Ko se sjeca Stare stanice?
Zahvaljujuci Mustafi Trklji - Custi, prenosimo sjecanja Nihada Seremeta o nekim dijelovima starog Sarajeva koji su potpuno izmijenili izgled:
Dobio sam ovaj email od Nihada Seremeta kojeg sam upoznao ovdje u LA, mada je on izuzetna sarajevska raja i drugar sa dosta mojih prijatelja- pravnika,sudija iz Sarajeva. Putevi nam se nisu u Sarajevu ukrstali, pa se tako u Sarajevu nismo ni upoznali. Clanak me je vratio u pedesete i sezdesete poslog vijeka kada sam kao djecacic sa Ploce ( izmedju Kovaca i Vratnika), ne bas cesto prolazio tim dijelom grada. U pocetku sa roditeljima, a kasnije i sam. Bilo je to prilikom voznje dvospratnim autobusima do Ilidze, putovanja ka Dubrovniku ( prema Istoku se “hvatao” voz na Bistriku), doceka i ispracaja, uglavnom rodbine, sa Juga.U jednom periodu otac mi je radio u “Elektrometalu” na Cengic Vili, u onoj dugoj zgradi u ulici koja se malo nakom podvoznjaka odvajala na desno i isla prema “paromlinu”, pa sam sa ocem ,ponekad, starom “trojkom” ( prije “vasingtonaca “) putovao do Cengic Vile. A od tada je proslo preko pedeset godina ! Mnogo pozdrava, Custa
Ko se još sjec’a stare stanice Sarajevo? Bila je to u stvari dugo glavna stanica, Banhof, narod ju je zvao Banovo, kao i kraj oko stanice. Bila je to povelika kuc’a koju su kao i prve pruge i napravili Austrijanci. Odavde su polazili vozovi na istok, za Višegrad, i dalje za Užice i Beograd, na jug, za Dubrovnik i Herceg Novi, te na sjever za Bosanski Brod. Pruga je bila uska, 75 cm, pa je i voz bio mali, a išao na c’umur, te se zvao c’iro. Iza Drugog sv. rata napravljena je prva pruga “normalnog” kolosijeka, Šamac-Sarajevo, pa i uz novu prugu i nova veleljepna stanica, koja se zvala Sarajevo Novo. Izme?u ove stanice i one stare je produžena uskotrac(na pruga dva-tri kilometra, pa su sada i c’ire imale Novu stanicu kao polaznu. Danas je na mjestu odakle su polazili vozovi sa Nove stanice autobuska stanica. Uz staru stanicu je bila fabrika « Vaso Miskin Crni « , u kojoj su se pravili i popravljali vagoni. Danas je tu nova prodavnica Interex-a i Bagatele. Na mjestu današnjeg Merkatora je bio Tržni centar, skladište voc’a i povrc’a, koje je tu dovoženo vozovima. Sama stara stanica je bila na mjestu nebodera preko puta današnje ruševine hotela Bristol. Na tom mjestu je bila velika raskrsnica, sa jednim od prvih semafora u gradu. Semafor je visio u zraku na samoj raskrsnici, i vidio se sa sve c(etiri strane. Današnja ulica kojom ide tramvaj nije imala dvije odvojene trake, nego je bila dvosmjerna.Tramvaj je išao samo do Dolac Malte, a na Ilidžu je starom cestom prekrivenom kockom išao dvospratni autobus londonac. Kad se ide iz grada ka Ilidži i pro?e vojna kasarna, do?e se do ove raskrsnice sa semaforom i onda skrene desno ka stanici. Odmah sa desne strane je bila pijaca sa ribarnicom. Iza nje je bila zgrada Carinarnice, onda okuka, i eto te pred stanicom. Preko puta stanice, na drugoj strani glavne ulice je bio stari hotel « Bristol » , zgrada koja i danas postoji. Do nje je u drugoj maloj zgradi bilo neko jeftino prenoc’ište, te lokal u kome je bio muški frizer. Iza toga je bila Trec’a Gimnazija i Pravoslavna crkva, isto kao što i danas postoje. Preko puta hotela “Bristol” je bio restoran “Dubrovnik”. Bio je to ekspres restoran, koji je ljeti imao i baštu u kojoj je svirala muzika. Danas je tu prazan prostor. Preko puta