Opet tuzne vijesti
Iako nerado saopstavam ovakve vijesti, mislim da je nuzno obavijestiti “blogovce” sirom svijeta i o “odlasku bez povratka” nasih zajednickih prijatelja i poznanika. Ovih dana, napustili su nas Mirko Slokar i Nihad Efendic - Sufo. Obojica poticu iz izrazito sportskih porodica gdje su se skoro svi clanovi aktivno bavili sportom.
Igrom slucaja, sa Mirkom Slokarom sam se sreo u novogodisnjoj noci kada smo zajedno docekali novu 1993.godinu kod naseg zajednickog prijatelja Pere Vukovica u Beogradu. Moja supruga je dan ranije izasla iz ratnog Sarajeva (i ja odmah pozurio iz Ljubljane da je docekam), a Mirko Slokar istog dana dosao iz Sibira! Proveli smo noc razmjenjujuci informacije i evocirajuci stare uspomene. Tada sam cuo jos jednu cudnu, ratnu pricu.
Pocetkom rata, Mirko je ostao u njihovom stanu na Grbavici dok mu je sin Andrej bio “kod Vikica” u jedinici. Jednog dana, u stan je dosao zloglasni Batko. Znali su se od ranije jer je Batko bio bokser, a Mirko rukovodilac u “Skenderiji”. Pocelo je ispitivanje: “Gdje ti je sin”? Batko je drzao ruke na ledjima i Mirko je bio ubjedjen da u ruci drzi otkocen pistolj. Odlucivale su sekunde, jer samo sekunda je bila potrebna Batku da donese odluku o necijem zivotu ili smrti. Srecom, tada je odgodio odluku.
Nakon par dana, Mirko je odlucio da ode na Pale gdje je njegova supruga provela jedan dio rata. Jednu vece, dok su sjedili za stolom, odjeknula je rafalna paljba, popadali su po podu i rezultat je bilo (ako se dobro sjecam njegove price) ranjavanje supruge po nogama. Mirko je morao da se skloni sto prije i otisao je u Igalo gdje je njegov otac Adolf - Dolfi (koga sam takodje dobro znao iz SOFK-e) imao stan.
Obzirom da su Slokari porijeklom Slovenci, Mirko je otisao u Sloveniju. U medjuvremenu je ranjen u ruku njegov sin Andrej i trebalo je obezbijediti novac za dodatnu operaciju. Mirko je dobio ponudu od “Kompasa” da vodi njihovu samoposlugu koju su otvorili u jednom gradu u Sibiru (ne sjecam se imena). Imao je dobru platu, ali i radio pod uzasnim uslovima. Sjecam se da mi je pricao kako je par puta vidio ljudske ljeseve smrznute pokraj puta. Nije se moglo mnogo izdrzati u Sibiru i Mirko je tada bio na proputovanju za Igalo, a Andrej je ostao u Ljubljani gdje je radio kao “security”.
Sufo je, kao i njegova braca, poceo igrati rukomet, a kasnije je bio rukometni sudija i godinama je radio u SOFK BiH. Druzili smo se svake godine za vrijeme Turnira rukometnih veterana u Umagu.
Koliko samo ima neispricanih prica o legendama bosanskohercegovackog sporta kao sto su Bogdan Maksimovic, Slavko Podkubovsek, Jakica i Mirko Kamenjasevic, Rudi Azman, Salem Jajatovic, Ante Sucic, Nikola Cucic, Vule Vukalovic i mnogi, mnogi drugi. Mozda ce neko od citalaca “otrgnuti od zaborava” neku zanimljivu pricu o tim velikanima sporta.
Poštovani gospodine Kaluza,
Nisam feministkinja (zivjele razlike!),ne razumijem ove neke nekad “ugrozene”,a sad “osvijescene” zene, ali, moram priznati, odmah sam primijetila da medju”legendama bosanskohercegovackog sporta”,koje u ovom clanku nabrajate - nema niti jedne zene.A vjerujem da nisam bas najstarija i da ima jos dosta onih koji se sjecaju Jelene Dopudje, Abide Karahasanovic, Lepe Dobrovic,Zore Sokolovic,Lucije Vilic…i mnogih, mnogih drugih.
Nisam nikada prebrojavala, ali vjerujem da imam najmanje 200 fotografija moga pok. tate , Salema Jajatovica (1910-1966.),i gotovo na svakoj od njih su njegovi prijatelji od najranije mladosti, pa sve do smrti: Milan Glasovic(Zderin tata),Bogo-mir Ruzicka,Rudolf Azman (tako mi je draga slika na čijoj poledjini pise: Svatovi brata Rudolfa Azmana,Sar.,26. 12.1931.!),Mehica Ceremida, Oto Rajs,pa nesto mladji,J.i M.Kamenjasevic,Bogdan Maksimovic,Ismet Kaljanac, Salih Janjac,Stevo Bojanic,Muhamed Hrelja i mnogo onih ciji likovi su mi poznati, ali su njihova imena u mom sjecanju, nazalost, izblijedila.Dosta fotografija je snimljeno izmedju dva svjetska rata kada su moj tata i njegovi prijatelji bili clanovi sportskog drustva “Soko”(slike sa izleta, skijanja, sletova, atletskih i gimnastickih takmicenja),a jos vise onih koje su snimljene pedesetih i sezdesetih godina proslog stoljeca - logorovanja i zimovanja ucenika Srednje fiskulturne skole koju je zavrsilo,cini mi se,i nekoliko Vasih “blogovaca”.Sve te slike su dio povijesti moje porodice,a nesumnjivo i vrijedan izvor za proucavanje i opce i povijesti sporta Bosne i Hercegovine.
