Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Sibicari, stofari, bunardzije, saneri…

Sibicari, stofari, bunardzije, saneri…

leica-i-tata.jpgMoj drugar Cico (Josip Kabiljo) poslao je znacajan doprinos osvjezenju sjecanja na stare sarajevske “zanate”. Naknadno sam dobio ovu lijepu sliku oca i kcerke (Cico uziva u zagrljaju kcerke Leice, a taj osjecaj poznaju oni koji imaju kcerke). U uvodnom dijelu, Cico spominje “stranca” koji je pisao o sarajevskim izrazima. Ocigledno, Cico nije procitao naknadni komentar tom clanku gdje je objasnjeno da je clanak pisala Amra Kolasinac iz Beograda (dakle, ne stranac u pravom smislu rijeci).

Drugo, kao dopuna opisu “sibicara”, prisjecam se priznanja Stjepana Kljujica (davno, davno) da je kod Nove stanice “na sibici” izgubio sat!

Cico, hvala za zanimljiv doprinos objasnjenja pojedinih pojmova koje su znale samo prave Sarajlije, a koje su “jetimi” placali svojim neiskustvom i zeljom za jeftinom dobiti.

Evo Cicinog clanka u cjelini:

U ovom sjajnom blogu pojavio se prepis clanka nepoznatog stranog autora koji na izuzetan nacin objasnjava sarajevski duh, ljude, jezik i nastanke pojedinih rijeci. Clanak ima jos vecu vrijednost jer ga je napisao stranac koji sigurno nije mogao odoliti svemu tome sto taj grad i njegovi ljudi posjeduju i sto ga razlikuje od mnogih drugih gradova gdje je nesumnjivo autor boravio. Ovom prilikom bi se trebalo sjetiti i specificnih sarajevskih zanimanja, po kojem je grad bio poznat i u tadasnjoj povelikoj drzavi, a kasnije i u Zapadnoj Evropi. To su poznati sarajevski sibicari, stofari, bunardzije i saneri. Tacno je da su to djelatnosti na ivici zakona i mnoga od njih dobro zagazila u kriminal, ali je cinjenica da su svi oni koji su se time bavili dali itekako veliki pecat Sarajevu, posebno jeziku i pojedinim sada vec odomacenim izrazima.

Sibicaru su u isto vrijeme i kockari i varalice i obicni lopovi, sve je zavisilo od situacije, odn. od velicine uloga u koju se sibica “valja”. Sve pocinje sa navlacenjem “jetima”, uglavnom na bulevaru od zeljeznicke stanice, oko autobuskog terminala, (gdje je sada zgrada Skupstine), u aleju ka Vrelu Bosne ili u Pionirskoj dolini. Radoznali prilazi sibicaru i njegovom “protivniku”, koji nikako da pogodi gdje je kuglica ispod sibica, a on to moze bez problema, mjesa se, sugerise, nervira se. I onda ona cuvena recenica sibicara: “Hajde, ako si ti tako pametan, hajde ti polozi” i ponudi mu kao ulog malu sumu. Sibica se ponovo valja i nas “jetko” prvu igru uvijek dobiva i naravno nudi mu se da ponovi, uz malo vecu sumu. Tada pocinje prava igra; kuglica se valja sa mnogo vecom vjestinom, poslije, kad je ulog ozbiljniji, kuglica se skriva u korjenu kaziprsta ili ubacuje u zadnji momenat ili cak je uopste nema ispod (svi oni kazu da su bezbroj kuglica progutali) i u krajnjem slucaju nastane bjeg sa polozenim novcem. Na sudjenju poznatoj sarajevskoj dvojci iz te oblasti, sud je bio u velikoj dilemi kako da okvalifikuje to djelo; kao kocka, prevara ili kradja, tako da su morali “valjati” sibicu pred sudskim vjecem i tom prilikom uvrijedili sudiju, jer su mu ponudili da i on za novac pogodi gdje kuglica, koji im je na licu mjesta izrekao mandatnu kaznu. Sada neki od njih su veoma bogati i uspjesni “tajkuni” i uglavno rade u ugostiteljstvu.