restorana, na c(etvrtom c’ošku raskrsnice sa semaforom, je bila jedna vec’a porodic(na kuc’a za stanovanje. Na njoj je stajao pano na koji su stavljane plakate za kino Arenu, koje se nalazilo u blizini. Uz ovu kuc’u uz cestu prema Ilidži sa desne strane nalazilo se nekoliko prodavnica koje su bile niže od nivoa puta i u koje se silazilo stepenicama. Tako je tu bio “Dubrovac(ki podrum”, pa onda piljarnica i granap. Uz Dubrovac(ki podrum su se skupljali pijanci, jer su kupovali pic’a i pili ih pred radnjom. Sama zgrada stanice je prema kolosijecima imala zakrovljen trijem gdje su se c(ekali vozovi. Iz ovog pokrivenog prostora se ulazilo u c(ekaonice, te u restauraciju. Tako su se naime zvali ugostiteljski objekti na stanicama. U restauracijama se vec’inom pilo, a bilo je i da se zamezi i nešto toplo pojede. Tu su se tako?e najviše sakupljali sumnjivi ljudi, pijanice, šverceri, prostitutke. Na samoj zgradi stanice je bila kamena ploc(a sa vodoravnom linijom koja je pokazivala nadmorsku visinu stanice od 530 metara. Same trac(nice nisu imale odignute proctor uz njih, perone za ulaz, niti pokrivene dijelove uz njih. Ulazilo se u voz direktno sa zemlje, a ako je padalo, onda ti nije bilo druge nego da pokisneš. Starija djeca izme?u deset i petnaest godina, koja su živjela u kuc’ama uz stanicu su bila “stanic(na raja” . Oni su bili žestoki momc(ic’i i ratovali su sa drugom rajom, posebno onom preko Miljacke. Tamo je vec’ od šezdesetih godina nestajalo malih radnic(kih kuc’a i dizano je novo naselje, prvo Grbavica I, a onda preko puta stanice Grbavica II. Hrasno c’e nešto duže sac(uvati svoje male kuc’e i vrtove uz njih. Na mjestu današnjeg mosta kod “Elektroprivrede” postojao je mali drveni most koji je povezivao Staro Hrasno sa kinom Arena i zgradom Socijalnog, koja je vec’ tada postojala. Uz samu prugu, prema zapadu, su bile male kuc’e napravljene od cigle, sa vrtovima. U njima su stanovali mnogobrojni radnici zaposleni na Željeznici, u ložioni, fabrici vagona. Mjesto tih kuc’a sada su naselja Novo Sarajevo i C(engic’ Vila. Na C(engic’ Vili kod Doma zdravlja “Omer Maslic’” je bio nadvožnjak koji je prelazio preko ulice za Ilidžu. Preko njega se odvajala pruga za Višegrad, obilazila cijelo Sarajevo, prvo iznad Željinog stadiona, onda iznad Vraca, do stanice Bistrik, odakle je ulazila u kanjon Miljacke i išla prema Palama. Druga uska pruga je išla na zapad do Alipašinog Mosta, tu je bila stara stanica Alipašin Most kod stare fabrike žice, a onda je pruga išla kroz centar Ilidže i dalje preko Mostara do C(apljine. Tu se je odvajao krak prema Dubrovniku, išao je kroz Popovo polje, a pred samim Dubrovnikom, na brdu Hum se odvajao drugi krak koji je išao sve do Herceg-Novog i dalje do Zelenike. Boka Kotorska je bila u sastavu Austro-Ugarske. Stanica u Dubrovniku je bila na Lapadu, uz staru luku. Stanica u Herceg-Novom je bila uz samu obalu mora. Tako je Sarajevo bilo povezano malom prugom, ali je ipak bilo povezano i sa Dubrovnikom i sa Herceg-Novim, gdje su bile luke na Lapadu i u Zelenici u Boki. Ove pruge su ukinute otvranjem nove pruge Sarajevo-Ploc(e. Tada je otvorena i luka Ploc(e. Nihad Seremet
Vrlo rijetko se na ovim stranicama javi neko sa Ploce.Volio bih znati nesto vise o Nihadu, jer je on sigurno bio moj komsija(Ploca 1)Ja sam stanovao iznad Milanove pekare.Uspiut se pitam, kada ce opet neki Srbin u Sarajevu praviti somune?
