dovla.net

Poceli su studentski dani, niko vazniji od nas. Pet-sest godina sam proveo statirajuci u Narodnom pozoristu, radeci preko Studentskog servisa (kod cuvenog Vanjke), pjevali smo u horu “Slobodane Principa - Selje” da bismo imali besplatan ulaz na igranke u “Slozi”. Sa istom rajom sam isao na more, u ferijale na Korculi i Vignju. Odatle ova slika: S lijeva na desno: Radoslav Zigic - Ziga, Joco Maslesa, Vlado, Alija Abaz - Papa i Grado Vucak.

Read more »

Vidim da su slike naseg unuka potaknule i drugu raju da posalju slike svojih unucadi, pa sam odlucio da otvorim jedno mjesto u blogu za takve slike. Izvolite pa se hvalite! Da bi se lakse doslo do slika u Albumu, kliknite na ovu sliku Peginog unuka Filipa koju sam ovdje stavio prvo zbog cinjenice da je Pego prvi poslao sliku svog unuka, a drugo jer je najaktivniji “spoljni saradnik” bloga. Read more »

Stiglo je jedno romanticno pismo iz Francuske upuceno jednom od jahorinskih zavodnika iz ranih sezdesetih. Ni u snu nisam sanjao da bi se mogla javiti zanosna Mady Bel koju je Pego spomenuo u jednom komentaru uz clanak “Jahorina moje ljubavi” od 8.februara. Taj clanak je otvoren 230 puta i mnogi citaoci ce se sjetiti Peginih reminiscencija na ovu lijepu Francuskinju koja je godinama posjecivala Jahorinu.Iako sam razumio sadrzaj pisma, ne usudjujem se da ga detaljno prevedem, pa se nadam da ce neko od citalaca sa dobrim znanjem francuskog poslati tacan prevod putem “komentara” na ovaj clanak. Hvala unaprijed.

Read more »

S vremena na vrijeme, nazalost sve cesce, dolaze tuzne vijesti o smrti nama poznatih ljudi, prijatelja ili poznanika. Umro je Dr Nedzad - Dzibo Kapidzic, sarajevska “fina raja”. Rale je poslao jedno lijepo sjecanje na nedavni susret sa Dzibom i uspomene na nekada brojne susrete na Jahorini:

Sinoc, kratka i tuzna vijest iz Sarajeva. Umro je ljekar, specijalista radiolog, primarijus, humanista, sportski radnik, svi smo ga poznavali po nadimku Dzibo. Radio je skoro cijeli radni vijek na Klinickoj bolnici Kosevo, Radiologija. Poznavali smo ga po njegovoj susretljivosti i karakteristicnom izrazu lica kad bi ga sreli na radnom mjestu.

Medju starim fotografijama nasao sam jednu koja zasluzuje paznju. Negdje oko 1970. godine, Suadina sestra, zet i sestric (Dekovici) ljetovali su zajedno sa legendom jugoslovenskog fudbala Rajkom Miticem. Sada vec poznati ginekolog, Dr Sanjin Dekovic slikao se sa jednim od najboljih fudbalera Jugoslavije svih vremena. Sanjinov otac Medo je strastveni navijac “Sarajeva”, vise bi volio sliku sa Hasetom ili Susicem, ali…

Polovinom pedesetih, nekoliko godina sam stanovao u Cobaniji (tada Tome Masarika), upravo u periodu kada sam krenuo u gimnaziju. Nedavno u Sarajevu, Cicko Redzic mi je dao jednu staru fotografiju sa rajom sa kojom sam se tada druzio. Slika je snimljena u parku ispred dzamije i kuca u pozadini je jos uvijek na istom mjestu i u istom stanju! A, proslo je vise od pedeset godina od tada. Jos uvijek se sjecam svih likova, ali sam zaboravio neka imena. Ipak, u gornjem redu su Dusko (bio je kondukter u tramvaju pa smo nekada imali besplatne voznje), Cicko Redzic, Bego Stamatovski, Vlado, zatim Fahro Softic - Softa (umro u Njemackoj gdje je radio kao stomatolog), arhitekta Zeljko Greguric. Ispred mene je Nusret, sin imama dzamije. Na klupi su Hrvoje Djerek (davno je umro), Braco Hodak i Braco Boric, a klinca na kraju se ne sjecam.

U komsiluku je stanovao i Dragan Stojnic, znao sam dobro njegovu majku, brata Nikolu i sestru. Moja majka mi je tada kupila neku gitaru pa mi je Dragan dao nekoliko lekcija, ali nisam imao velikog interesa za svirku, sport me puno vise privlacio. Danas mi je moj zet Robi pokazao jednu kartu Sarajeva iz vremena Austro-Ugarske monarhije koju cu naknadno skenirati i uvrstiti u album. Interesantno je da je citav jedan kraj Sarajeva nosio naziv Cobanija (ocigledno je bio jos uvijek nenastanjen).

Doslo je vrijeme za objavljivanje na blogu nekih starih fotografija iz nedavno pronadjenog albuma. Da krenem sa jednom koja je stara vise od pedeset godina, a cini mi se “kao da je juce bilo”. Moje prvo oficijelno bavljenje sportom u nekom organizovanom drustvu, bilo je ukljucenje u DTV “Partizan” Sarajevo II - u FIS-u. U klasi legendarnog Ahmeda Orucevica. Tog ljeta smo isli na kolektivno ljetovanje u Kupare i odatle ova slika sa nekoliko starijih clanova drustva. S lijeva na desno su: Petar Savic - Peva (kasnije internacionalni odbojkaski sudija), Zivorad - Zika Torlic, gimnasticarka Zdravka Jovicic, Hazim - Zilo Pozegija i moja malenkost, a cuci (glavom i bez brade) Janjic Slobodan - Janja. Divim se sam sebi kako sam zapamtio sva silna imena koja nabrajam u blogu.

Pronasao sam jednu ocajno deprimirajucu sliku. Snimljena je za vrijeme neke kosarkaske utakmice, na tribinama u FIS-u. U prvom redu su Batan Kocovic, Tripko Adzic i na kraju Nahaz. U drugom redu su Ugljesa Uzelac, Cedo Djuraskovic, ja, Rale Cokorilo i Miso Milanovic - Milano. U pozadini je Cico Dardagan - Staki. Ne mogu da vjerujem da su sestorica mojih prijatelja sa ove fotografije otisli na put bez povratka. Kako prihvatiti cinjenicu da vise nikada necu biti sa Batanom, Tripkom, Nahazom, Ugljesom, Cedom i Misom?! Uzasna je i sama pomisao na to.

Zaboravio sam da ukljucim jos jednu sliku iz Brazila, sa Dinom Meneginom. Nakon nase pobjede u Grenoblu i osvajanja titule prvaka Evrope, i Emerson se plasirao u finalni turnir u Sao Paolu. “Bosna” je odigrala jos jednu fenomenalnu utakmicu i glatko ponovo pobijedila “Emerson”. U jednom trenutku smo vodili sa 50 (pedeset) razlike! Poslije te utakmice, Dino nas je svaki put pristojno pozdravljao.

Pozurio sam sa objavljivanjem imena naseg unuka. U posljednji cas, Vesna i Rob su odlucili da mali dobije ime Ian Robert Conway, a ne Ian Louis kako sam ja napisao. Inace, Ian lijepo napreduje, vec je napunio sest punih dana! Njegova tetka Sanja tjera me da svaki dan napravim i posaljem joj 5-6 slika sto mi je nova obaveza. Evo jedne jucerasnje.