Dani izbjeglistva - Ljubljana, 1993.
Tokom rata, u Ljubljani je bilo dosta “beguncev” iz Bosne i Hercegovine. Nalazili smo se svakodnevno, najcesce sam bio sa Cakeljom, Ljubisom Lucicem, Ljubom Sormazom, Cicom Dardaganom, kasnije sa Ugljesom i Ljerkom. Izuzetni domacini bili su porodice Sormaz, Mikovic, German, Abrahamsberg, Radovanovic, zatim moji kosarkaski prijatelji Oblak, Brumen i Kandus, kao i “stare veze” iz bivse Jugobanke - moj veliki prijatelj Branko Majkic, direktor Miro Kert i divna Ana Sambt kojima dugujem neizmjernu zahvalnost. Mozda neko od njih i procita ovu poruku zahvalnosti. Na ovoj fotografiji su: Bivsi fudbaler “Zelje” Kasim Kokot, Caki, Zijo, Ugljesa i, poslije mene, Ljubo Sormaz i Safet. Naprijed su Dr Grozdana Sormaz i Minka.
Kroz Ljubljanu su prolazili ili se zadrzavali nasi brojni prijatelji i poznanici. Povremeno smo se druzili sa Davorom Popovicem, Kemom Montenom, Hari Mata Harijem, sretali se sa Gogom Marjanovicem, Pusinom, Mahirom Palosem, Mirkom Pejanovicem, Nenadom Bilicem, Ninetom Pilipovicem, zatim brojnim novinarima koji su koristili UNPROFOR-ove avione i dolazili ili odlazili preko Ankone. Ovo je snimak susreta sa novinarima i funkcionerima koji su se vracali sa Zimske Olimpijade u Lillehameru: Pored nas “domacina” Cakija, Cice i Sane Dardagan, Ugljese i Ljerke, ovdje su jos Hamo Kresevljakovic sa suprugom, Ahmed Karabegovic, Ale Hasanbegovic, Enes Terzic sa suprugom, kao i novinari Nikola Bilic i Sejo Hadzijahic. Lijepo provedeno vece.
Za to vrijeme, cesto smo isli u Trst, najcesce da se vidimo sa Bosom Tanjevicem (u to vrijeme trenerom “Stefanela”) i Mirzom Delibasicem koji je nekoliko mjeseci proveo u Trstu sa suprugom Slavicom i sinom Dankom, uz gostoprimstvo “Stefanela”. Obicno bismo prvo isli na utakmicu, kasnije sjeli u klupski restoran “Stefanela” a, ponekad, bili gosti Jasne i Bose u njihovoj kuci, uvijek punoj gostiju. Na snimku: naprijed je Jasna Tanjevic, iza nje Tolj mladji i Danko Delibasic, pa s desna: Ljubisa Lucic, Kika i Vjeco Tolj, Dori Gaon, Mirza i Slavica Delibasic, Caki, Minka, Bosa i Vlado. Imao sam priliku da se sretnem sa kosarkasima Skansijem, Jelovcem i Prajom Dalipagicem, da upoznam Fucku i Bodirogu koji su tada igrali za trscanski tim. Tesko je opisati koliko su nam znacili svi ti susreti u vrijeme kada smo bili daleko od svog grada i svojih najmilijih. Drago mi je da su neke od ovih fotografija sacuvane.