Da,zaista je bilo lijepo zivjeti sa Titom.Cetvrtog maja bice 27 godina kako je otisao voljeni Tile,nezamjenjljivi covjek sa nasih prostora pa i svijeta.Danas se to najbolje moze vidjeti i saglledati.Za njegovog zivota bili smo familija koja je sretno i lijepo zajedno u blaogstanju zivjela.Familija koja se radovala svakom novom danu.
Njegovom smrcu ostali smo sirocici rastureni po cijelom svijetu.
Smeta mi i veoma sam zalostan sto mnogi iz te familije koji su bas ugodno zivjeli sada se stide tog vremena, blate covjeka koji nam je pruzio i omogucio sretan i bezbrizan zivot.Koliko smo bili cijenjeni najbolje govori podatak da smo sa Crvenim pasosem mogli bez vize da putujemo u vise zemalja nego danas oni koji posjeduju pasos EU.
Nazalost, danas po Titu i njegovom djelu,a to znaci i po svom zivotu, pljuju najvise oni koji su se sa njime zaklinjali i korstili to u ogromnim kolicinama.Da je to tako najbolje potvrdjuje i Pjesma koju sam dobio 2003 4 maja na dan Tiletove smrti.Tada sam je poslao svima mojim drugarima , a oni proslijedili opet svojim.Nazalost, potpisa autora nije bilo i mnogi su mislili da sam ja autor.To sam odmah demantovao.
Pjesma u svom prvom izdanju glasi:

Zašto sam ust’o 4 maja?

Jesam. Ust`o sam.

Ust`o sam zbog sjećanja.

Ust`o sam zbog uspomena.

Ust`o sam zbog prkosa.

Ust`o sam iz inata.

Ust`o sam.

Stajao sam mirno.

Stajao sam nijemo.

Sa sjetom u oku.

S osmjehom na licu.

Zbog godina gladnih i sretnog djetinjstva,

Trumanovih jaja i mlijeka u prahu,

tvrde mermelade i sutlije slatke,

namazane kriške i musava lica.

Zbog keranja lopte, kradenoga voća,

behara bagrema, kiselice trave.

Zbog klisa sam ust`o i kobile trule,

klikera i ćize, čole, ćorabake.

Zbog ljubavi školske, fatanja u parku,

spomenara prvih, zulufa i šiski.

Mladosti mi moje. I zbog nje sam ust`o.

Kečeva i dvica, luftanja sa časa.

I šetnje bezbrizne bez cilja i kraja,

sjedenja u bašti do iznemoglosti.

I zbog nje sam ust`o što se zove majka,

zbog očeve ruke sigurnosti moje.

Lokalnog iz Kaknja, trice sa Ilidže,

šanera i hala, drotova, parkaša.

Ljeta na Darivi, snijega Trebevića,

zbog plise i gage, sapače i kljena,

kaskada Miljacke, ušca Željeznice,

brzoga za Ploče, Makarske i Stona.

Ust`o sam zbog raje, moje s Marindvora,

i zbog moga Selje, Papeta i Švabe.

Mirisa jasmina, pjesme djevojačke.

Ust`o sam i stajo šezdeset sekundi.

Citav jedan život u jednoj minuti.

Hvala TI.TO da znaš, ma gdje bio.

Da, to je orginalna pjesma iz 2003.godine. Zatim sam vidio na Vladinom Blogu prosle godine da je neko ovu pjesmu izmijenio nastojeci da izbrise Tileta i da to nije pisano u znak sjecanja na voljenog Tileta. Ako je Maca autor, mislim da je trebalo da intervenise.
I tebi sam Vlado poslao orginal pjesme prije 4 godine, pa me cudi da nisi primijetio da je neko pravio cenzuru. Ko god da je, mogu samo reci SRAM GA BILO. Mora da je neko od Titovih stipendista koji ga danas navise napadaju.
Evo sada cenzurisane pjesme:

