Osam godina od smrti Mise Milanovica - Milana
Zar godine tako brzo prolaze i kako objasniti da tako brzo odlazimo u nepovrat. Nekada se cini da oni najbolji prvi odlaze. Miso je godinama bio direktor “Bosnalijeka”, kasnije vlasnik firme “Farma Vita”. Pomagao je nebrojenim Sarajlijama tokom i poslije rata. Bio je cijenjen zbog svog znanja, erudicije, postenog i casnog odnosa prema svima koji su ga okruzivali, bio je - gromada od covjeka. Bila je privilegija poznavati ga i godinama uzivati u njegovom drustvu. Njegova supruga Nidzara i kcerka Mirna mogu biti ponosne da su imale takvog supruga i oca.
Ovdje u Americi, tugu za umrlim clanovima obitelji umiruju objasnjenjem da, nakon smrti, slijedi odlazak u beskrajna nebeska prostranstva. Ako je tako, Miso sada igra saha ili karata sa svojim nerazdvojnim prijateljima Zoranom Vukovicem, Resom Viteskicem, Davorom, Mirzom, Ugljesom, Vuletom…cekajuci nas ostale da se pridruzimo i ponovo druzimo, ovaj put - u vjecnosti!
Ponekad osjetim da pominjemo umrle prijatelje i poznanike vise nego sto je neophodno, ali neke dogadjaje i ljude, jednostavno, ne mogu zaboraviti.
Dragi Vlado
Ljudi kao Miso,Zoran,Reso,Vule,Davor,Mirza ….tesko je zaboraviti i mislim da smo imali privilegiju biti i druziti se sa takvim ljudima i sigurno da ne mozemo a i ne trebamo da ih zaboravimo jer svi oni pripadaju jednom prelijepom periodu nasih zivota
Dragi Vlado,
od srca se zahvaljujemo sto ste se sjetili plemenitog, voljenog i neprezaljenog tate i muza Mise.
Nidzara i Mirna
Svi znamo za onu: o mrtvima sve najbolje. Ali kada jos za necijeg zivota (i pored toga sto skoro svi mislimo da smo super onakvi kakvi jesmo)zazalis sto nisi kao ta osoba (sto je bio sa mnom slucaj kada je Milano bio u pitanju)onda je jasno o kakvom je covjeku rijec. I vjerujem da nisam jedini…