Nekada nerazdvojni drugari…
Slike sa nedavno pronadjenog albuma datiraju, uglavnom, iz vremena prije skoro 50 godina. PEDESET godina! Pola vijeka! A, nekad pomislim kao da je JUCE bilo. Jest, ali malo SUTRA! Kako blizu izgledaju JUCE i SUTRA. A, tako daleko. Sjecam se tih dana i godina kada sam svakodnevno bio sa Dimom, Zoranom i Nenikom. Zorana Knezevica sam prvo upoznao jer smo isli 3 godine u isti razred u Osmogodisnjoj skoli na Marindvoru. Inace, Zoran je mladji brat Sinise Knezevica. Nazalost, tragicno je zavrsio prije 25 godina. Dimitrije - Dimo Bilic nam se prikljucio u visoj gimnaziji, a Zarko Radovanovic - Nenika je bio godinu starija generacija. Evo Nenike, mene i Dime iz tih vremena.
Jedne godine smo isli na zajedno na more - u Mali Losinj. Nakon cijele noci provedene u “ciri”, preko Popovog polja, proveli smo par dana u Dubrovniku, a onda, opet tokom cijele noci, brod smo isli do Rijeke, pa u Mali Losinj. Bile su to mozda najljepse godine nasih zivota, ako ne - onda najbezbriznije. Draga fotka: Nenika i Zoran stoje, Dimo i ja.
Zoran je poceo studirati reziju, Nenika je bio na Pravu, a ja i Dimo na Ekonomiji i to nas je “vezivalo” skoro svakodnevno. Zajednicki imenitelj obojici bio je i sport, a imali smo i neke cure koje su takodje bile prijateljice, sve je to odredjivalo stalno druzenje. Onda smo istog dana poceli raditi u Jugobanci, da bi, kasnije, Dimo otisao u predstavnistvo Privredne banke u Berlinu i - tamo ostao do danas. Jos uvijek je aktivan stonoteniser sa “planetarnim uspjehom” medju veteranima ovog sporta. Visestruki je prvak svijeta i pojedinacno i u dublu, pa i dalje zivi i trenira asketski.