Vozdra Dovla, hvala Ti, prije svega, za dobro druzenje, makar i telefonom i e-mailom, kao i za Tvoje napore (uspjesne) da odrzis vezu sa sarajevskom rajom diljem svijeta. Bilo mi je zadovoljstvo cuti Te telefonom dok smo Pasa i ja bili kod djece u Dallasu, a nadam se da cemo popiti neko pice i kad Suada i Ti dodjete ovog ljeta u Sarajevo. Sto se tice Titovih, meni naravno dragih, potpisa na slikama nase djece ima mala ispravka. Prvu sliku, sina Omara, potpisao mi je kad sam ga kao novinar pratio u Norvesku a ne SSSR. I kad me sljedeci put, kad sam ga molio da potpise sliku kcerke Selme, prostrijelio onim plavim ocima i rekao: ja sam se vama vec potpisao, ja sam pretrnuo i samo rekao: ali to je bilo za sina, ovo je za kcerku. “Pa sto ne kazes”, izgovorio je i - potpisao!
Pozdrav svima koje poznajem, a i onima koje ne znam, sa Tvog simpaticnog spiska,
Izo Flipovic

Viđu vraga su sedam binjiša, što bi rekao Njegoš!
Cijelu subotu provedoh “svraćajući” na blog i već sam bila izgubila svaku nadu kada sam iza ponoći otišla u “krpice”. Kad tamo kad, dok ja spavam “Darmol” ipak radi.:) Vidm lijepi prilog o Titu u Libiji, a bogumi i Izin lični doprinos!
Svaka čast!
Kada bi se te slike sa Tiletovim potpisom (ni)slučajno stavile na e-bay licitaciju bogatim kolekcionarima, barem ovdje gdje sada živim, mogli bi Omar i Selma postati truli bogataši u tren oka, iliti čim se ista uspješno privede kraju. Šalim se, naravno, ali zlu netrebalo, nikada se ne zna…
Srdačan pozdrav Izi i ostalim blogovcima-nam,
Zdenka
P.S. Ako treba objasniti šta je “Darmol” javite!

Jedna mala prica o jednom velikom covjeku:
1993 godine sam kao tourguide putovao sa jednom studijskom grupom iz Frankfurta za Thailand.Po dolasku na aerodrom u Bangkok slijedi pasoska kontrola. Ja ponosno vadim prvi put svoj novi BH pasos i pruzam ga policajcu u njegovom staklenom ofisu.Slijedi kratak pogled na njemu do tada nepoznat dokumenat i pitanje: sta je ovo ? Ja odgovaram da je to putna isprave jedne nove drzave i da imam urednu vizu. To njemu ocigledno nije govorilo nista. Ustao je, noseci moj pasos i poslije nekoliko minuta se pojavio u pratnji vjerovatno svoga sefa. Slijedi isto pitanje.Ja opet dajem isti odgovor.Zbunilo ih je vjerovatno viza izdata u Njemackoj. Policajac je tvrdio je bio u Evropi i da Bosna ne postoji u Njemackoj.?!Ja sam bio istog misljenja ali nisam vise imao volje da mu sve od pocetka crtam.Policajac je poceo da vice i prijeti da ce me vratiti istim avionom natrag u Njemacku.Tajlandjani imaju nekih 40 izraza lica u obhodjenju sa drugim osobama, zavisno od njihovog socijalnog statusa, raspolozenja i situacije. Ali ovaj izraz nisam mogao smjestiti u katalaog meni poznatih tim prije, sto je poceo i da vise, sto je u Thailandu veoma rijetko i ruzno. Iza mene je grupa od 30 ljudi, koja pocinje polako da negoduje i ja vidim da je djavo odnio salu i da ce me vratiti u Njemacku.U tom momentu se sjetim da sam sa sobom ponio stari YU pasos, iz jednog sasvim drugog razloga.Pasos je, kad sam dobio bosanski, probijen na dva mjesta i na svakoj strani ispecatiran PONISTENO.
Kad sam im pruzio taj dokumenat, situacija se odjednom iz temelja mijenja ! Do tada arogantni i namrgodjeni policajac razvlaci lice u nesto, sto bi trebalo da bude osmijeh, i kaze “Oh Tito !! Jugoslavija, Welcome in Thailand, Sir” Ja sam mislio da sanjam. Drugi uzima pecat i njime pecatira jedan totalno bezvrijedan dokumenat!
Na povratku iz Thailanda sam savim bezbrizno opet izvadio isti dokumkenat i na isti nevazeci pasos dobio vazeci pecat.To je bila poslednja “post mortem” usluga jednog velikog covjeka svome nekadasnjem gradjaninu i jedna od bezbroj svjedocanstava o ugledu jedne zemlje, koja u to vrijeme vise nije ni postojala.Neko je rekao da je Jugoslavija bila kao osrednja pop grupa sa odlicnim frontmanom. Kad je on prestao da pjeva, grupa se raspala i razisla.
Bosni je trebalo samo pet mjeseci, da i poslednji tajlandski policajac sazna za njeno postojanje.
Na slijedecem putovanju u Thailand mi Yu pasos nije vise trebao.Pokazao sam bosanski i - prosao.

