Skype Express
Pavle Pavlovic - Paja koji sada zivi u Holandiji, napisao je odu novom obliku komuniciranja preko kompjutera koji postaje neobicno popularan zbog jednostavnog nacina koristenja i jeftinoce (dzaba je). Pricu je poslao njegov prijatelj Maca iz Australije:
Skype express
Pavle Pavlovic Sinoc sam bio u Lili Hameru, Norveška. Veceras odoh u Okland, Novi Zeland i Melburn, Australija. Prije puta nikada ne pakujem kofere, ne nosim pasoš, lovu, kartice. Najvažnije je da kosu dobro rasporedim, brkove namjestim i pokušam izgledati što mirnije, veselije. Onda pripazim šta gore da obucem. Nije dobro svakog puta biti u istoj majici, košulji. A i pozadina je važna. Nece valjda uvijek biti isto cvijece, slika. Ponekada za promjenu stavim koju svijecu, ukrasni tanjur… Za donji dio tijela nema frke. Mogu poderane farmerice, kratke hlace, ionako to na mom putovanju niko ne primjecuje. Dva, tri gutljaja džusa, ili neceg oštrijeg i ja sam spreman kao zapeta, uzbudjena puška… A kako je bilo u Lili Hameru?! U tom olimpijskom gradicu docekao me je moj jaran Mimo Bešlic. Izdržao je cijeli rat u Sarajevu, pa onda godinu i po u miru i onda mu sve puklo. Kaže bilo mu teže nego od 92. do 95. Spakovao kofere i krenuo stopama svog rahmetli oca. Miminog su starog, za onog rata, Nijemci internirali u hladnu Norvešku. Preživio je zahvaljujuci pomoci dobrih, toplih ljudi iz Polarnog kruga. Poslije kada se vratio kuci decenijama je vodio Društvo Jugoslovensko-Norveškog prijateljstva. Miminom starom je bilo lakše. Zapoceo je krug koji mu je sin zatvorio. Otac se vratio u Sarajevo da zapocne život, a Mimo je došao u Lili Hamer da nastavi život. - Stani, ba, Paja. Smanji malo te tvoje zvucnike, pojacaj svjetlo. Da te bolje cujem i vidim. Taaako, sada je dobro! Vidiš li šta držim u ruci? Caša crnog vina, valja mi nazdraviti našem susretu nakon 15 godina. Daj naspi i ti, pa da se kucnemo o oko kamere.Važi? Hvatam bocu crngorskog Vranca, kupio ga u ducanu kod mog Damira Džananovica, što nam ovdje u Holandiji u svom granapu pravi ugodjaj kao da smo u samoposluzi kod Sune ma Marijin Dvoru. - Hajde Mimo, vozdra i živio! - Živio! U Oklandu, Novi Zeland, Vedrana, razredna drugarica iz OŠ “Slaviša Vajner Cica”. Pocetkom 94. nekako se dokopala daleke zemlje. Izgubila je sve, cak i mali život koji je nosila u sebi. Godinama je pokušavala da mužu daruje potomke, ali nije išlo. Zato mi sada ponosno pokazuje fotografiju, crnokosog djecacica: -Evo mi sina! Šta misliš odakle dolazi? Iz našeg Sarajeva, iz jednog doma za nezbrinutu djecu. Ma, ima ovdje da ga zbrinemo kao nikoga. Dacu mu svu moju ljubav. Njemu, meni, te mom coeku, dolaze najljepše godine nakon decenija tuge. Od Oklanda do Melburna, Australija, za nekoliko minuta Skype expresom. Kod koga prije?! Ima raje kao nekada na Korzu kod Parkuše. Lovim Dragana Macanovica Macu. Uputio me na njega, prije nekoliko dana, dok sam bio u Las Vegasu, moj jaran, Slobodan Vidovic Guz, najpoznatiji sarajevski restoranski pjevac. Susret s Guzom je bio poseban. On je tada zagrlio gitaru, prihvatio se mikrofona i zapjevao neke naše stare pjesme. Hvali se kako mu je nedavno u gostima bio i dr Kemal Hanjalic, moj komšija iz Holandije, nekadašnji gradonacelnik šehera. Pjevali su, kaže, do zore i plakali. Suze su lili ne od tuge, nego od radosti što godine i hiljade kilometara nemogu ništa sarajevskom duhu. A i Maca je posebni izvor sarajevske osobnosti u Australiji. Okuplja raju, pjeva im, recituje, unosi nadu da cemo svi opet biti zajedno. - Lako ti je Maca da ih foliraš, dok imaš Skype dobacujem