Pozdrav svim Blogovcima
Iako je Stara stanica bila “glavna”, egzistirala je jos jedna - Marijin dvor. Sine su dopirale do visine katolicke crkve, a postojala je i “pipa” za punjenje tendera vodom. Sa nje je iskljucivo polazio lokal za Ilidzu. Trebalo je gledati kako u tek pristigli voz uskacu kandidati sa teferic na rijeci Zeljeznici, a da, srecom maloborojni putinici u dolasku nisu uspjeli izaci (mreni se cini da su neki otisli natrag, ako ne do Ilidze, onda bar do Stare, Cengica vilr ili Alipasine.) Upadnici su nosili bosce sa pitama, pogacama, somunima, baklavama, i obaveznom serpom sa punjenim paprikama ili loncem sa sarmom. Dzezva za kafu je bila neizostavni rekvizit. Razmjesteni uz obalu rijeke - bilo pored mosta koji je vodio iz Male aleje, bilo na “Sastavcima”, teferdjije bi se dale u potragu za kamnjem kako bi nad dva sacinili ognjiste gje su paljene sibljike i drva ostala iz naplavina. Prvo bi “pala ” kahva, pa rakijica iz flasa uronjenih u najdublji vir. Djece bi se kupala a neki su nosili komad stakla kako bi u matici ugledali peseve i viljuskom ih nabadali. Senzacija bi bila ako je neko ulovio rijetku zmijoliku paklaru. Prave Sarajlije su se prepoznavale po tome da li su mogle navesti koje tri ribe zive u Miljacki. Ako budete komantarisali - navedite ih!
Kada je 1947 otvorena pruga Samac-Sarajevo, za dalju zeljeznicku vezu je trebalo preci oko 200 metara do danasnje autobuske stanice. 29, novembar je bio posebno interesantan, jer su se iz slavonskih, sremskih i vojvodjanskih plodnih ravnica vracali ucesnici svinjokolja ili rodjaci siromasnog juga, optereceni vrecama krompira, kupusa, mrkve ili mesa. Pratimo naseg prijatelja (Vinka Zovka) za Bilecu u PSRO. Bio na dopustu. Ja sam uspjeo uskociti prije nego je Ciro (molim da se njegovo prvo OBAVEZNO PISE VELIKIM C)dosao na peron. Vinko je morao uci kroz prozor, a ja tek onda izaci da se neko ne uvali. Voz je bio prepun, ali je kasnio u polasku. Nailazi sef stanice Besim, nas prijatelj. Na pitanj sto kasnimo rece: “Cekamo vezu iz Vinkovaca.” Svi se nasmijasmo, jer u voz nije mogla ni sibica da stane. Onda se cuje pisak ulazeceg vinkovackog. Iz Nove stanice kulja bezoblicna masa ljudi, sepeta, paketa, vreca. Cuje su huk gomile. Ciro se sav zatrese i proguta gomilu. Besim dade znak otpravniku, ovaj podize tabli, Ciro odjezdi na jug, a Besim nam rece: “Upamtite: voz je jedino putnicko sredstvo na svijetu koje nikada nije ostavilo putnike na cjedilu.”
