Preminuo Prof.Dr Momir Macanovic
Prekjuce je u Engleskoj preminuo Prof. Dr Momir - Momo Macanovic, specijalista nefrolog, dugogodisnji profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Momo je doktorirao u Engleskoj gdje je i boravio nekoliko godina u toku rata, a zatim, posljednjih nekoliko godina proveo u Ujedinjenim Arapskim Emiratima kao licni ljekar tamosnjeg seika i njegove porodice. Prilikom nedavne posjete Emiratima, Dr Mladen Cakeljic je napravio ovaj snimak Mome i njegove supruge Katarine. Ostace upamcen kao skroman, tih naucni radnik i pedagog i dugogodisnji rukovodilac Klinike za nefrologiju. Iskreno saucesce.
Bila je cast biti prijatelj Mome Macanovica. Njegov tihi odlazak ostavio nas je istinski tuzne.
Neizmjeran gubitak za porodicu,medicinske nauke,saradnike i prijatelje.
Neka mu je vjecna slava.
Mirjana i Oleg Matic
Abu Dhabi,U.A.E.
Dr Gigi Gerc je bio veliki prijatelj Mome Macanovica. Evo njegove kratke poruke:
Kad u “Oslobodjenju” procitate rijeci oprostaja od Mome, shvaticete kakav je COVJEK bio. Nije mu trebala Hipokritova zakletva. Humanost mu je bila imanentna.
Ratna zbivanja na Grbavici 1992. gdje smo stanovali u istoj zgradi- ulaz do ulaza, su nas povezala, premda smo se znali ranije. Isao je svaki dan u bolnicu. Nije mu trebalo propisivati radnu obavezu. Tesko je prihvatao dogadjaje i podjelu grada. Kretao se suvise slobodno ne shvatajuci da moze biti izlozen snajperima. Pokazao sam mu pravce kretanja kroz, koliko toliko, zaklonjene prostore; mjesta gdje treba pretrcati itd. Djelomicno me je poslusao. Evo sta 9. maja 1992 zapisah u svoj Ratni dnevnik :
“Bio kod Mome Macanovića. Ranjen. Pošao oko 11 i umjesto da ide lijevo on krenuo desno od spaljenog tenka. Raširio ruke da pokaže da nema ništa. Dva hitca. Okrznuta desna podlaktica iznutra. Po okrznuću hitci od “Lava”. Komentarišemo i on kaže da je sve ove dane išao da organizuje rad na Klinici, jer ima dosta neprijatalja koji će reči “Eno onoga na Palama”, ali da mu više ne pada na pamet. Pogotovo kad sam mu ispričao detalje mog prelaska tamo-amo.”
Sinovi su otisli iz Sarajeva a Momo ostao sa suprugom Kacom. Angazirao se oko spasavanja Mate Oreca i, na moju molbu, jos nekih ljudi iz najblizeg susjedstva.
Jedno predvece Kaca nam zakuca na vrata. Momo je, na poziv Dragana Kalinica, koji je poslao kola, otisao na Pale. t.j. na Jahorinu. Nije prihvatila prijedlog da noci kod nas, jer je htjela da saceka Momu.
U duboku noc su nam javili da je dosao. Sutra mi je ispricao da mu je Kalinic nudio visoku funkciju u zdravstvu, sto je odbio. Nakon duzeg ubjedjivanja Kalinic se digao i rekao da on mora ici za Beograd, a Momu je pustio da se snalazi sam. Svi koji poznaju Jahorinu znace da se Momo morao probijati preko Dvorova, Tvrdimica, Kasindola, Lukavice pa na Grbavicu. Bez propusnice, bez pratnje, u neadekvatnoj odjeci i obuci.
Znam da Dovla ne voli politizaciju bloga. Ne volim ni ja, ali me nesto veoma pece u dusi. Taj Kalinic (suzdrzavam se prave etikete), koji je u doba nekih reformi u zdravstvu profesora Ernesta Grina napadao kao da je kriminalac zato sto nije prihvatao “intencije reforme”, covjek koji je po svome polozaju sudjelovao, a time i snosio odgovornost u svemu onome sto se dogadjalo na tlu koje se nalazilo pod njegovom jurisdikcijom, stavljen je na listu lica kojima je zabranjeno politicko djelovanje. Sada je ta sankcija ukinuta i Kalinicu se daje prilika da opet nekoga napada, da ga salje na put u bespuce itd. A Mome vise nema.