mu. - Ne znam, ko je ovo skonto, ali za sve je zaslužan jaro Bil Gejts. Želim mu da do groba bude najbogatiji hadžija na svijetu. Jer, dje ima ovo? Sjediš u svojoj izgubljenosti, a s tobom svi tvoji drugari, s tobom prividnost, opsjenost mirisa Kvarnera, Parkuše, Sloge, Kluba novinara, Sirana. Zvuci Indexa, Vokinsa, Kodexa. Pimpeka dok svecano najavljuje: A sada dame biraju…I sjecanje da nikada nisam bio izabran. Turisticki vodic na mojim svjetskim putovanjima, gospon Skype, ponovo zvoni. Ovog puta veliki istovremeni susret s Nerkom u Kanadi, Zokom u Hjustonu, Jo Delicem i njegovom Sladjom u holandskom Tilburgu, s Coletom u Sarajevu. - Joj, raja, da vidite kako je Vilsonovo ozelenilo. A Miljacka nadošla, baš kao nekada kada smo se kupali kod slapova kod Vojnickog mosta. Znate tamo gdje je Keko, što je danas negdje u Australiji, loveci ribu, ispod kamenja uzviknuo da je copio najveceg klenja. Kada ga je izvadio u rukama mu se uvijala najveca bjelouška što smo vidjeli u najljepšoj rijeci naše mladosti. - Ma, daj, ba, Cole ne vadi nam frcu s tim Vilsonovim. Ima i ovdje zelenila. - Ima, ima, ali nigdje nije tako zeleno kao ovdje. - Stani, ba, necemo politike! - Ma, kakva politika. Nisam ja kriv što se neki boje spominjati neke boje… Poslije ovog skupa, novi susret s Neckom Delicem.Vadi mi zazubice. - Vidi Paja, šta kažeš. Valja li?! Unjeo mi u kameru dobro prošaranu govedju pecenicu. Donijela Majka prijatelja Brune. Ravno iz Bosne pred oko Deliceve kamere. Da puknem od muke. Cini mi da osjetim miris sušenog mesa, da osjecam slast bjele masnoce. Zagrizao bih ekran. - A, ovo - nastavlja Necko mucenje! Vadi komad travnickog sira i ponosno se šepuri pred kamerom. Prekidam vezu. Bolje je za moje živce i moj apetit. Cekam da mi se javi stari drugar Josip Cico Kabiljo iz Kanade. Proteklih godina Cico se šetao raznim zemljama, kontinetima. Posjecivao staru raju. Obnavljao veze. Bio je preteca ovog Skypa. Našao je u Las Vegasu Žižu, Capu, u Los Andjelosu Mikija, Lisca, u Francuskoj Ranka, Božu, u Njemackoj Hasana, u Kanadi Zaima. Sve stara raja sa Spomenika u Starim paviljonima, kod današnje Skupštine BiH, u epicentru Sarajeva. Ponovo zvonjava na mom PC. Putem Skype u goste mi stiže moj Hasan Pašovic, iz njemackog Esena. Poslejdnjih mjeseci ima posla preko glave. Realizuje našu zajednicku ideju da okupimo raju iz Istarske ulice i Paviljona, koje su ogranicavale ulice Rackog i Danicica, te Vilsonovo. Vozdra Paja! Evo mi se javio Nedžad Bubo Hasibovic, naš drugar iz sarajevskog djetinjstva. Kaže da može pronaci koju sliku iz prošlosti. Tu je i Narcis Jugo. On ima još više slika. Mislim da ce naš WEB o Istarcima/magarcima i Paviljoncima šupljim loncima biti sve bogatiji. Ponovo se okuplja raja koja se pred rat, ili kasnije, razišla. Sada smo svi na jednoj vezi. Uh, umorih se od ovih putovanja. Srecom, sutra je ponedjeljak. Bicu više na poslu nego pred PC. Zaboravicu na Skype, bar nekoliko sati. Onda ponovo uvece sa uzbudjenjem, nestrpljenjem trcati pred moju kameru, moj ekran.Valja mi vidjeti draga lica, cuti njihov nikada zaboravljeni glas. Znam mnogi ce mi reci, posebno oni iz Rajvosa, lako je vama, vani, nemuce vas plate neisplacene mjesecima, djeca što sanjaju da puhnu preko cize, ulice na kojima sve manje susrecemo poznata lica. Sarajevo postaje sve manje što je nekada bilo. I šta da kažem. Hvatajte se ljudi Skypa, pobijedite sve ratove onih koji su željeli i koji još uništavaju naše Rajvosa. Samo smo zajedno jaci. Nije ovo komunisticka, tako mi Allaha i Boga, porucujem vam ja, ukleti nevjernik.
