Pegine price
Moj drugar Pego je dragulj mog bloga, svaki njegov tekst, svaka njegova prica (bila fikcija ili stvarnost) obogacuje ovu stranicu dajuci joj poseban sarm i izuzetnu literarnu vrijednost. Sa velikim zadovoljstvom bih uronio u njegovu buducu “Knjigu uspomena”, koju izgleda najavljuje, i koja ce sigurno postati bestseler - najprije kod citalaca bloga koji su ga vec dobro upoznali. Peginu pricu “Rebeka moje mladosti” pogresno sam stavio u komentare iako zasluzuje centralno mjesto na blogu, pa je sada prenosim u dio koji ce Pego koristiti za svoje nadahnute price. Znam da ga cesto “zasvrbe prsti” da se “lati pera” i saopsti nam ideje i misli koje se “roje kao iskrice”:
Dragi moji Suada i Vlado, Iako sam ovo ubacio kao komentar u blog,uz pricu o Mady,mislim da je vazna jer sam ljude ustvari htio da navucem da se pozabave sjajnom knjigom koja je iako ogromna i jos neprevedena u cjelosti,tako sjajno objasnila nase karaktere i bila bi crna steta da je sto vise ljudi ne procita. Mozda bi je trebalo ipak ubaciti u glavne tekstove. Kurvanjski sam joj napravio reklamu stavljajuci je u price koje narod voli. Naime pricu o Mady je otvorilo nevjerovatno mnogo ljudi i imam namjeru da skocim do Mady do Azurne obale i da joj ponudim da zajedno napisemo memoare i da se dogovorimo o podjeli tala. A, sta kazes bolan, hej? Znam sta bi Mira rekla, “Samo preko mene mrtve”.i vratila bi me na kukuruze. Voli vas Pego. Pozdrav cijeloj uvecanoj porodici sa clanom ,koji ima pravo sampionsko ime u umjetnickom klizanju.
Rebeka moje mladosti
Zvuci kao naslov Divijarovog nezaboravnog filma, “Marijana moje mladosti”, koji me je sa sesnaest godina prikovao za neudobna sjedista kina” Partizan” i promijenio mi,.. ili bolje receno, trasirao mi sve moje buduce poglede na ljubav jer sam do tada samo to naslucivao i nisam ni imao neka bitna iskustva , pa i nije bilo mnogo toga da se mijenja. Mozda je moja baba Saveta malo i pretjerala kada me je pratila , spijunirala i gledala sa prozora nase porodicne , preko stotinjak godina stare, kuce od granita, dok sam ja u svojoj petnaestoj godini, nocu uz plast tek pokosenog sijena, asikovao sa poznatom plivacicom “Veleza” T. H jer je ona lijepa i pekrasno gradjena, privukla moju paznju ili sam pak ja njenu, dok smo svakodnevno po vise puta preplivavali Jablanicko jezero, jos uvijek ne poznavajuci se medjusobno. Ona je to radila zbog priprema njenog tima, a ja sam se plivajuci, priblizavao liku Wilijam Holdena , cekajuci da i ja zaplesem sa nekom Meg, u nekom drugom, zamisljenom filmu “Piknik’, uz melodiju koju je predvodio trombon, urezujuci svaki ton i svaki pokret u moju potsvijest,… dok se Bil priblizavao Meg… i pocinjao nezaboravni ples na splavu pokraj zelene rijeke. Buduci da je Tima /eto djelmicno joj otkrih identitet/ bila mnogo starija od mene i imala vec skoro dvadeset tri, mojoj babi Saveti se valjda, to ucinilo malo neobicno, pa je sa prozora kao za sebe , ali ipak malo preglasno komentarisala “Ugusices mi dijete”… a ja sam dobro znao da se ni ja, kao ni mis, ne mozemo ugusiti pod plastom sijena. ili pod bilo kojim drugim. teretom u slicnoj situaciji,.. eto toliko o mojim iskustvima o ljubavi do tog dana.. Ta Rebeka, o kojoj je ova kratka ali za nas vazna, prica, je iznenada usla u mój zivot i do danas ostavila duboke tragove. Znam da je jedan dio populacije posebno naculio usi, ali ovo ime pripada svima i nije samo jevrejsko. Nama je egzoticno jer nas potsjeca na “Ajvanho” sa Liz Tejlor ili Rebeku iz “Orkanskih visova”, dok je ser Lorens Olivije nosi na liticu, sa koje ce poslednji put vidjeti samo njihove Orkanske visove. Ova moja o kojoj je rijec, je bila mnogo ljepsa , bar duhovno, i mnogo pametnija od svih ostalih Rebeka, i tako je znala da, iako strankinja, Engleskinja u nasoj zemlji, da procijeni nase karaktere i da nas podigne do zvijezda zbog naseg sarma, talenta i duhovitosti ali i da nas sve razgoliti i na vrijeme priveze na stub srama zbog naseg primitivizma, oholosti i sebicnosti, koja nas je do ovde dovela, a i razbacala po citavom svijetu. Da vam ne bih mnogo pricao o mojoj dragoj… , kao sto rece Pjer Krizanic, kad je otvarao izlozbu slikara Voje Dimitrijevica,… “evo nek vam pricaju same slike, “.. tako.. nek vam isprica sama Rebeka, zato je potrazite na internetu. Njeno ime je Rebecca West i sve je to lijepo napisala o nama u “Black lamb and grey falkon”… samo joj nemojte reci da sam se u medjuvremenu ozenio, jer ona to jos uvijek ne zna.