Zdravo Izo,
Samo da pozdravim Tebe i Tvoju porodicu - nisam znao da su djeca u Dallasu (ima li ozenjenih, udatih, unucadi?).
Ja imam neke fotografije iz Januara 1977 - Titova posjeta Libiji (trebalo je da produzi za Egipat, ali ga pogibija Dzeme Bijedica vratila odmah u Beograd). Tada je bilo, gotovo isto drustvo kao i 1979.
1977 ja sam bio clan tima prevodioca, svako jutro u 4:00 isao po meni “dodijeljene lokalne novine na arapskom, Al Jamahiriya - Stari je volio da zna sta lokalna stampa pise o posjeti.
Inace, imao sam cast da u proljece 1979, tad sam vec bio u Baghdada, budem clan staba YU Kluba za docek Tita (imam i odatlek slike). Zabiljezeno je, da je prilikom dolaska sa aerodroma do palate u kojoj je odsjeo, organizovan (od domacina i nas), jedan od najduzuih “spalira” u njegovu cast (kazu nikad do tada, a vjerovatno ni poslije, nije bilo duzeg “spalira” - izuzetak je Maj 1980, kada se nije znao kraj kolonama ispred nase ambasade i ispred YU Kluba - odavanje pocasti Starom.
Pozdrav Tebi Izo, Tvojima, i naravno, svim Dovlablogovcima od (opet Energoinvestovca),

Halid Grozdanic - Sterling, VA

Well done, Nerko!
Samo tri mjeseca poslije te posjete Libiji Tito je došao u Havanu na 6-ti samit Nesvrstanih / 3 - 9 septembar 1979/ i to je bilo njegovo zadnje putovanje u inostranstvo….
Na gornjoj slici u bijelom odijelu do Džeme Đerzića je Midhat Muzurović, tadašnji predstavnik Energoinvesta u Libiji…
Srdačno,
Azra K.

…pardon, M.Muzurović je tada bio predstavnik Privredne Komore Jugoslavije u Libiji.

Azra….pardon,
Ako smijem isptraviti, Muzur je bio tada predstavniik UPI u Tunisu - tri sara voznje od Tripolija. Sa Komorom je bio u Madridu.
Halid

… jao, majko moja, pravo sam se provalila, izdala me “memorija pamćenja”!!!!!
Halide, u pravu si…..ko’ danas se sjećam Sejinih svraćanja u madridsko ekonomsko predstavništvo na njegovim proputovanjima za Havanu….
Srdačno, Azra K.

Lijepo sam vam predlozila da unosimo podatke, sjecanja i dogadjaje, a bogami da i slike ulazemo-da se ne zaboravi.
Htjeli mi to ili ne, vrijeme gazi, brise i uzima svoj danak.
Azra izvini nije ovo samo na tvoj racun….(mala sala), vec zbog straha od kolektivne zaboravnosti.
Lijepo vas je sviju “cuti”
topli pozdrav tebi i tvojima i svim blogovcima.
Lajla K.

