dovla.net

Cico Kabiljo je predlozio novu rubriku - intervjui sa “interesantnim” (ne bih rekao slavnim ili poznatim) licnostima i krenuo sa osnivacem bloga - mojom malenkosti. Dostavio mi je i nekoliko pitanja, a moji odgovori imaju za cilj da me malo bolje “upoznaju” oni koji me ranije nisu poznavali. Ovo je pocetak i ja ocekujem nove “razgovore” sa licnostima koje su privukle nasu paznju kroz ovaj blog ili, pak, sa onima koji ce nam biti interesantni.

Evo Cicinog priloga i pitanja:

“Ugodna pitanja”

Cesto u sali govorim prijateljima da saradjujuci u ovom blogu zadnjih nekoliko mjeseci, mogu komotno u svoj CV dopisati da sam se ovdje u Kanadi neko vrijeme bavio spisateljskim i prevodilackim radom. Ali kome vise trebaju CV-i poslije sezdeste, sto je uradjeno, uradjeno je, sada nam valja spustiti jedra i brod lagano uvesti u neku mirnu luku. Ali za uvjek ce ostati zadovoljstvo pokusaja da se bar na ovaj nacin malo « poprica » sa sarajevskom rajom. A putem intervjua (pisat cu Vukovski) je prilika da saznamo nesto vise od drugima, koji su poznati, koji su dali veliki doprinos ili u sportu, ili u pop-kulturi, umjetnosti ili kao uspjesni strucnjaci. Takve osobe se ne srecu cesto niti lako, treba imati dobru akreditaciju, prezentaciju, a i dosta srece. A ima jedna osoba koja je sigurno interesantna za intervju : i sportista je, i slavan, i dobar strucnjak, osoba koju je bukvalno poznavalo cijelo Sarajevo, a i sire. To je veliki guru ovog bloga, kreator, cenzor, upravljac koji dobro i cvrsto drzi dizgine da blog ne skrene i da uvjek ima dobru brzinu. Pa Ladislave Vlado Kaluza evo pitanja, lagano zasilji olovku i u jednom od narednih izdanja ocekujemo prilog.

• Kako si dosao na ideju da otvoris, ovako ga koncipiras, a i da otvoris novcanik, da bi imao ovaj blog?

• Prije vise od godinu dana, moj buduci zet Bojan otvorio mi je ovu web stranicu i objasnio cemu bi ona sluzila. Nisam odmah pokazao interes, ali, kada sam u septembru prosle godine otisao u penziju, poceo sam pisati neke manje priloge i stavljati fotografije iz mojih albuma koje sam uspio sacuvati. U pocetku, to sam namijenio samo uzem krugu mojih prijatelja, poslao im adresu bloga i - zakotrljalo se! Povoljna okolnost je bila volja i spremnost mog drugara Cakija (Dr Mladen Cakeljic) da me snabdijeva aktuelnim slikama stare sportske raje. Dakle, blog je prvo bio namjenjen sportskoj raji jer sam ja u sportu proveo skoro cijeli zivot, ali interes za blog se sirio (na moje zadovoljstvo) i vec je otvoren preko 160.000 puta od citalaca iz 54 zemlje svijeta. Mora se priznati - impozantna cifra.

• Jesu li ti se ispunila ocekivanja?

• Pa, ne bas u potpunosti jer sam ocekivao vecu saradnju prvenstveno bivsih sportista koji znaju i imaju sta da napisu. Naprimjer, uopste se ne javljaju ljudi kao Boro Spasojevic, Zarko Radovanovic, Bosa Tanjevic, Svetislav Pesic Rut Morankic, Dr Djido Brkic, Olga Djokovic, mnogi bivsi kosarkasi, rukometasi i ostali sportasi koji sigurno prate blog i nose silne uspomene koje bi nas sviju interesovale.

• Da li je bilo neugodnosti, zamjeranja, ljutnje, sa tvoje strane ili sa strane saradnika?

• U zanemarljivom broju. Iz priloga u blogu, ljudi su vrlo brzo shvatili moje intencije, uocili “duh” bloga i ja sam veoma zadovoljan nacinom na koji se citaoci i saradnici odnose prema blogu. Blog nije namjenjen prepucavanjima oko politike, nacionalizma ili religije i ocigledno je da Sarajlije, prvenstveno, uzivaju. Prezadovoljan sam sto ton blogu daju stare Sarajlije, mahom intelektualci, koji sasvim dobro prepoznaju zanimljive teme i uz razumnu dozu poznatog sarajevskog humora - imaju “mjeru” sto je i u zivotu najvaznije. Pego, Mufa, Ico, Cico, Zeko (moja posebna zahvalnost prof. Ljubisi Zecevicu na divnim prilozima i komentarima), Lajla, Fedja, Azra…oplemenjuju blog svojim prilozima.

• Imas li u planu neke inovacije, nove rubrike, mozda neke prijedloge za nas citatelje?

