dovla.net

Dragi “dovla” blogovci, Azrin prilog me je “pogodio u srce” po pitanju aktivnosti, posto imam nesto da kazem, ali posto sam “mala raja”, poredeci se sa glavnim zvijezdama i saradnicima bloga, to nisam na cisto da li da se javim ili ne. Na kraju, “maestro sa makazama” ce odluciti da li je “appropriate” praviti miks, ipak razlicitih generacija, i naci se u blogu u konkurenciji sa aktivnim asovima kakvi su Jovo Dimitrijevic, na primjer, a i mnogi drugi. Mislim da bi prvo trebali da se pojave prilozi o aktivnosti primarne (Vladine) i starije blogovske generacije iz FIS-a, stare Skenderije, Jahorine, Kovaca, Koseva, Grbavice i ostalih terena i sala (namjerno ne kazem dvorana) na kojim je buktio sportski zivot sarajlija, pa da se i mi mladji ( cuj mladji- skoro 6 banki) pojavimo. Nekako odmah po dolasku u Ameriku, Los Angeles, pokusao sam da nadjem rukometni klub da bih se malo rekreirao, malo trenirao golmane ili djecu i bio u kontaktu sa sportom u kom sam aktivno proveo srednjoskolske i studentske dane i dozivio sve cari bavljenja sportom. Ovdje ne racunam godine provedene na tribinama FIS-a kao osnovac uzivajuci gledajuci “Mladu Bosnu”, “Bosnu”, “Sarajevo”, “Partizan”, “Omladinac” na Kovacima… Medjutim u to doba u Americi je bilo nekoliko klubova pri nekim univerzitetima i to je sve. A kad kazes “handball” svi misle na udaranje male loptice sakom u rukavici od zid u maloj sali. Zbog toga sam se ukljucio u “igranje lopte” po parkovima LA sa rajom iz bivse Jugoslavije, rusima, ukrajincima, ostalim evropljanima i, pardon, latinosima. Prije par godina otkrijem na Internetu da postoji rukometni klub u Santa Clarita-i, nedaleko od moje kuce, i ukljucim se u treninge. Klub je vodilo par olimpijskih reprezentativaca USA iz 1984, kada je Branislav Pokrajac bio “head coach” americke rukometne reprezentacije. Jedan od njih uspijeva da ponovi Krajine rijeci: “saras-varas”. (klupski web site: http://www.thsantaclarita.com/new/index.php ) Team su cinili “decki” iz USA, Francuske , Rumunije, Madjarske, Rusije, Islanda, Ceske starosti od 19 do 42 godine. Jas sam bio apsolutuni sampion po godinama sa 56 godina!. S nama su trenirale i zene/djevojke, bivse americke igracice, studentice iz Evrope i bivse igracice iz Evrope. Sandra Dela Riva je, na primjer, igrala na tri olimpijade za USA, bila na visednevnim turnejama po Jugi i dobro se sjeca Svetlane Kitic i Jasne Merdan- gazele, kako su je amerikanke zvale. Rukomet u USA ima svoju organizaciju koja je na privatnoj osnovi iako je formalno clan americke olimpijske porodice koja finansira pripreme rukometnog olimpijskogi tima. Taj tim ponekad nastupa na regionalnim americkim turnirima i prvenstvima. U medjuvremenu takmicenje je organizovano po regijama ili drzavama na turnirskom principu. Nekoliko turnira godisnje. Takvo je i prvenstvo Amerike. Prava je steta sto se rukomet ne moze probiti na TV pored ostalih tradicionalnih americkih sportova. Bez TV nema sponzora, love ni razvoja. U cilju propagiranja ovog sporta igrali smo cak revijalnu utakmicu u Staples Centru kao predigru na jednoj utakmici dvoranskog americkog fudbala. Ali ne “pije vode”. U sezoni 2004 u California-i bilo je vise turnira na kojim su nastupali timovi iz Portlanda, San Francisco-a, Anaheim-a, jedan juniorski tim iz Mexico-a. Nas tim je igrao sa promjenjivim uspjehom. U sezoni 2005 doslo je nekoliko izuzetnih igraca. Jedan od njih je Rudolf Kabasi koji je igrao za Madjarsku reprezentaciju, a kasnije kao profesionalc u Francuskoj!. Visok preko 2 metra. Vise je licio na kosarkasa nego rukometasa. A kad sutne iverje sa stativa se odvaljuje!. Nesto poput pok. Culafica, rukometasa FAP-a, ko ga se sjeca. Na turniru za prvenstvo California-e u Fresno-u smo osvojili prvo mjesto. Rudolf “MVP”, a ja “MVG(olie)”!!! Na prvenstvu Amerike u maju 2005. u Houstonu smo osvojili 10-to mjesto u Elite Division nakon sto se Rudolf povrijedio, iako smo realno vrijedili za 5/6 mjesto.Inace, na prvenstvu Amerike su bile 3 grupe po 12 timova: Elite, First and Second. Preko ljeta smo bili organizatori vikend “beach handball” turnira u Ventura-i. U prilogu je par fotografija sa turnira, kao dokaz da uz lijepa sjecanja na mladost mozemo biti i aktivni. Tako sam, dragi “dovla” blogovci, ovdje u Americi, na neki nacin nadomjestio sanjano ucestvovanje na Rukometnom turniru veterana u Umagu. Taman sam se bio ukljucio na treninge sa sarajevskim rukometnim veteranima u Olimpijskoj dvorani na Alipasinom polju, kad je sve otislo do vraga zbivalnjima u bivsoj Jugoslaviji. Mnogo pozdrava i “vidimo” se na blogu Custa