Mladenu i porodici
Iskreno saucesce povodom smrti tvoga oca.
Marina
Prof.macanovic ce ostati upamcen kaojedan od nasih najboljih ucitelja i pionira nefrologije u Nisu.Vrlo sam nesrecan u trenutku kada sam zeleo da mu posaljem poruku ja citam o tuznom dogadjaju.Moje iskreno saucesce porodici Macanovic.Moja supruga i ja cemo ga pamtiti kao iskrenog prijatelja.Bio je divan covek,veliki nefrolog i ostace upamcen kao nas iskreni prijatelj i ucitelj.
prof.dr.Vidojko Djordjevic
Institut za nefrologiju i hemodijalizu KC Nis
Medicinski fakultet Nis
Profesor Macanović je zaista bio veliki čovjek, u punom smislu te riječi. Veliki humanist, izuzetan naučnik, izvanredan stručnjak, posebno u području nefrologije. Moje je osobno mišljenje da je pokojni profesor Macanović “zalutao” u jednu ponekad i po nekim specifičnim karakteristikama autističku sredinu kao što je Saraj’vo, koja može sve svakome oprostiti, ali pravi uspjeh neće nikada.Kad se i letimično pogleda naučni opus pokojnog profesora Macanovića, kada se pregledaju najrelevantnije baze medicinskih publikacija, kada se baci samo pogled na unikatno mjerodavni Science Citation Index, može se lako zaključiti da se radi i o velikom gubitku za medicinu kao nauku i profesiju. Da je profesor Macanović živio tri života u Sarajevu, baš zbog njegove uspješnosti nikad ne bi bio veliki čovjek u tom čudnom gradu, koji je više cijenio drugoligaške fudbalere od naučnika takozvane svjetske “premier lige”. Takvi ljudi, kao što je bio profesor Macanović i njemu slični, ali rijetki, bili su uvijek trn u oku sarajevskoj naučnoj žabokrečini.
Pogledajte sada ko su takozvani nasljednici profesora Macanovića!!!Sve je to, osim možda par časnih izuzetaka obična halaša i “naučni šibicari”
koji varakaju papke svojim šupljim titulama, a njihovi takozvani naučni radovi koje objavljuju po svojim lokalnim privatnim i za podobne rezerviranim “medecinskim” časopisim, a na osnovu kojih pripadnici te bulumenta napreduju do zvanja redovnih profesora, s čeznutljivim pogledima prema glavnom centru ostataka bosanske pameti, ustanovi u dnu Bistrika. Kada bi se njihovi “naučni radovi” preveli na engleski služili bi samo kao predmet relaksirajuće šprdnje ozbiljnoj naučnoj eliti diljem dunjaluka.
No, šta je tu je. Papani na pozicije, gradska iole intelektualnija raja u inostranstvo, a sve po ustaljenoj formuli kotlinske istine samodovoljnosti “Baška Bosna, baška cijeli dunjaluk, a baška bo’me Saraj’vo.”
Šteta je za pokojnog profesora Macanovića što se toliko vezao za taj grad, gdje uspjeh mogu napraviti jedino papani, prostačine, kojekakvi šalabajzeri i lijepo upakirani gangsteri. Da je bogdo na vakat “nagario” iz tog ustajalog i neprovjetrenog “dzeneta”, pa da je liječio arapske šeikove, više bi napravio i za svoju obitelj, i za sebe, a zasigurno i za pravu nauku koja pripada cijelom svijetu, a nije lokalizirana na potezu Baščaršija-Ilidža.
Neka mu je pokoj dobroj duši. Malo je ljudi koji znaju koliko je Bosnica izgubila njegovom smrću.
Tek sada znam kolika mi je privilegija bila dobro poznavati tog velikog čovjeka.
Nadan Filipović, Perth
Tek otkrih ovu stranicu i u jednom trenutku, sjecanje ucini svoje, otvori sve duboko potisnute uspomene vezane za Momu, moga brata od tetke(mamine sestre), na porodicna okupljanja, druzenja, sretna i tuzna dogadanja…… Uskovitlani osjecaji samo izletise iz mene. Ne mogu da pisem jer ne pronalazim rijeci od neke silne tuge. Zalosna sam sto ga vise nema a sretna jer ce uvijek biti i ostati s nama u mislima.