Dragi Mufa,
Javljam se sa malim zakasnjenje, ali nikad nije kasno. Ja sa, Mustafa Trklja - Custa ( 1949.- znaci mala raja)odrastao na Ploci, tacnije u Sumbulusi, ali sam zbog lakse orjentacije vecini blogovaca dao siri pojam. Ja sam samo proslijedio Vladi ovaj clanak kojeg sam dobio od Nihada Seremeta.
Jako se dobro sjecam Milanove pekare. Ako se dobro sjecam prezivao se Trbic. Kasnije se pored tepsijasa- dvokilasa specijalizovao za perece. Bili su jedni od boljih u gradu. Imali smo tada mogucnost kupovati somune u Patkama kod starog Poricanina ( a tek kakvu je zimi imao pecenu tikvu - “stambolku”. Sletis na ligurama niz Plocu, zavrsis u Patkama, kupis komad pecene tikve - “halvuse”, zgrijes ruke i dusu, pa ponovo u Strosice na startnu poziciju)i na Kovacima kod sestara Mujcinovic. Doduse mi smo imali jos blize pekare- kod Safeta Kurica, blizu dzamije na Sumbulusi i kod Stojceta ( makedonca) na vrhu Ploce. O tempora o mores. ( po stoti put).
Da vise ne “dusim” raju sjecanjima bilo bi mi drago da nastavimo komunikaciju i sjecanja preko emaila( mustafa_trklja@sbcglobal.net).
Mnogo pozdrava,
Custa
Na kviz iz Zekinog komentara:
Plise, sape i gage… (cini mi se)
B a t o
Prica o Staroj stanice kroz komentare se vratila na Ploču i Sumbulušu,mada ću pokušati vratiti priču na stanicu.Nihad Šeremet je znano ime sa stanice,meni kao kroz maglu i uspomena na neko ljetovanje u Podacama ‘68 ili ‘69 sa koša DTV Partizan.Na stijenama pored kuće pjevača Lade Leskovara samo odvažni i hrabri momci-dječaci skakali su lastu,prelom i salto . Medju njima broj jedan pravi atleta Ćamil Festić,kasnije vrhunski rukometaš Željezničara iz generacije Delahmetovića,Božinovića,Vukasa.On će na stijeni zaraditi 12 kopči jer je prerano skočio,ondno morski talas je zakasnio.Ćamila je spasio Josip Bukal koji ga je sa tristaćem - FIAT 1300 po prašnjavoj magistarali preko Gradca,Baćinskih jezera,Opuzena starim putem uz lijevu obalu Neretve prevezao u bolnicu u Mostrau gdje su ljekari završili svoj posao.Tada su na ljetovanju odsim Joze Bukala bili i pok.Velija Bećirspahić,
Fahrija Deraković i Duško Bajić.Željo je imao jedan vojnički šator,a igrači su se hranili zajedno sa nama u menzi.
Da li je tada Nihad Šeremet bio sa Partizanom u kampu u Podacama nisam siguran,ali sam siguran za Ćamila koji će kasnije biti reprezentativac u rukometu ,igrati za Želju i makedonski Pelister.
On se doselio na stanicu 1972.godine u jednu od dvije šestospratnice uz kasarnu Maršal Tito.Tada je i cesta izmještena i nastala je ulica Bratsvo jedinstvo.Na mjestu zgrade Energoinvesta bile su dvospratne kuće u kojima su stanovali radnici Ložione Vaso Miskin Crni.nije bilo pumpe u Pofalićima niti Automehanike Bosna-auto.Cesta je išla sa druge strane od Primata pored logorai izlazila na početak Koreje ispod podvožnjaka za Pofaliće.
Stara stanica je imala veliku i malu raju i na stanici je ordinirao drot Ljubo,milicajac kojeg smo zvali Ljubo trokrilni.Poslije 7 naveče mala raja nije smjela biti napolju kad je Ljubo pratilac vozova u smjeni.