“Ust’o sam zbog sjecanja, zbog uspomena, ali i zbog prkosa…
Stajao sam mirno, nijemo, sa sjetom u oku i s osmijehom na licu.
Zbog godina gladnih i sretnog djetinjstva,
Trumanovih jaja i mlijeka u prahu,
tvrde mermelade i sutlije slatke,
namazane kriške i musava lica.
Zbog keranja lopte, kradenoga voca
behara bagrema, kiselice trave.
Zbog klisa sam ust’o i kobile trule,
klikera i cize, cole, corabake.
Zbog ljubavi školske, fatanja u parku
spomenara prvih, zulufa i šiški.
Mladosti mi moje. I zbog nje sam ust’o.
Keceva i dvica, luftanja sa casova i šetnje bezbrižne, bez cilja i kraja,
sjedenja u bašti do iznemoglosti…
Lokalnog iz Kaknja, trice sa Ilidže
šanera i hala, drotova, parkaša.
Ljeta na Darivi, snijega Trebevica
zbog plise i gage, sapace i kljena
kaskada Miljacke, ušca Željeznice
brzoga za Ploce…

Ust’o sam zbog raje, moje s Marindvora,
i zbog moga Selje, Papeta i Švabe.
Mirisa jasmina, pjesme djevojacke.
Ust’o sam i stajo 60 sekundi.
Citav jedan život u jednoj minuti. Hvala svima ma gdje bili.”

Ja se svog zivota ne stidim. Sa ponosom kazem da sam zivio u Titovoj Jugoslaviji. Kada mi neki od mojih novih sugradjana kazu da je on bio diktator ja im postavim pitanje i molim da mi objasne cinjenicu da je na sahrani Tita bilo prisutno vise drzavnika,kraljeva, nego na sahrani ,takodje po meni voma cijenjenog covjeka, Pape Ivana Pavla II. Jos nisam dobio odgovor.

Hvala Vlado na uvrštavanju gornje fotke.
Ne garantujem za potpis, jer sam je prilično davno dobila od jaranice iz Amerike a kasnije ponovo susrela na jednom od sajtova sa umjetničkim fotografijama.
Kada smo te davne godine gledali Titovu sahranu na TV Bill i ja smo plakali kao mala djeca. Ustvari, to je bilo prvi put da svog supruga vidim kako plače.
Sjećam se, negdje sedamdesetineke smo u Bill-ovom rodnom Oxfordu sreli poznatog sarajevskog profesora engleske književnosti (nomina odiosa sunt) i on nam je ispričao kako se ponaša kada ga pitaju: “What will happen when Marshal Tito dies?”
On je imao dva genijalna odgovora:
1. “Do you think he will ever die?”
2. “He will go to Heaven, of course!”
Pozdrav
Zdenka

Dragi Jovo,
Sa velikim zadovoljstvom procitao sam tvoj komentar o Titu. Mogu samo reci jednu rijec. Hvala ti! (ustvari dvije ako se ovo pise odvojeno. To bolje znaju ovi prevodioci!)

Pozdrav iz Malmea gdje sam po sluzbenom zadatku redakcije, doputovao popodne.
Ralla

Dragi Vlado i slatkocosovci,
raduje me da smo se docepali teme koja nas tako intimno sve pogadja pravo u srce. Odavno prikupljam materijal sa interneta, clanke i slike, mogla bih napisati knjigu o Titu, ali ja to cuvam pohranjeno za svoju dusu. Magazin TIME otvorio svoju arhivu i vise nije problem otici i citati clanke o Titu jos od 1943. godine. Zanimljivo je vidjeti kako se manipulisalo novinarima i cenzurom prema potrebama engleza i amera. A evo sta sam nasla u jednim engleskim novinama poslije sahrane Pape Pavla II:

Major funerals LONDON, April 8, 2006:
Pope John Paul’s funeral on Friday drew four kings, five queens, at least 70 presidents and prime ministers, and more than 14 leaders of other religions.
Here are some details of funerals of major figures in the last 40 years:
Nov 1963 - Assassinated US President John F. Kennedy was buried at Arlington National Cemetery. The 220 foreign dignitaries who gathered included 19 heads of state and government and members of royal families, and represented 92 countries. It was the largest gathering of world statesmen at a funeral for any US president to die in office.
Jan 1965 - Britain’s wartime prime minister, Sir Winston Churchill, was buried in only the fourth state funeral in Britain. Representatives of 110 nations were at the service.
May 1980 - The funeral of Yugoslav leader Josip Broz Tito was one of the biggest gatherings of world leaders. Official mourners came from 123 countries: four kings, 32 presidents and other heads of state and 22 prime ministers. It was the second largest funeral in history (the largest was funeral of the Pope John Paul II), by number of politicians and state delegations.*
Nov 1982 - Soviet President Leonid Brezhnev was buried in a state funeral in Moscow’s Red Square. 77 nations sent representatives to the ceremony.
Feb 1999 - King Hussein of Jordan was laid to rest, and dignitaries from 75 countries joined in the last rites.
Nov 2004 - Presidents and dignitaries from more than 50 countries attended the funeral of Palestinian leader Yasser Arafat in Egypt, his second home.(zavrsen citat iz engleskih izvora)
=========================================================================================
* ( U nasoj stampi je pisalo:) Titovom pogrebu prisustvovalo je 1208 znacajnih svjetskih licnosti i drzavnika, iz 123 zemlje svijeta, koji su predstavljali devet desetina covjecanstva. (1208 dignitaries from 123 countries representing 9/10 of the whole world!)
I jos ove 2 kratke crtice:

