dovla.net

Konacno se javio i Ralla Cokorilo, nas dugogodisnji dopisnik iz Svedske. Naime, jedna grupa bivsih sportista iz Sarajeva koja je sada rasuta po svijetu (u Sarajevu, Americi, Kanadi, Holandiji, Austriji…) dobijala je redovne izvjestaje iz Svedske i tako promovisala Rallu u naseg stalnog dopisnika. Bili su to izvjestaji putem e-mail adresa, a sada je odlucio da neke svoje priloge salje i putem bloga za siru citalacku publiku. Prvi prilog je intervju sa Zderom Glasovicem, koga ne treba posebno predstavljati jer ga zna “cijelo Sarajevo”:

Dragi prijatelji sporta, Danas sam se u Stockholmu druzio sa nasim poznatim rukometasem Glasovic Zoranom. Mnogi ga se sjecaju po nadimku Zdero. Kao pravi reporter vodio sam zabiljeske sa ovog interesantnog susreta novim diktafonom dobivenim za rodjendan. Nisam znao da je moj sagovornik bio tako svestran sportista. Igrao je rukomet u Mladoj Bosni, jedno vrijeme futbal u “FK Sarajevo”, odlican smucar, plivac, gimnasticar u DTV  Partizan. Zavrsio je DIF i bio profesor fizickog vaspitanja u jednoj Osmogodisnjoj skoli u Sarajevu. Bogatu sportsku karijeru nastavio je u Svedskoj u jednom nizerazrednom klubu “RK Tensta”, nesto kao nasa “Vrbanjusa”. Jedno vrijeme, radio je kao ugostitelj-kuhar u restoranu ali zbog povrede ruke - dlana, vjerovatno posljedica onih silnih skokova na vrucem betonskom terenu  FIS-a, morao je otici u prijevremenu penziju. Danas je penzioner i povremeno se bavi trgovinom, prozvali su ga da ima “Mobini butik” jer uvijek nosi veliku torbu sa robom. Zdero je ziva enciklopedija sporta i dogadjanja oko sporta u Sarajevu. Sjeca se mnogih sportskih dogadjaja i sportista koji su proslavili nas grad u raznim sportskim disciplinama. Prijatno ga je slusati dok prica. I danas, iako je proslo mnogo godina nista nije izgubio od svoje brzine i elasticnosti. Ne pije, ne pusi, ne jede mnogo, pravi sportista iako ima malo cudan nadimak? Kaze najteze mu je kad mora ici na neku svecanost, banket gdje se treba jesti i piti? Sali se da ga jos nisu zvali na dodjelu Nobelove nagrade, a i zasto bi? U fondaciji Nobelove nagrade ne dodeljuje se nagrada za sportska dostignuca? Kaze ne voli ta ustirkana drustva, nikad nije oblacio smoking odjela. Zdero je zadrzao onaj karekteristican humor svojstven pravom Sarajliji, kad se nasmije prozori se zatresu! Dok pricamo pokazuje mi slike sa takmicenja veterana rukometa u Umagu gdje su se svakog 29 novembra okupljali rukometasi iz bivse Jugoslavije. Bio je stalni clan nase ekipe iz Sarajeva. Prica mi o zgodama i druzenjima sa tog takmicenja. Sjeca se dobro svakog detalja, svakog ucesnika turnira, odlazaka u obliznji Trst, sopinga garderobe, krpica i cipelica kako smo to mi znali reci. Prica mi, kako su sa igracima obicno putovale i supruge. One su bile zaduzene za navijanje i soping. Po zavrsetku rukometne karijere igrao je kao profesionalac mali futbal. Pokazuje mi sliku sa turnira u malom futbalu u Prijedoru 1987 god kada je njegova ekipa “Isko” osvojila prvo mijesto. Moj sagovornik je na slici u donjem redu treci slijeva. Rado se sjeca velikog turnira u malom futbalu u Zagrebu kada je igrao u ekipi M. Brauna, bivseg branica Dinama, poznatijem kao vlasnika poznatog kafica “Carli” Na turniru je ucestvovalo preko 600 ekipa. Njegova ekipa u kojoj je igrao jos jedan futbaler iz “FK Sarajeva”, Mrga  dogurala je do finala. Prica, kako je to bila nezaboravna utakmica. U dvorani Kutija sibica, Ledena dvorana to vece okupilo se 12000 gledalaca.  U finalu su igrali protiv ekipe Zagreba, u kojoj su nastupali sve poznati fuzbaleri. Utakmica je zavrsena rezultatom 0:0 i poslije produzetaka prislo se izvodjenju jedanaesteraca. Kod rezultata 1:1 on je izvodio kao treci odlucujuci penal i pogodio stativu. Tek u slijedecem krugu Tomislav Ivkovic, tada golman Dinama, postigao je pobjedonosni gol za njihovu ekipu, posto je prethodno odbranio penal protivnickog igraca. Kaze da nikada u karijeri nije dozivio takve ovacije i slavlje kao to vece u Zagrebu u “Kutiji sibica”……. U svakom sportu koji bi poceo bio je dobar. Imao je prirodan dar za sport. Njegov otac, Milan Glasovic, bio je predratni sokolas, i poslije rata zajedno sa Pavom Jozancem, Rudi Azmanom i Salemom Jajatovicem osnivac Sportskog drustva Partizan II u Sarajevu. Prica mi jedan interesantan dogadjaj koji se odigrao prije mnogo godina u Sportskom Centru u Zaostrogu za vrijeme ljetnih priprema