U zgradi starog Bristola bila je slastičarna Ruža i to je bila društvena,za razliku od one druge o kojoj se piše ime joj sve govori Makedonija tu se pila boza i jeli indijaneri i grčke baklave.Iste one naše samo su se savijale u obliku pisma.Na stanici je bio podrum pića - Dubrovački i vino se sipalo na litar ili još i manje.Flaširana se nisu kupovala.Uz podrum bilo je Udruženje boraca,
kasnije prva mjesna zajednica Vaso Miskin Crni. Priča bez rah.Šemse Lukić majke sve djece sa stanice koja je imala saračku radnju bila bi prazna,ona je odgojila Almu koja će se kasnije udati za Ćelu (uz Cunog i Šuku jedan od velike raje).
Velika stanička raja se posebno isticala kada je 19.avgusta kod Crkve bio teferič i kada su Paljani i Srbi iz Sarajevskog polja dolazili na slavlje.Prvo su vispreno i organizovano uzimali pare,(šibica,čikino i prodaja piva),a kasnije završavali sa pridošlim djevojkama u Vilsonovom, na stanici i dvorištima Šibenske.
Malu raju su činili Zijo,Snajper,Baja,Crni,
Šnicla,Čoče … Ova ekipa je ordinirala u dvorištu III gimanzije,na školskom.Oni su bili preteče današnjih žestokih momaka.
Kada se Ćamil Festić doselio na stanicu,ovi momci su dobacivali njegovoj sestri i rodici,pratli ih do ulaza,što je u to vrijeme,početkom sedamdesetih bilo i neprijatno.Djevojke-gimanzijalke su se požalile u kući i tada je Ćamil izašao,pronašao ekipu,razbio ih sve i na kraju nagurao u kante za smeće.Kad se ekipa oporavila od batina ppo stanici se pričala priča kako su se tukli - marisali sa nekom rajom iz Buća potoka.
10-15 godina kasnije kad sam nekom prilikom intervjuisao Ćamila Festića pred neku utakmicu Želje pitao me je za “malu” raju sa stanice.Ispričao sam mu da su se tukli sa nekom rajom iz Buća potoka i da su dobili batine.
Moj učitelj u skok sa stijene iz Podaca, se samo namsijao - dobro je zaštitio svoju sestru i rodicu.
To je bila Stara stanica
Mufa, kad već tragaš za rajom iz tvog starog komšiluka, evo uzmi i mene! Jest da nisam baš sa Ploče, ali sam se rodio i živio do 12 godine u Kozaračkoj (bivša i sadašnja Očaktanova). Pa se osjetih pogodjenim što ni ti ni Čusta ne spomenuste Sulejmenovu pekaru, na samom početku moje ulice. I sada nešto mislim, nevjerovatno je koliko je bilo pekara na tako malom prostoru. Govorilo se je u staro vrijeme - jedna mahala - jedna pekara, jedna javna česma i jedna džamija, a kod nas oko Kovača toga svega nekako bilo napretek.
A što se tiće Stare stanice, interesantno, obično su u gradovima u Evropi željezničke stanice čest motiv na razglednicama. Od svog oca sam naslijedio bogatu zbirku starih razglednica Sarajeva i drugih BiH gradova i htjedoh da za ovu priliku pošaljem na blog i sliku Stare stanice - ali je nema niti na jednoj razglednici. Neobično! A nije bila ružna, doduše ne ni tako lijepa kao one na Ilidži i na Bistriku.
I na kraju - Sretan 1. maj svim blogovcima! Ovdje se u Americi ne slavi, sve radi normalno, pa meni nekako fali i sve mislim kako je lijepo tamo kod nas, naročito onima koji su bili na uranku! A ja evo uzeo slobodno vrijeme pa pišem po našem rajvosa i dovla blogu, “uzinad”!