TITO BALKANSKI I BOSANSKI HEROJ
Jedna naoko marginalna vijest, neposredno nakon Nove godine, zazvučala mi je intrigantno. Sredovječni ulični prodavač u Sarajevu za vrlo kratko vrijeme rasprodao je zidni kalendar za 2006., dvije marke komad, običan jednolisni kalendar. Na njemu je bio lik Josipa Broza Tita, kičast uradak iz sedamdesetih godina, maršal u zimskoj odori s ruskom šubarom na glavi. Kako vijest kaže, nisu ga kupovali stari i siromašni nostalgičari, već mahom mlađa raja, koja se ne sjeća štafeta, sletova i majskih uranaka.

BROZ POPULARAN SKROZ
I bez sociološkoga i povijesnoga nadmudrivanja može se reći da je doživotni predsjednik i maršal SFRJ Josip Broz Tito u Bosni vrlo popularan brand. Krajem prošle godine u BiH registrirano je 20 društava “Josip Broz Tito”, a u pripremi je osnivanje društava u još 13 gradova. Gotovo sva društva nikla su u bosanskim gradovima, a u Hercegovini samo u Mostaru. Titovska društva objedinjuje Savez društava “Josip Broz Tito”, kojemu je na čelu Raif Dizdarević. Prisjetimo se i ljeta 2004. u Sarajevu. Medijska top tema u čaršiji tada bila je SDA-ovska inicijativa preimenovanja Ulice maršala Tita u Ulicu Alije Izetbegovića. Inicijativa nije prošla, Tito se i dalje šepuri na pločici svoje ulice. Njemu u obranu stao je i šešir-akademik Muhamed Filipović poduljom novinskom litanijom, u kojoj Josipa Broza Tita proglašava najvećim i najvažnijom čovjekom u povijesti Bosne i Hercegovine.
U svjetskom medijskom carstvu Tito je također prepoznatljiv i popularan logo. Krajem devedesetih godina magazin Time donio je slike i životopise 25 ljudi koji su obilježili drugu polovicu 20. st. u Europi. Među njima, uz bok s Churchillom, Staljinom, De Gaulleom i Picassom, stajao je i Tito. Na internetskoj tražilici Googleu, ako utipkate samo četiri slova Tito, otvorit će se 12.200.000 stranica. A kad proširite natuknicu na Josip Broz Tito, dobit ćete 479.000 stranica. Web stranica http://www.titoville.com od 1. siječnja 1997. bilježi 1.210.041 posjet. Respektabilno, zar ne?
I u susjednoj Hrvatskoj Titovo ime golica znatiželju. Još 1998., za života predsjednika Tuđmana, u jednoj anketi, na uzorku od 1000 ispitanika, na pitanje tko je uspješniji državnik Tito ili Tuđman, Tito je pobijedio tijesnim rezultatom 34,5 posto prema 34 posto. Trojica hrvatskih redatelja, Vrdoljak, Zafranović i Sedlar, pripremaju dokumentarce i serijale o Josipu Brozu.(zavrsen citat)

PA NEK MI NEKO KAZE KOJI DRZAVNIK U SVIJETU DIZE PRASINU ZA SOBOM I CETVRT STOLJECA IZ SVOJE SMRTI?! Da vidim ko ce doc Busu osim onih sto moraju po duznosti!
Maksuz selam svima iz San Hozea, Kalifornija,
Lily

Moja sto postotna podrška svemu gore napisanom….
Azra K.