• Sada sam na “specijalnom zadatku” - cuvanju naseg prvog unuka i jedva stizem da obradjujem blog, odnosno, da na vrijeme uvrstavam sve priloge, slike i komentare, a saradnici uvode nove rubrike svojim prilozima - npr. o Staroj stanici, slasticarni “Jadranka”, stanovnicima Istarske ili Cobanije…

• Koliko ti je vremena dnevno potrebno za rad na blogu?

• Blog zahtijeva “svakodnevnu brigu”, treba uvrstiti sve pridosle komentare (predhodno ih procitati i, ponekad, ispraviti neke pravopisne greske), prikupljati “gradju” za nove priloge, sredjivati slike, kontaktirati saradnike i sl. Ima posla, ali kad se nesto radi sa ljubavlju, znajuci da donosis radost brojnim prijateljima i poznanicima - nista nije tesko.

• Kao vrhunski kosarkaski sudija, ima li neka tvoja odluka koja je, gledano sa ove distance, mozda bila nepravedna i da i sada zalis za tim?

• Ja sam sudio utakmice Prve lige deset sezona. U tom periodu, sudio sam velikim imenima kao sto su Danev, Korac, Dermastija, Petricevic, Sija Nikolic, Gordic, Djerdja, Cosic, Tvrdici, Skansi, Solman, Plecas, Radmilo Misovic, Cvetkovic, pa sve do Delibasica, Slavnica, Kicanovica, Kapicica, Zorge…upoznao i mnoge cuvene trenere Acu Nikolica, Novosela, Zeravicu, Lecica…sportske radnike Sapera, Boru Stankovica, Kristancica, Branka Perisu, Nebojsu Popovica…sudio sa Belosevicem, Jaksicem, Brumenom, Oblakom, bracom Kavcic, Pastorom…sudio internacionalne meceve i par utakmica reprezentacija. To su uspomene i iskustvo koje se ne moze platiti. Prestao sam suditi relativno mlad (sa 35 godina). Zasto? Nakon sezone 1974/75 bio sam 11. rangirani sudija na tzv. “A” listi (iza mene je bilo desetak internacionalnih sudija) i doslo je vrijeme da postanem i ja internacionalac. Trebalo je da idem na Olimpijadu u Montrealu 1976.godine, ali je Strucni savjet odlucio (zbog velikih troskova) da “preskoci” to takmicenje. Bio sam ljut i donio odluku da prestanem suditi. Vec sam poceo praviti uspjesnu poslovnu karijeru, bilo mi je dosta putovanja svakog vikenda (putovao sam uglavnom sam nekoliko godina jer sam bio jedini sudija na “A” listi iz BiH) i odluka je bila konacna. Mozda pogresna?

A, evo odgovora na pitanje o nekoj “pogresnoj” odluci. Nakon pozara u Skenderiji, sudio sam utakmicu Bosna - Mlada Bosna u sali SUP-a na Vracama. Mala sala, malo gledalaca. Igrao se posljednji minut, Mlada Bosna je vodila sa poenom razlike i imala loptu. Tada je Tolj (tada igrac Mlade Bosne) vodeci loptu, udario loptom u svoju nogu i ja sam sudio prekrsaj. Bilo je to, mozda, po inerciji jer sam, od pocetka sudijske karijere, odlucio da odmah odsudim svaki prekrsaj koji uocim da ne bih “razmisljao” o tome koji igrac ili tim je u pitanju. Ali, svi su znali da ja poticem iz “Bosne” i da sam zagrizeni “Bosnas” pa je slijedio normalan zakljucak da sam namjerno ostetio Mladu Bosnu kako bi Bosna dosla u priliku da pobijedi. Tako su razmisljali svi igraci Mlade Bosne i njihov trener Ljubisa Lucic.Nakon tajm-auta, Bosna je krenula u posljednji napad, a ja sam - vjerovali ili ne - zelio da promase. Na moje zadovoljstvo, Delibasic je promasio i Mlada Bosna je slavila. Naravno, ostalo je ubjedjenje o “sudiji-navijacu”!

• I ti si spustio jedra i sa brodom jedris od jedne do druge mirne luke. Jesi li zadovoljan dosadasnjim putovanjem?

• Imao sam veoma uspjesnu poslovnu karijeru (bio podpredsjednik Jugobanke 6 godina, direktor OOUR Spoljna trgovina “Svjetlosti” 4 godine, podpredsjednik “Feroelektra” Export-Import 4 godine…), proputovao i posjetio preko 40 zemalja na svim kontinentima (poslovno, privatno i po sportu) medju kojima nekoliko vrlo atraktivnih: Brazil, Australiju, Indiju, Izrael, Iran, Egipat, Kubu, Kanadu, USA, Meksiko. Imam divnu suprugu i dvije kcerke (obje doktorice ovdje u Americi), a sada i prelijepog unuka. Uzivam u zasluzenoj mirovini. Imam hiljade prijatelja sirom svijeta…ko ne bi bio zadovoljan?

Intervju obavio Josip Kabiljo Cico