Ispostava Vienna zove Houston…

Roneci u okeanu Dovla, slucajno pronadjoh komentar napisan 6 aprila iz Houstona.
Azra, Mea Culpa…ne citam sve komentare tako da su nam tvoji komplimenti potpuno promakli.
About my sister,
Bivsi Energoinvestovci se sigurno sjecaju kad je Rizo Selmanagic po naredjenju presao iz Energoinvesta u Upi. U svom pozdravnom govoru je rekao: “Dolazim iz Energoinvesta, moje relacije su bile London, Paris, New York, Munchen…sad ce to biti Visoko, Kiseljak, Modrica”…
Verica osvaja nova trzista u BiH.
Scope of work : Tretmani i preciscavanje voda.

Susret Bec-Houston nas vec raduje.Iskoristicemo priliku da uzivo popricamo o Dovla blogu.
Za docek na aerodromu blech music…grad je vec poceo sa pripremama…asfaltiraju se ulice, dotjeruju parkovi …potpuno se rekonstruise Prater..( na ovom mjestu citalac bloga treba da navije melodiju iz cuvenog filma Treci covjek…koju je na citri svirao Anton Karas t.zv.
The Harry Lime Theme…)
Bec je predivan…lici na Sarajevo.
Srdacni pozdravi iz Austro-Ugarske

ma, baš me povuklo kad sam otvorio blog za koji mi je adresu dao Željko martinčević,martin, stari rukometaš bosne, danas profesor tjelesnog-fizičkog u norveškoj. doveo je na 7 dana maturante svoje sportske gimnazije u makarsku. nismo se vidjelo skoro 20 godina, pa smo malo evociali uspomene iz sarajeva, iz FIS-a Skenderije, s igrališta na Kovačima - hrama rukometa….ovo je sada s brda s dola, pozdrav vladi, ako se sjeća bagića, “bage”, rukometaša i novinara iz večrnjih novina, s glušcem borom pokojnim, sejom demirovićm, branom majstoroviće, krehom, ljerkom bojić…ja sam u makarskoj, radim za sportske novosti i treniram ženski rukometni klub, pa evo prilike da pozdravim sv koje nisam dugo vidio ili čuo…za sada toliko, veliki pozdrav svim spotašima !!!

Bože kako neka riječ, pojam, melodija u trenutku vrati film u mladost. Ja sam odrasla u Yagrebačkoj ulici u Kovačićima. Na prostoru Bublinove bašče, poslije drugog svjetskog rata počele su da niču novogradnje i osmogodišnja škola, mislim da se zvala “Bane Šurbat”. U to doba se pojavila Slastičarna “Jadranka” sa kolačima kao kod kuće, pa i bolje. Kako kupiti kolače, a ne uvrijediti mamu koja je bila savrsena domaćica. Na moju sreću, tada student anglistike vlasnik “Jadranke” me zamolio da njegovoj kćerki Jadranki dajem časove iz engleskog. Bože ala sam se tada najela kolča, em mi plate čas, a kolači besplatni. Još uvijek imam u ustima okus šampita, londonera i svega onog što, kako vidim unuci i dalje prave na radost i zadovoljstvo građana Toronta.
Prijatno svima ko ima prilike da te kolače proba.

Ma, moram se javiti, jER “Jadranka” izaziva zazubice svima koji su tamo jedanput bili. Ja sam odrastao u Splitskoj ulici, odmah iznad Zagrebačke u kojoj je u zgradi bila slastičarna. Da, Bane Šurbat je bila naša osnovna škola…Kakve je krempite i šampite imala…Kada sam doveo rođaka iz Zagreba, najeo se i rekao da u Zagrebu poznatom baš po krempitama, boljih nema ! Ma, kako se zvao gazda ono !? pozdrav svima koji su živili oko “Jadranke”, posebno mojoj razrednici u 1. gimnazije Amiri Imamović, ako je još u zgradi iza Jadranke !

