dovla.net

Prije par dana, Mirjana i Pego Debevec proslavili su u Varsavi cetrdeset godina od njihovog prvog susreta u hotelu “Sator” na Jahorini. Kao i uvijek, inspirativni “momak” Pego napisao je divnu pricu u spomen na taj sudbonosni dan:

Kao da neko hoda iznad mog groba, to kazu Englezi kad se stresu od prejakih emocija,kad im se nesto nevjerovatno dogodi u zivotu. Eto to se meni dogodilo jucer 2 februara, kada smo Mira i ja sa drustvom slavili 40 godina, kad smo se prvi put ona i ja sreli. Proslava je bila u zaista u prekrasnom restoranu “Poljska tradicija”, gdje su nam iznosili i pticije mlijeko i drzali nas za najvaznije goste, da bi nas, kada su doznali o cemu se zapravo radi, jos castili sampanjcem i na kraju su poklonili Miri ogromni buket od 19 bozanstvenih tulipana koji su nestvarno djelovali u zimskom ambijentu, dok smo se kasno vracali kuci.

Ponukan clankom o prijemu kod Castra, Pego se prisjetio njegovog “poznanstva” sa kubanskim predsjednikom:

“Sada kad Kastro lagano odlazi u legendu , ja se sjetim tog toplog hirovitog ljeta u Moskvi punoj znatizeljnih turista iz cijelog svijeta.Skoro da je kroz izmaglicu i vidim kako ulazi u Gastilnicu Rasiju ,tada jedan od naj elitnijih hotela u tom gradu dok ja stojim na recepciji i cekam kljuc od sobe.Odjednom svi su u cudu i bez daha.,.Ona je meleskinja, nevidjene ljepote i gracioznih pokreta, koja odmah plijeni paznju cijelog hotelskog lobija i stvara vakum, ostavljajuci posmatrace u nedoumici da li je stvarna ili je plod maste i masovne iluzije.

Dan prije polaska, divan suncani dan nas je ponovo izmamio na Ferhadiju. Nevjerovatno lijepo vrijeme, neuobicajeno za januar, traje vec dvadesetak dana i Ferhadija je prepuna prolaznika u svako doba dana. Caki i ja smo proveli dva sata pred kaficem “Michelle” preko puta Ekonomskog fakulteta. Naise su bivse kosarkasice “Zeljeznicara” (ili Mlade Bosne) Esma Smajis (nekada udata za cuvenog meksikanskog kosarkasa Ragu koji je igrao u Italiji i Svajcarskoj), Zora Popovic i Jasmina Sahovic, a sa njima i Bija jedini “Bosnas” medju njima. Snimak sa kosarkaskim sudijom iz tog vremena bio je neizbjezan.

Kasnije su naisli Zlata i Milos Trifkovic (profesor Ekonomskog fakulteta u penziji, ali jos uvijek aktivan saradnik nekih americkih firmi). Miso Triva kako smo ga nekad zvali igrao je kratko sa mnom u “Bosni”, a njihov sin je pravi fenomen. Mak Trifkovic je isao u skolu sa nasom mladjom kcerkom, kasnije je zavrsio koledz i doktorirao matematiku na cuvenom Harvardu. Sada je profesor na koledzu u New Yorku.

Naletio je i Vlado Komnenic zvani Popilije.

Nakon boravka u Bosni i posjete Hercegovini, navratili smo i u drugi entitet - Republiku Srpsku. Ustvari, prosli smo kroz Pale i posjetili dvojicu ljekara - Suadinih i Cakijevih kolega. Dr Brano Kostic je hirurg - specijalista za karcinome dojki, ali u penziji, a Dr Miladin Babic je urolog koji vodi specijalisticku ambulantu na Palama. Malo smo se provozali po Palama i podsjetili na dijelove koje nismo vidjeli godinama.

Na Jahorini smo napravili jos nekoliko snimaka. Sreli smo Icu Lomigoru koji jos uvijek obucava mlade takmicare - skijase. Dok smo pili vrucu rakiju, naisli su Zdero Glasovic, Raletov cesti saputnik autobusom iz Svedske i Ognjen Nikolic - Ogi cije kafice smo posjecivali godinama (na dnu Logavine i kod Zeljinog stadiona). Elem, kud god krenes jos uvijek sretnes mnogo poznatih likova.

Sest sedmica u Sarajevu proslo je “dok si rek’o keks”! Iako smo dosta toga uradili i dozivjeli, utisak je da je sve bilo nedovoljno. Znaci, valja nam ponovo zapucati u Seher.

Za oprostaj smo se nasli u restoranu “Bujrum” gdje smo nekada znali “drneciti”. Sada je sve renovirano i gazda Djadjo nam je priustio lijep ugodjaj uz pecene telece glavuse. Skupilo nas se desetak: Dunja i Slobodan Janjic su dosli iz Dubaija, Ralla iz Svedske, nas dvoje iz Amerike, Bakir sa Hvara, a Caki, Duska i Hakija Hadziahmetovic, Aida i Ico Rudic su predstavljali “domace goste”. Svi se jos uvijek dobro drzimo, neki su u penziji, a drugi jos uvijek aktivno rade. Ostale slike sa oprostaja mogu se pogledati u Albumu pod 2007/Februar/Bujrum ili ako kliknete na gornju fotografiju. Nas povratak je bio mnogo ugodniji od dolaska, sve je teklo po planu i evo nas ponovo u nasoj Arizoni. Redakcija je, privremeno, preselila u Tucson, ali vec se spremamo na duzi boravak (nekoliko mjeseci) u Los Angelesu kod nasih Vesne i Robija.