Merhaba Maso, stari komsija !
da li si ti onaj Maso, sto je staniovao u onoj velikoj kuci zajedno sa Panjetama. Ako jesi, ne poznajem te. Ako nisi, opet te poznajem. Ali mi je drago stosi se javio.Sad nas sa Kovaca ima za jedan mali Blog, pa da Dovli udarimo konkurenciju. Salim se.Napisi nesto vise o sebi. Ako hoces, neka ti Vlado da moj Mail. Nase price nisu uvijek i za sve ostale interesantne.
Primi mnogo lijepih pozdrava
Mufa
Razglednicu Stare stanice iz austrougarskog razdoblja mozete naci u knjizi “Zaboravljeno Sarajevo” Miroslava Prstojevica, bosansko i englesko izdanje. U losijoj izvedbi je ista razglednica u knjizi “Historija zeljeznica Bosne i Hercegovine” Fevzije Ajdina, te dobra fotografija iz sezdesetih godina same stanicne zgrade. Na oba motiva je stanicna zgrada sa “peronske strane”, gdje se vidi stanicna restauracija sa bijelim stoljnjacima, u birvaktiskom vaktu, te bez stoljnjaka iz naseg sjecanja..
Srdacni pozdravi autoru lijepih sjecanja! I ostalima, dakako.
Drago mi je da ima poznavalaca STARE STANICE.Medjutim, ako stvarno hocete da znate sve o Stanici ( Celo i Alma,Coce,Zijo i Garo, Cuni i Slicna,Ljubo drot,Crni i sibice, Ebeci i vozovi, Furuna u cekaonici,Macak i Ako,Slobo Duras,treca Gimnazija, marisane i ko je koga…, javite se slobodanmitrovic@hotmail.com
Mufa,
ne znam zašto i kako, ali nisam primjetio tvoj odgovor meni davnoga 1.maja. Evo sada dodjoh na ovu temu radi komentara S. Mitrovića i vidjeh tvoj komentar po prvi put.
Ja nisam stanovao sa Panjetama - oni su bili na ćošku Piruše. Naše kuće su bile bliže Kovačima, oko Hadžišabanovića. Rodio sam se tamo i živio do svoje 12-te, a onda preselio u K. Tomislava i praktično odrastao dole. Išao sam u Prvu gimnaziju - zadnja generacija klasične, završio elektriku, pokušavao igrati košarku, radio u Energoinvestu, Zavodu za izgradnju, Sarajevo-gasu, Olimpijskom komitetu, ZOI Data, pa nazad u Energoinvestu. Od 1990 sam u Americi, a pišem ti iz Sarajeva - ovdje sam vrlo često.
Zašto tebe više nema s prilozima na dovla blogu, pisao si vrlo lijepo i zanimljivo?
Izgleda da sam polupao loncice. Nego ima li koga sa Stare Stanice da malo cumuramo na tu temu.Kako vidim ima poznavalaca jako lijepih detalja.Vidim neko pominje COCETA kao malu raju, ALMA i CELO su tu takodjer.U Ruzi se sjedilo lagano i to vidim.Neka neka, drago mi je.Pominje se podrum pica a niko ne pominje KAMENOREZCA, `ajmo malo dopuna i tako to.Vidim i Suka je nasao mjesto,Cuni je tu takodjer, Garo, Snajper,nema AKE i Macka…
slobodanmitrovic@hotmail.com
Ja se sjećam Sarajeva, mog rodnog grada i grada moje mladosti.
Sarajevske željezničke stanice, Tehničke škole, gdje sam kroz prozor gledala kako se okreće vrtuljak na poljani izmedju škole i stanice.
Radila sam i 5 godina u Energoinvestu. Od 1968 sam u Danskoj, odakle se i javljam. Poruka Nihadu Šeremetu: i ja imam sina koji se zove Karim.
Koleginice Saric, iz Energoinvesta, javi se. Ja zivim u Kopenhagenu od 1992. Moj telefon je 3811 8317
Ovo je poklon za svakog ljubitelja Sarajeva http://sarajevo18781918.blogger.ba/ Javite sta mislite.