Jos ni sada ne znam da li je bila sreca ili nesreca stanovati u istoj zgradi gdje je bila ta fantasticna slasticarna. A eto nama se to desilo. U nasem kupatilu opasna vaga za tjelesnu tezinu, a dole kolaci i ostale poslastice iz raja. A najveci specijaliteti su bili samponezi, bohemi, potrogradski kolac, zito sa slagom i u sezoni izuzetan sladoled sa prirodnim vocem. A vlasnik prekrasni gospodin Nikola Bukvic, sa suprugom, skoro uvjek u radnji, docekuje musterije, s njima o svemu razgovara, pomaze za unosenje velikih zamotuljaka u aute. Kasnije je radnju preuzeo njegov sin Aleksandar Sasa Bukvic, skulptor sa diplomom Akademije u Sarajevu, koji je kolacima davao i skulptorsku notu, narocito za novogodisnjih praznika kada je pravio figure od marcipana. Za ovih novogodisnjih praznika dolazila nam je iz Toronta u posjetu jedna prijateljica i prva molba je bila da nam iz “Jadranke” donese malo uspomena.

Pitanje za gosp.Milicevica.
Da li ste Vi brat od Verice Milicevic ?, moje bivse direktorice & radne kolegice iz Energokomerca.
Verica je bila veliki prijatelj sa mojim ocem.
Znam da se sa Emirom (Aganovic}Kundurevic uputila za Austriju.
Ako jeste,voljela bih da znam gdje je sada,sta radi i naravno kako je.
Ovim putem zelim joj uputite moj srdacni pozdrav od Lajle(Svetlecic)Kozemjakin

Kako vidim ima dosta dovla blogovaca koji su odrasli u novo nastaloj suburbiji Sarajeva, Kovačićima iGrbavici. Htjela bih da potsjetim cijenjene bejbiblumere iz tog vremena na interesantnu cinjenicu da su stari dijelovi Kovačića imali nayive ulica iz cijele Jugoslavije. Žila kucavica je bila Zagrebačka, paralelne njoj su bile Beogradska (sada Emerika Bluma), Splitska Trebevička, pa onda okomito na Yagrebačku čuvena Trnovačka koja je bila glavno mjesto liguranja u zimskim mjesecima kada su bili veliki snjegovi. Nije bilo kuće u kojoj nije bilo ligura, sopstvene iyrade, ponekad sa takvom maštom okićenih. Naravno, ako nije bilo specijalno dozvoljeno, bilo je veoma važno je biulo znati kako pobjeći miliciji koja bi sačekivala kod Linte. Naravno pojmovi kao što su Linta i kod Mustafe bili su samo poznati stanovnicima Kovačića. Naime Linta je imao bakalinsku radnju na uglu Zagrebačke i Lenjinove, a preko puita nje je bila bakalnica čiji vlasnik je bio Mustafa. Tada se sanjkalo na Omeraginoj, a nekada se i niy Vraca spuštalo velikim bob sanjkama. Pravile su se i skije od dijelova rebara starih drvenih buradi. Poistojala su raja iz pojedinih ulica, a to će znati čitaoci koji su išli u osnovnu školu “Bane Šurbat”. To su bila i ostala prijateljstva za cijeli život.

Na nekadašnjoj stočnoj pijaci, u to doba poznatom Sajmištu, niklo je veliko naselje oficirskih paviljona na bašćama Bublina i Zildžića niklo je novo naselje koje se svake godine širilo i pomalo oduzimalo od prijašnjeg šarma Kovačića, tako da više nije bilo mjesta kuda bi se djeca igrala i Kovačići i Grbavica u dobijali sve više izgled spavaonica. U to doba nije bilo autobusa, u Sarajevu je postojao samo tramvaj koji je išao Obalom i Titovom, a mi iz Kovačića pješaka u gimnaziju u to doba Prva i Druga muška gimnazija i Prva i Druga Ženska kod Drvenije mosta.
Priča o muškim i ženskim gimnazijama spada u neku drugu priču.

Zvonko!
Bilo bi super da se javis! Oduvek si bio dobra baza podataka a ja bih ponesto da cujem o P.Lasici, Z.Smitu. D.Djulicu itd. Uostalom, ima ih milijarda!

LP! Jovica Misanovic
jmisanovic@sbb.co.yu
381 63 1015482
Skype