U vezi sa Halidovim prilogom:i ja se dobro sjecam Titove posjete Bagdadu u proljece 1979.Putovao sam s njim tada,prateci tadasnjeg ministra inostranih J.Vrhovca.Prvo smo posjetili Kuvajt(Vrhovec i ja smo doletili u Kuvajt iz Maputa sa sastanka MIP NZ i prikljucili se delegaciji negdje duboko u noci;stavili su nas u neku gostinsku palatu gdje su u banji bile zlatne slavine iz kojih je jedva kapala voda!)Slijedeceg dana razgovori,pa let za Bagdad.Delegacija je putovala u dva aviona,”jedinica” i “dvojka”.Docek u Bagdadu je zaista bio spektakularan;sjecam se duge voznje sa aerodroma i prolaska ispod niza transparenata sa izrazima dobrodoslice,uredjenih kao slavoluci.Predsjednik je jos uvijek bio El Bakr,ali mi je nas ambasador tamo ,D.Litvinovic, pokazao Sadama na jednom prijemu,rekavsi da je on stvarni mocnik i da je samo pitanje vremena kada ce postati predsjednik(desilo se u jesen te iste godine).Sjecam se i sastanka Tita sa nasim privrednicima u Bagdadu;imam i slike s tog sastanka,nadam se da cu ih naci i poslati Vladi.Poslije Bagdada dosao je Damask;ostao mi je u sjecanju jedan detalj:cijelo vrijeme posjete(mislim tri dana),oko Titove “jedinice” na aerodromu bio je kordon naoruzanih Palestinaca,koji nisu vjerovali ni sirijskoj bezbjednosti vec su odlucili da ce oni cuvati avion prijatelja svog naroda.U Damasku saznajemo za smrt Kardelja;Tito vidljivo potresen.Letimo u Aman,ali se posjeta skracuje sa cetiri na dva dana.Povratak u Beograd.
Trebalo je zaista vidjeti i dozivjeti nacin na koji je Tito bio primljen u te cetiri zemlje.Bila je to erupcija emocija koju je nemoguce odglumiti ili organizovati.Bila su to cetiri primjera,od mnogih,na kojima se mogla shvatiti ispravnost politike koju je tadasnja Jugoslavija vodila i ogromna podrska koju je ta politika uzivala u svijetu.Bili smo tada vazni,bili smo voljeni,svojim drzanjem davali smo ponos i nadu drugim nesvrstanim zemljama,pokazujuci im da mala zemlja moze biti samosvojna i da moze ravnopravno ucestvovati u globalnom diskursu o vitalnim pitanjima svijeta.Idioti koji su razbili Jugoslaviju,kao i danasnji idioti koji se neprijateljski ili posprdno izrazavaju o Titovoj Jugoslaviji,bili su nesposobni da to shvate.Zlo je nazalost jace od dobra.Jos kada je odbrana od zla glupost i nesposobnost izabrana po kljucu,nije nam bilo spasa.Promjenjena je,na bigajri hak,citava istorijska matrica te nase zemlje.Ostao nam je dovla.net.Pa,ipak nesto.

Sjetih se spontane pjesme “Od Vardara pa do Triglava..” koja bi se zaorila medju putnicima na medjunarodnom linijama, na povratku KUCI, u JUGOSLAVIJU..Sjetih se i mnogih zapanjenih komentara u Svedskoj, povodom rata u Jugoslaviji:”Sta vam bi, sve ste imali..?”
Potpuno se slazuci sa Fedjom, trenutno sam asocirala na jedan markantan dozivljaj koji mi ponekad dodje do svijesti…`96.-`97. smo , u Sarajevu, Bodo i ja imali neke kontakte sa jednim stranim sluzbenikom, namjestenim u ambasadi jedne zemlje..Ne znam koliko je vazno KOJE,i KAKAV sluzbenik(to ce mozda Fedja, kao iskusni diplomata, bolje znati), formalno je bio relativno beznacajan - ali ono sto me osupnulo i pamtim je: U svim kontekstima se prica vrtila o proslom i sadasnjem(tadasnjem) stanju u Bosni i ostalim bivsim republikama..Ali on, potpuno spontano i ravnodusno rece:”Jugoslavija je bila jedan eksperiment koji nije uspio..!”Prenerazio me taj ponizavajuci, ravnodusni, konspirativni, ubitacni stav, koji je bio jaci od svih nas(koji ga nismo bili svjesni), a koji je ocigledno,postojao….

Veliki pozdrav svima. Imam jednu molbu!
Nerko mi je veliki prijetelj, a zadnji put smo bili zajednu u Dubai-ju 1993-94. On je ostao u Dubai-ju a ja sam se vratio u Njemacku.
Od tada se nismo culi i evo vec 12 godina pokusavam naci nacina da ga kontaktiram.
Zato Vas sviju MOLIM ko ima Nerkin kontakt telefon ili e-mail adresu da mi javi na braco@autocentarbraco.ba ili na tel: 00387 61 370 090 ili na firmu 387 37 352 111.

Svima se PUNO zahvaljujem i nadam se da cec mi neko od vas pomoci.
Pozdrav,
Braco

Can someone put me in touch with Nerkez Lalic? I knew a Nerkez Lalic (and his fiancee Vesna) in Sarajevo when I lived there from 1976 to 1978. We became friends when they saw us with our Newfoundland dog, Yogi.

Thank you.
Flip Bowser Young
Chillicothe, OH, USA
flipnewf@horizonview.net