rukometasa. Nasao se na teniskom terenu zajedno sa svojim prijateljima iz kluba, kada je sreo jednog naseg sugradjanina, koji je u to vrijeme zivio i radio u Njemackoj. Tada je bilo u modi da nasi ljudi kad odu u inostranstvo pocnu da igraju tenis. Zdero me zamolio da mu ne navodim ime pa cu ga u daljem tekstu oslovljavati sa N.N. Mozda ce Pego ili njegov prijatelj Mufa prepoznati o kome je rijec, oni poznaju sve sto je vezano za sport u Sarajevu, pa i sire? Nadam se da nece biti komentara! Nas sugradjanin imao je kompletnu tenisku opremu, tenisku majicu i sorc “Sergio Tacchini”, dva “Prince” reketa , za slucaj da mu oslabi spanung na jednom reketu, kolekciju najboljih loptica za zagrijavanje i mec, flasice sa osvjezavajucim napicima, kolekciju traka - znojnice za glavu i ruke, pa cak i onu magnezijum kredu kojom vrhunski teniseri na turnirima mazu drsku reketa da bi cvrsce ostvarili vezu izmedju dlana i drske reketa, kod jakih udaraca. Dakle, to jutro N.N-u nije dosao sparing partner pa je zamolio Zderu ako hoce da mu bude partner i igra tenis.Zdero mu kaze kako nikad ranije nije igrao tenis. N N mu je pokazao kako se udara lopta i igra tenis a pravila igre je znao od ranije, jer je nekad na fakultetu imao predmet “tenis”. Zdero mi prica kako nije znao ni da servira, nego je servirao onako kako to obicno rade pocetnici, baci loptu ispred sebe pa je udari odozdo i prebaci preko mreze u protivnicki prostor terena za serviz. Poslije jednog sata igre i zagrijavanja, N N predlozi da igraju u poene. Kad se pocelo igrati u poene Zderio se skoncentrisao na igru. Imao je podrsku i brojne publike, suigraca iz kluba. Kako je bio brz i eksplozivan, stizao je na sve lopte koje je uputio ucitelj i vracao nazad cas u jednu cas u drugu stranu terena. Kako je ucitelj bio stariji od njega bilo mu je sve teze da stize i vraca precizne lopte koje mu je upucivao njegov ucenik. Narocito tesko mu je bilo stici lopte koje bi Zdero sasjekao tik uz mrezu. Naravno da je to izazivalo smijeh i odusevljenje kod Zderinih navijaca. Poslije izgubljenih prvih poena, ucitelj se poceo nervirati da bi ga na kraju Zdero i publika potpuno izbacili iz igre!  Vulgarnim rjecinikom kazemo. “Nije znao gdje mu je guzica a gdje glava”? Ovo nisu rijeci vaseg reportera! Konacan rezultat bio je  6:4 u gemovima za Zderu. Iznerviran i sav van sebe da je izgubio mec sa pocetnikom, kome je samo prije jednog sata objasnjavao kako se igra tenis i udara lopta, ucitelj je u bijesu vikao: “Ja treniram i placam teren i opremu a gubim od jednog pacera kao sto si ti!” U ljutini slomio oba reketa i vise nikad nije dosao da igra tenis, bar u Zaostrogu? ………… Kazem Zderi, steta da se nismo tada druzili pa da mu uzmes onu kredu za mazanje drske reketa, koja mi je nedostajala kad sam dosao u Stockholm i nastavio da igram tenis s mojim dugogodisnjim sparing partnerom  Vujom. U to vrijeme trebalo je kupiti mnogo vaznije artikle teniske opreme, tako da za kredu nikad nije bilo dovoljno kruna? Nakon dva sata caskanja, rastajem se s mojim sagovornikom. On odlazi put Tenste pregradja Stockholma a ja u drugom pravcu prema Sollentunu, sjeverni dio Stockholma. Ispracam ga pogledom i divim se kako je zadrzao mladalacki izgled, pravi sportista. Ispod Bossovog svitera ocrtava se snazno i misicavo tijelo nekad poznatog sportiste Sarajeva………. Steta, steta, velika da svoje bogato sportsko iskustvo ne moze prenijeti na mladje sportiste Svedske. Poznavanje jezika je velika prepreka a on nije imao snage ni volje da se u ovim godinama poslije svega sto je prosao u egzilu bori i s tim zadatkom…….. Srdacan pozdrav vas reporter Ralla PS, Vjerovatno na prilozenim slikama prepoznajete sve clanove veterana iz Umaga. Rezervni golman je Predrag Milojevic, Pegi sa Ildze A osoba na slici izmedju B. Spasojevica i D. Nozice je N. Ivanisevic. Ovo napominjem, jer jedan nas kolega nije ga mogao prepoznati? Ne znam kako bi ga tek danas prepoznao poslije 20 godina? Na jednoj od slika je i nas glavni urednik Vlado. Znao sam da je dugo godina bio kosarkaski trener i to dobar a da je igrao rukomet to mi je promaklo. Konacno nakon revizije intervjua saljem ga mojim dragim citaocima. Mislio sam jos nesto dopisati a kako pocinju utakmice Champions League moram prekinuti jer me ceka drugi izvjestaj? Ralla Ratko Cokorilo Malmv. 16A 6tr. SE-191 60  Sollentuna Tel. +468962149 Fax.+448701357040 (i England, e-mail) E-mail: cokorilo@one.se