Prije nego se usudim da vam ´ukradem´ mali dio vase sarajevske zemlje koju ste ipak ponijeli i
posijali diljem ove nase planete samo da Vam kazem kako je Tito, barem kada se radi o BiH,skoro tri decenije poslije svoje smrti vrlo znacajan integrativni faktor, naime, svi se nacelno slazu kako mu prijasnji i danasnji BeHa politicari ni do koljena nisu, a da se u Brozovo doba bolje zivjelo svima je jasno …
E sad, dragi moji notorna je istina kako svaka medalja ima dvije strane, lice i nalicje, covjek po prirodi stvari pokazuje uvijek spremnost da zazmiri na jedno oko kada se mora kriticki osvrnuti na osobu koju iz ovih ili onih razloga postuje i cijeni…Sa nasim dragim Josipom je otprilike isto, mnoge stvari smo zaboravili, presutjeli, previdjeli, ruku na srce, mi smo zivjeli slobodno i disali smo punim plucima, bez
tjeskobe koju proizvodi nacionalizam, ali ne zaboravite da se zbog verbalnog ispada moglo zvrsiti na Golom, najveca glupost naseg socijalima je ideologija koja je u samom startu odbijala moguci dijalog drugacijeg pogleda na svijet. Ali kad se sve sabere i oduzme bilo je dobro, uistinu smo bili na dobrom putu da stvorimo drustvo jednakih ljudi.O tome bi se moglo danima polemisati i teoretisati, o Titu nekoliko dana vise, on u nasoj svijesti i pamcenju ostaje dragi drug Tito, Jovanka negdje u pozadini sa upadljivom frizurom i crvenim ruzom za usne, pioniri koji se smjeskaju primajuci mandarine sa Titovih Brijuna…
´Mene mama pita da li volim Tita´?,koga cu volit(?), mozda Dodika ili Tihica…

Lijepo je citati sve ovo o nasem TITI.Moja djeca, iako vec zreli ljudi,i danas se kunu sa TITA MI.
A ja i danas patim sto nas je ostavio a tako nas je lijepo ucio i u glave pokusao utuviti da je bratstvo i jedinstvo jedini nacin da se odrzimo svi zajedno.Znao je on sve unaprijed i zato je sa toliko energije uvijek isto ponavljao.
Da nas nije tako cvrsto zagrlio i cuvao ne bi mi imali ni sretno djetinjstvo ni sva ova divna sjecanja na period proveden uz njega.Bilo je divno i uzbudljivo izgovarati pionirsku zakletvu dok ti crvenu maramu vezu oko vrata. Postajes omladinac, s ponosom gradis pruge i puteve, volis te zuljeve. A gdje su danas crveni karanfili.
Ljudi su kvarni, mjenjaju boju kosulje preko noci da bi iz vlastitog interesa ugrozili ideju.I uspijeli su.Ono sto je nas TITO zamislio trebalo je slijediti iskreno zanemarivsi vlastiti interes, i svima bi nam i danas bilo dobro.Imali smo slobodu, dostojanstvo i postovanje sirom svijeta.
Nasa zemlja je u jednom momentu povratila iz dubine svoje duse sav gnijev i muku ovoga vijeka i dozvolila da nam zlo zamrsi konce, da nas razbaca po svijetu i od nas stvori sirocice na milost i nemilost drugim zemljama, da se uklapamo u tudje zakone i svoju vrijednost predamo drugima.
Kao sto sam negdje procitala “…dragi moj TITO sve ti oprastam ali samo jedno ne - a to je - sto si umro”
neka vam je svima drugarski pozdrav
Lajla K.

rodjen sam 91 i nazalost ne sjecam se zivota u bivsoj jugi al mi moji roditelji i sestra pricaju da je zaista lijepo bilo… moj otac i dan danas žali sto ne vidja svoje prijatelje iz ohrida, zagreba, maribora, beograda (btw ja sam iz tuzle)…slusam te price i onda ukljucim tv te gledam kako vlast diktiraju divljaci, hodje, popovi i ostali sijaci mrznje!!! onda izadjem napolje pa gledam djecu bez zara u oku koji su se okrenuli drogi, picu, duhanu i svim mogucim porocima iako mogu vam reci u tuzli, ako se ista odrzalo, odrzala se medjunacionalna tolerancija ali sve se vise bratstvo jedinstvo baca u sjenu te vodecu ulogu u drustvu vode neobrazovani nacionalisti… zalim vas sto su vam ukrali zrele godine i starost, a sebe zalim sto su mi ukrali mladost : pozz svima…