subject: OPET PO STAROM
PARIZ KVARI LJUDE.TAKO SI BIO DOBAR I FIN DECKO,DOK SMO ZIVILI SKORO U ISTOM BLOKU,VOLILI SKORO ISTE DIJEVOJKE I IMALI SKORO ISTE PRIJATELJE ,SVE DOK NISI OTISAO TAMO GDJE SI SADA I STEKAO TE LOSE NAVIKE DA SE NIKOM NE JAVLJAS.BAS SI ZLOCEST,I NEZNAM DA LI CU DA TE UBACIM U SVOJE MEMOARE, A I ZASTO BIH ,KAD ME ZADNJI PUT NISI NI PONUDIO ONOM UKUSNOM COKOLADOM SA MARTINIKA?!
POZDRAV PRED DODJELU ZUTOG KARTONA,
PEGO
Dragi idoli moje mladosti,
dok se Vas dvojica grdite, razmecete i nudite jedan drugom crne bisere i cokoladu sa Martinika iz Rue de Oberkampf, 12, ja se uz duboko izvinjenje za propust u biografiji, mom next door komsiji iz Mis Irbine, prisjecam da se uz sve gore pobrojane sportove vrlo uspjesno bavio jos biciklizmom i autorelijem. Znam da je jos kao gimnazijalac, sa Zoranom Dorsnerom i Predom Stanicem zajedno ( a mozda jos a nekim) spartao po Jugi dok je jos sva bila u kaldrmi. Nesto poslije na red je uz skijanje dosao, tada kod nas, popularni auto-reli. U legendarnom tamno-plavom “Princu”1200, Pajurkovic je bio rame uz rame F. Kadicu, F. Cerimagicu, Dr. B. Kulenovicu, M. Karalicu, M. Popovicu, Dj. Radovicu i E. Kapetanovicu, zvanom Maxo Coro. Svi oni “strahovali” su od “Stepskog Vuka” koji je tekmama, kao u ostalom svemu sto bi ga interesovalo, prilazio toliko studiozno pa cak se moze reci naucno, da bi nadoknadio ludu hrabrost ili konje i kubike protivnika. Pajukan je svoje prednosti gradio na inteligenciji, dobrim pripremama i narocito dobrom memorisanju staze na kojoj su se odrzavale utrke. Sjecam se Maki je vozio cuvenu BMW Alpinu, i obicno bi ih sve pobjedjivao za “nos”, jer mu je kljuka bila i ostala broj sedam.
Ali ono po cemu bi ovdje mozda trebalo podsjetiti ili upoznati Blogovce je da je moj i Vas Pajukan bio nenadmasan i neprevazidjen kulinar. Mnoge su dame, dragi moj Peck, prste lizale papajuci njegove trofeje, spremljene po receptu chef de la cuisine i moje malenkosti, malog od kuzine. Jastozi, hlapovi - trokilasi i grancigule na leso. Komarce, fratri, brancini, zubonje i kernje, pagari, i kavali, gofovi, san pjere, raze i golubovi sampionskih uzrasta ulovljenih u plavim dubinama diljem Mare Adriatico, spremljenih sto na gradele sto na lesadu, ili pak “brodet po neretljanski” bile su uobicajen meny momaka sa slike na Old Trafoldu. Najcesce kamenice i dagnje na buzaru isle bi kao predjelo svim ovim pikanterijama od ribe. Naravno bilo je tu i tamo poneki gruj metras a bogami i veci, pa. raze, golubovi i hoba obavezno. Sve bi se zalilo zna se, djoni prase, plavcem jal dingacem da bi riba bolje plivala.
U sezoni ribostaja, legli bi vrganji il puter pilz iz obliznjih suma, jal junski puzevi s Jahorine a la face. ( ovaj recept je poznat samo Old Trafodcima i nemoguce ga je bilo kome primjeniti)
Ponekad, u vrijeme znacajnijih osvajanja, poneki zeko bi zavrsvao u rerni da bi novosarmirani macak bio oboren s nogu. Sutlijas od oke i po rize na mlijeku bio nam je krajnji domet za desert, u koliko macak nebi bio po ukusu.
Vas fan dovijeka Ico
Dragi tetak, kao navijač manutd-a ne mogu a da ne primjetim da ste u nazivu stadiona gore spomenutog kluba izostavili jedno slovo f
Mladica na dalmatinski nacin!
Evo jos jednog Pajinog kuharskog recepta. Negdje u ljeto nakon tankog vikenda provedenog u podvodnom ribolovu (Pelješac,Zuljana) predlozim ja Paji i Ici da sljedeći vikend odemo u podvodni ribolov na rijecicu Bijelu (pritoka Zeljeznice) 20 km od Sarajeva. Bezbeli, montiram ja pricu kako znam mijesto gdje ima Mladica od 8 kila.Bogami iduce subote odemo na Bijelu, nepristupacan kanjon, vir dug 50-tak metara i dubok 2 metra. Spustimo se niz liticu i trnje u punoj ronilačkoj opremi do kanjona. Paja i Ico stalno pogledaju u mene a ja pravo ozbiljan suzdrzavam se da ne prasnem u smijeh! Prvi zaron i Paja upuca klijena vise od kile. Slijedeci zaron poslije minut dva izroni Paja sa Mladicom oko 5 kg. Za to vrijeme Ico je demonstrirao tehniku brzog ronjenja ganjajući i upucavajući predivne potocne pastrmke! Isto veće kod Paje okupi se raja da uz vino i pjesmu pojedemo ulov. Naravno, Paja je bio zaduzen za pripremu ribe. Pripremio je mladicu u jednom komadu (duga 54 cm) u svom poznatom el. sporetu (Arthur Martin) sa extra large rernom po dalmatinski! Na isti nacin kao brojne kernje, kavale, ugore, lubine tj. krompir, pavlaka, luk i dalmatinske mirodije dobro natopljene vinom. Kao i uvijek prije jela Paja je uredno napravio par fotki za dugo sijećanje!
Puno pozdrava Vladi, Paji i Ici,
Mirmex
Halo Mimi,
vidim sve si upamtio za pet, pa cak i cuveni Artur Martin, ali kako ti je uspjelo da zaboravis najvazniji, nezaobilazni preliv zvani kalacoca ??? Ne mogu vjerovati !!!
Pozdrav Tebi i Pajukanu. Tuluz Lotrek
PS Salji fotke na tajni mail.