Dragi Peck,
cujem imas namjeru objaviti jedno knjizevno memoarsko socinjenije, kakvo se do sada nije pojavilo u Carsiji. Nama, privilegovanim svjedocima tvojih neodoljivih erotskih poduhvata na turistkinje sa Istoka i Zapada, ucenice i studentkinje, pjevacice i plesacice,generalske kcerkei oficirske udovice, dame iz “Duvanjare” FIS-a, Sloge i ostale sarajevske namiguse bice drago da na mala vrata udjemo u veliku literaturu.
Poslacu ti (ako ne zaboravim)sanduk farmaceutskih “podupiraca” za pamcenje da ne zaboravis sva imena, datume dogadjaje i detalje…
Tvoj veliki uzor Giaccomo C. je poslije slicnog pisanija dobio jektiku, dok tebe cekaju samo kukuruz i brdo prevarenih muzeva iz proslog vijeka.
Voli te tvoj jaro i vjeciti fan
Mufa
Nisi ni ti Mufa daleko od takvih poduhvata i mogao bi se od svjdoka lako pojaviti na mijestu optuzenog samo si oprezan i stojis ispod natsresice ikao i do sada mudro vrebas k’o macak pa ako iz price ispadne neka lijepa ptica ili ribica da je zgrabis i dmah odneses u svoju jazbinu u Njemackoj.
Jos uvijek mi nisu potrebni bilo kakvi podupiraci to mogu ga potvrde osobe iz moje najblize okoline.Sto se tice tvoga stila mogao bi da prodje jer se evo Mira grohotom smije tvojim dosjetkama samo neznam da tebe neko ne stavi na neke gore muke, jer su se ti tvoji gdje sad zivis pokazali mnogo vjestiji u tome.
Sa izvjesnim oprezom ,voli te tvoj Pek i vjeciti fan, jer ko zna sta dusmani iz ovog naivnog pozdrava sad mogu da zakljuce o nama,jer vremenom se i ukusi mijenjaju.
Rebekinu knjgu „Crno janje i sivi soko „ u Koljevicevom prevodu, sam imao u rukama za vrijeme rata i ona tada bila svijetiljka, kojom sam trazio put u mraku, ali je tada iznosila samo par stotina strana i odnosila se na jedan manji dio njene knjige na engleskom jeziku, odnosno na manji dio nase bivse zemlj.Jos uvijek ne znam da li je prevedena u cijelosti, jer takvu knjigu na nasem jeziku jos nisam vidio.Ja imam Penguin Books Ltd,Harmondsworth,Middlesex,England ,ova je vjerovatno-Pengin Books,40 West 23rd Street;New York 100100,U.S.A. stampana u Hong Kongu.i ima 1181 stranu a poklonila mi je Susan Throckmorton, Amerikanka, koja je nekad davno predavala i u nas u Beogradu, kao i sada ovde u Americkoj intrenacionalnoj skoli, gdje sam i ja povremeno imao izlozbe i predavanja .Ona je od kuce napravila pravi muzej, galeriju nasih sjajnih slikara i rukotvorina koje je kupovala po pijacama i antikvarnicama i sakupljala dugo i uporno i napravila kolekciju vrijednu divljna. Nazalost tome se dive samo ona i njene dvije macke od kojih je jedna prezivila dramaticni pad sa sestog sprata i ponekad Mira i ja kad nas pozove na losu kafu, ali zato nam sjajan ajvar,umjesto cvijeca donosi u povratne posjete.
Pozdrav Pego
Ps Pamtim jedno predavanje o ranom slikarstvu, koje sam na svojoj izlozbi uprilicio zajedno sa svojim slikama i poceo o Altamiri jednoj poznatoj spilji u Spaniji i ranim radovima koji su urezani na stijenama, a stari su kao i covjecanstvo i rekao da je prvi slikar na svijetu bio lovac . Na to je reagovala jedna slatka mala Koreanka pomalo mazno i provokativno kao da se meskolji u tudjem krevetu i rekla „A otkud to znate mozda je bas bila i neka zena domacica , zasto da ne?
Dragi Tajko,
Evo lezem da spavam posto sutra imam puno da pisem i da radim. Samo sam htela da ti dam komentar na tvoje zapise. Prvo mnogo mi se svidja sloboda sa kojom pises- kao citaoc mogu da ti kazem da tvoji opisi i metafore skroz opustaju i provociraju u isto vreme,… sto nije tako lako da se postigne. Detalji metafora su isto mnogo efektni i svako moze da izabere opis koji je najblizi njihovom karakteru. Kao na primer..meni se mnogo svidja kad kazes: ” asocijacija na zaboravljene dogadjaje koji se poslije dugogodisnjh lutanja po dusi ipak nadju na nekoj mirnoj plazi gdje ih susretnu neke nove misli i otkriju neku njihovu poruku i¿ proslosti koja se savrseno uklapa u ovo vrijeme i u dolazecu buducnost.”- To pokazuje da kao svaki pisac, gubis se u kreativnosti a istovremeno imas kontrolu nad njom i mozes da se sa njom igras. Kao da opisujes osecaj drzanja necaga sto je nedodirljivo i neopipljivo. To je kvalitet svakog dobrog pisca- i ti to dobro znas. Ali najdraze mi je da vidim kako uklapas svoj zivot i uspomene u tekst, zato sto ono sto cini umetnika nije samo kako dobro slika ili pise, vec kako dozivljava zivot i razne situacije.
Volkim,
Sara xxx
PS. na tenane cu da procitam ostale tekstove koje si mi poslao. Za sad ti samo odgovaram na ovaj mail da ne mislis da sam zapostavila tvoje poruke u inboxu, kao zaprasena pisma na dnu starog ormana…