I, najzad prica o trojici prijatelja, koju sam davno,davno, davno cula, cini mi se, od svog oca. SAvic Aleksandar, BIlafer Ivica i NAjsteter Djordje, bili su najbolji prijatelji, koje su po prvim slovima prezimena prozvali SABINA. Kada je Bilafer, veoma mlad, umro, pricalo se kako je ostala SANA, a kada je umro Najsteter, sjetila sam se na komemoraciji ove priče i pomislila - eto, ostade jos samo SA!
S najljepsim zeljama
Azra
Dragi Vlado,
Vjerovatno ces se posjetiti ove price. Nas dragi rahmetli Sufo sudio nam je finale rukometnog prvenstva armije bivse drzave na Kovacima (1967). Gubili smo prvo poluvrijeme od Splitske ekipe. Na poluvremenu kasem Sufi: ”Bolan Sufo sta radis, Vlado, Tomo i ja imamo nagradno odsustvo ako osvojimo prvenstvo’’ Drugo poluvrijeme Sufo poce da pomaze. Ja se samo nagnem na liniji sest metara, a Sufo svira sedmerac. Pobjedismo to vece i istu noc dobismo nagradno (15 dana), te odosmo svojim kucama i nasim dragim djevojkama(pardon danasnjim suprugama) Mala prica o dragom Sufi.
Pozdrav,
Janja
Dragi Dovla ,
Upravo sam se ,sinoc - 5.marta ,vratio iz Sarajeva sa sahrane mog brata Mirka koji je bio tvoj prijatelj.Za tvoj blog su mi rekli Mladen Cakeljic i Noka Bilic i to rijecima i tonom starijeg brata ,( ja sam nesto mladji od vas),koji ne dopusta da informacija koju daje ne bude realizirana.
Blog nisam pregledao u cjelosti vec djelomicno a kako i sam imam web site o skijanju ,tvoj koncept mi se veoma dopada.
Ukolliko te budu interesirale neke fotografije sa Mirkove sahrane ,slikao ih je Noka ,javi.
Pozdrav ,Vlatko Slokar
.
Samo mala korekcija jednog od podataka u tvom tekstu o Mirku i Sufi.Supruga pokojnog Mirka jeste najveci dio rata provela u njihovoj kuci na Han Derventi ,na raskurscu puteva za Pale i Sokolac ,ali ne u kuci njenih roditelja jer je ona rodjena u Vrscu pa je jos kao mala djevojcica sa starijom sestrom se preselila u Herceg Novi ,gdje je odrasla.
Dragi Vlado imam jednu molbu licne prirode.Ako mi mozes pomoci da uputim saucesce Vlatku Slokaru povodom smrti njegovog brata Mirka.Sa Vlatkom sam se druzio kada je dosao u Kanadu,u Otavu,ali smo izgubili kontakt po njegovom povratku u Sarajevo.Sada sam cuo da je opet u Kanadi,u Edmontonu,ali mu nemam e mail adresu.
Hvala unaprijed Dado Hegenberger.
Blog redovno pratim.Cekam slike moje generacije Bosne pa kada dobijem saljem.
Ja sam bio ucenik Srednje fiskulturne skole u Sarajevu ,kada je pok.Salem Jajatovic bio direktor.Uz veliki autoritet baziran na blagosti i razumijevanju ucenickih nedaca ,uzivao je nase postovanje i radi izuzetne sportske proslosti.Sjecam se jos uvijek i njegovog sina Zije ,koji je bio ,uz raznovrsne sportske sklonosti ,strastven skijas.Poginuo je spustajuci se na skijama niz jedan od vrhova Prenja ,Lupoglav.U vrijeme njegove smrti bili smo studenti druge godine DIFA u Sarajevu.Salema Jajatovica je na mjestu direktora zamijenio Prof. Hrelja Muhamed koji je ujedno prikupljao gradju iz oblasti bos.herc. sporta.Cesto ,nakon njegove smrti pomislim ,dali iko sada nesto radi na planu sacuvanja fakata iz sportske oblasti ?
Uspomene na sportske junake koje smo susretali tokom nasih zivota zive u nama ,u monografijama lijepih korica i kolor fotografija ih nema.
Prije mjesec dana mi je moj profesor ,uvazeni Ljubisa Zecevic rekao ,kako je silno razocaran sto niko u Sarajevu nije prihvatio njegov prijedlog da se krene sa izradom Istorije razvoja sporta u BiH.
Pozdrav svima!
Javljam se u nadi, da ce neko od Vas, postovanih starijih ljubitelja bosanskog sporta, a posebno skijanja, imati negdje makar jednu izbljedjelu fotografiju moga pokojnog dede Slavka Podkubovseka-Kube? Bilo bi super vidjeti ga ponovo u ”elementu” - na skijama!!!
Unaprijed hvala
Martina
Martina,
Probajte u “Oslobodjenju” - ako im je dokumentacija sacuvana; zatim u Narodnoj biblioteci gdje se cuvaju kompleti tadasnjih novina, ili u Arhivu Sarajeva. Arhiv BiH takodjer ima komplete nasse stampe iz doba kad je Kuba bio aktivan. Kod privatnbih lica - mozda dr. Braco Kulenovic, ili kod gospodje Jelene Djodjo supruge pok. Radoslava.
Ono sto ja imam je film sa jednog izleta stdenata FFK na Skakavac - nije skijanje, te fotose iz Belina gje je bio nas gost, mislim, 1994/5.
Zeko