Stofari su klasicni prevaranti: u tekstilnoj radnji kupe “stof”, a u stvari najjefitije crno platno, zvano glot, (kasnije i sjajniju varijantu, da bi ga “uvaljali” kao lister), lijepo ga umotaju, obicno u tanak mekani bjeli papir (onaj za cvijece), i sve stave u kesu koja ima obiljezje nekog velikog i poznatog magazina. Na mjestima koja su spomenuta gdje su radili sibicari, kao i na autobuskim staniciama za Josanicu, Kasindo, Pale, nudio bi taj stof na prodaju, obicno pricom da ga je dobio iz Njemacke od brata, ali mu treba sada novac i tsl. i po cijeni koja je bila dosta niza od cijene kvalitetnih vunenih stofova u radnji. I uspjevali su da ih prodaju, uvijek se nalazilo “musterija” koji su bili ubjedjeni da su za jeftine pare dolazili do dobrog stofa za odjelo. To “zanimanje” je sa dolaskom jeftine konfekcije i prelaskom krojaca u skupe butike, brzo nestalo. Zamjenila ga je prodaja “zlatnog” nakita, takodje po istoj shemi.

Bunardzije su dzeparosi i malo je poznato odakle im taj naziv. Oni su se tako prozvali jer je jedan od nih, koji je bio najuspjesniji u tome, jednom prilikom rekao da je vjestina izvaditi novcanik iz dzepa isto kao izvaditi zabu iz bunara, znaci bez puno talasanja i uzmucivanja vode, tako da je u njihovom zargonu zaba ustvari novcanik. Ne treba nabrajati gdje su sve operisali, ali je intersantno da su masovno isli u inostranstvo na velike sportske manifestacije, a imali su svoj zlatni trenutak kada je u Sarajevu igrano Finale Kupa evropskih sampiona u kosarci.

Saneri su se posljednji pojavili i to poslije “otvaranja” granica i lakocom kojom se dobivao pasos. To su kradljivci garderobe iz velikih robnih kuca i butika po velikim gradovima uglavnom u Njemackoj, Austriji i Italiji. Bilo je vise nacina kako ukrasti tu garderobu (jos nije postojala elektronska zastita), kao npr, navuci 2-3 para pantalona, zamjena kesa u kabini, doturanjem nove i nekontrolisane garderobe u kabinu za probe i tsl. Uglavnom sve se vrtilo oko kabine za probe, gdje bi jedan navlacio garderobu, a drugi mu je doturao. I tada nastaje njihov cuveni poziv da se otvore vrata kabine sa poznatom narodnom pjesmom “Sano duso, Sano mori, otvori mi vrata”, sto je ujedno bila lozinka. Otuda i za njih naziv saneri, izraz koji su Sarajlije, pa i oni mnogo mladji prihvatili, kao za nekoga koji se jako modira, kupuje skupu garderobu (kuzi sanera).

Eto jos jedne slike Sarajeva u ovom velikom mozaiku, ciji dio ovaj put upotpunjavaju i crni kamencici, koji moraju biti prisutni u svim mozaicima na svijetu.

Komentari (5)