Svaka cast. Ko umije, umije !
Pavle,nakon procitanog ovo teksta pala mi je na pamet jedna ideja.
Zasto se svi mi “jadnici” razbacani po svijet, ko zna gdje nas jos ima, nebi ujedinili i vratili svi zajedno u nase Rajvosa.Uvjerena sam da mnogi od nas sanjaju da penzionerske dane provedu u tom jedinstvenom gradu na rijeci ciji toliki mostovi spajaju dvije strane, i da tamo ostave svoje kosti.A sigurna sam da bi i sva prava raja Sarajeva bila odusevljane.
Nemojmo cekati duboke godine nego dok jos uvijek imamo snage i entuzijazma “PREUZMEMO STVAR U SVOJE RUKE” i vratimo se sa sarajevskim duhom u njegovu kolijevku a ne da sa nama kruzi svijetom i zavrsi na nekom tudjem grobnom tlu.
Nasa djeca su jos i zadrzala i jezik i obicaje i viceve i sale i znacenje pravog prijateljstva, ali se bojim da ce se sve to sa unucima ugasiti.
Pitam se da li mogli zajedno sve izmijeniti, da li bi mogli Sarajevu vratiti onaj prelijepi osmijeh i ono ludo kucanje srca kada se vracas sa mora a vec na Ilidzi cujes kloparanje tramvaja.
Iako ti je na moru bilo lijepo, radujes se ponovnom susretu sa svojom rajom koju nisi samo mjesec dana vidio.Ako mi neko kaze da za ovoga zivota nema sansi sve moje nade ce propasti i ostalo mi je samo tmurno prezivljavanje i cekanje na svoj red.
Moj prijatelj Nerko mi se pohvalio na koji nacin si mu rodjendan cestitao tako da sam imala priliku i da vidim te tvoje brke “mrke” i sjetim se petaka kada smo redovno pratili tvoje emisije i uzivali sa izabranim gostima.
Kada vec toliko putujes i obilazis svijet dobro si dosao i u Israel pa da vidis i nas “jadnike” Sigurna sam da i ovdje imas svoju raju.
puno toplih pozdrava
Lajla Kozemjakin - sarajka od glave do pete, odrasla i zivjela iznad Sirana
Nisam rodjen u Sarajevu, za razliku od moje djece. Znaci, Hercegovac. Sta ces, niko nije savrsen. Moram prijaviti da vec decenijama uzivam u drustvu sarajlija i svakim susretom su mi sve drazi. Evo , i ovu pricu sam dobio od Gorana, sarajlije 100% i jednog od najboljih jarana, a znam ga tek 2-3 godine. Pajo, nemoj stati. Pisi sto vise i sto cesce. Obecavam da cu sve pazljivo procitati, a sudeci po ovoj prici, uzivanje je zagarantovano. Ovu pricu odmah saljem drustvu u Americi, Australiji, Hrvatskoj, Njemackoj, Svedskoj, i.t.d . I da se javim Lajli i Sanjinu: ne znam vas, ali svaka cast na prijedlogu.I hrabrosti.Samo hrabri sanjaju. Volio bih da se vas prijedlog ostvari. Evi i mene za vama, a ako ne primate hercegovce, slepacu se uz djecu.
pa Paja lafe djesi ba,pisi i vidimo se uskoro na Skyp-u Vozdra Zoka ILIDZA
Ja sa velikim zadovoljstvom čitam ove tekstove a pohvalu autoru pišem isključivo radi toga što iz drugih komentara zaključujem da gubi autorski elan te da, možda, postoji opasnost da prestane sa pisanjem. Ako je nedostatak inspiracije u pitanju, u šta iskreno sumnjam, nekako bih i razumio.Ovako, neka se ne plaši (istina jasnih, stručnih i dobronamjernih) kvalifikacija skribomanije i skribomana), jer su mu tekstovi jedinstveni i predstavljaju pravo osvježenje (bar meni). Iz svakog redka izbija život, gledan na vedar i optimističan način.
Već sam dugo u dilemi oko nabavke Skyp-a a ovaj tekst mi je pomogao da se odlučim.
Da,, možda g.Pavle ne uzima procenat ?
Da g.Pavle ne uzima procenat ?
Dragi ljudi, dajte mi neku tocnu adresu ili telefon od P.Pavlovica! To vec dugo trazim, ali Paje, Pavlovica, Pavla, Nizozemski i Holandija je toliko milijuna po netu, a nigdje pravog traga - ovo je konacno nesto, a od silnog googlanja vec me glava boli. Pajo, javi se starom frendu. Voli vas sve Boro Vuckovic.