1
Mufa Tanovic
Tuesday, 20. March 2007 u 09:30

Nisam siguran da “strani” autori ikad mogu prodrijeti u dusu jednog “struksera” (rijetko stofara)sanera, sibicara ili valatora. Stofovi se nisu kupovali u radnjama, nego, zbog primamljivog dezena, u Trstu ili Veneciji i obicno su bili takvog kvaliteta, da su odijela papaka poslije prve kise bila tamam njihovoj maloj djeci.Klasicna “prodavnica” struksova “svih dezena” je bila u V.Miskina(Ferhadiji) kod broja 6, mislim. Kuca nije slucajno izabrana. Bila je tz. “dupljak”. U slucaju da iznenada naleti “drot”, postojao je “emergency exit”
“Poslovni prostor”su koristili Sekula, Jakov(Sepo)i Bane. Mnogo godina kasnije, 2002, za vrijeme moga boravka u Sarajevu prolazim tom ulicom i necete vjerovati na istom poslovnom prostoru se opet nesto prodaje “ispod tezge” – certifikati.
Predpostavljam da je taj prostor jednostavno ostao za uvijek “minsko polje” za sarajevske papke.I sad nesto vrlo zanimljivo: Negdje za vrijeme rata, imam jedan poslovni sastanak u Frankfurtu. Obucen sam “poslovno neupadno”.Na meni nema nista, sto bi podsjecalo na nekadasnjeg Bosanca. U opstoj vrevi u Kaiserstrasse stoji na jednom cosku “tip” struksera iz nekadasnje V.Miskina i direktno mi prilazi:”imam za tebe suncane naocale”. Njemu je za samo trenutak uspjelo da me iz te mase prolaznika “izfiltrira” i prepozna kao sigurnog kupca. Dakle ne pitanje, bi li ja kupio naocale,ili ne.On je ubjedjen da hocu isto kao i njegovi prethodnici, koji su svoje zrtve oslovljavali sa “imam za tebe 3 metra struksa”.Moja supruga kaze, da to nju uopste ne cudi, jer meni Bosna i poslije 40 godina u inostranstvu viri iz usiju.
Neko opet kaze, da se pripadnici jednog naroda prepoznaju u drugim sredinama po tome kako i koliko dugo traje pogled upucen drugom licu. Duzina je mjerljiva samo djelicima sekunde, ali ipak dovoljna da se prepozna izvorni “software”
Zbog toga ponavljam, da o sarajevskim “starim zanatima” mogu pisati samo Sarajlije. Molim ostale da se zbog toga mnogo ne ljute.
Kraj strukserima, sanerima i valatorima su priredili papci, kad su 1992 dosli “u shoping”….
Pozdrav svima
Mufa

2
Azra K. Houston
Sunday, 25. March 2007 u 14:36

Veoma mi se svidja sto je Mr.Kabiljo stavio svoju sliku, pogotovo sa kcerkom. Slika i mjesto boravka daju svakom dopisu posebnu dimenziju. Ovo vise nije medjusobno dopisivanje grupe poznanika nego se ocito ovaj blog cita sirom svijeta medju poznatom i nepoznatom rajom
Ja sam bila predlozila da svako stavi pored svog imena i mjesto boravka /ovo sa slikom mi se jos vise svidja/ , ali ocito niko to ne benda……..
Voljela bih saznati vise o mojoj imenjakinji Azri Jajatovic ili na primjer: ko je for god’s sake Mufa Tanovic???!~!!

3
Jugo Narcis
Saturday, 31. March 2007 u 23:54

Odlican clanak i odlicna memorija. Ukratko BRAVO! Vidi se da si sa Marijin Dvora . Bilo bi interesantno
da napises nesto o “Tilavi”, parku, “uslugama”, guzvi na mesarovo hladnjaku, fotografu na autobuskoj stanici (Madjar)i sl.

4
Eki
Tuesday, 22. January 2008 u 19:43

Odlican tekst. Prelijepo je citati o svome gradu pa makar to i bilo o sanerima i sibicarima 🙂

5
Gringo
Tuesday, 28. February 2017 u 04:17

Priča se da je najveći Sarajevski šibicar ikada Brkić Vladimir Vlado Očenaš,,,držao restoran Lav u sadašnjoj Zagrebačkoj pa napravio restoran Lav u Makarskoj, priča se da ima preko 25 stanova u Sarajevu a čak 7 u Kovačićima gdje je odrastao i naučio vrtiti.

Upišite komentar

Vaš komentar