Caki u Los Angelesu
Nastavljajuci turneju po sjeverno-americkom kontinentu, nakon Toronta, lutajuci reporter je dosao u posjetu Redakciji bloga koja je, trenutno, smjestena u Los Angelesu. Naravno, odveo sam ga u Universal Studios gdje je Caki neumorno snimao kamerom, a napravili smo i nekoliko snimaka foto-kamerom. Proveli smo 6-7 sati obilazeci razne predstave i eksponate. Nakon slika sa pastrmkama u Torontu, ovdje nije propustio priliku da se slika sa ajkulom.
Ja sam izabrao interesantniji objekt, Merlinku koja ne zaostaje mnogo za originalom. Kasnije je i Caki odlucio da upozna zgodnu djevojku i cak je pruzio jednu ruku “malo duze” i obgrlio je oko struka. Moram priznati, nije se bunila. Obzirom da je Caki skoro na svakoj slici, stavio sam ovdje svoju, a Cakija mozete vidjeti u Albumu. Znam da cu klecati na kukuruzu kad Suada vidi, ali imam opravdanje - citaoci bloga ce se podsjetiti Merlinkinih filmova iz mladosti.
Jedno vece smo proveli u kafeu “Aroma” kod Adema. Pored Cakija i mene, bili su Hamo Maslesa i Custa, a kasnije nam se pridruzio i Rade Serbedzija u cijem drustvu nikada nije dosadno. Ponovo smo se uvjerili koliko Rade voli Sarajevo i Sarajlije. Pricali smo o Kemi Montenu, Vehbiji Karicu (rahmetli vlasnik “Osmica” gdje je Rade imao nastupe upravo pred rat), Davoru… Adem nam je ponudio exstra pastrmku kakvu ja jos nisam vidio, bila je dugacka preko pola metra.
Prije toga, odigrali smo partiju remija sa Ademom - Caki, Hamo i ja. Nakon obracuna koji je pokazao da je jedini gubitnik - Adem, predlozili smo da Adem namiri gubitak pastrmkom, prilogom (krompir sa blitvom) i pivom sto je i prihvaceno. Vjerujte mi na rijec, sve je bilo izvrsno, a cak je i ostalo pastrmke. U povjerenju, Adem je tek kasnije skontao da smo sva trojica - Sarajlije! Adem je Banjalucanin i molio je da ovo ne stavljamo na blog radi njegovog kartaskog renomea.
Sinoc smo bili kod Custe i Biljane, kod njih je i njihova starija kcerka Minja koja im je rodila unuka Nikolasa desetak dana mladjeg od naseg Iana. Ovih dana oni ocekuju prvu unuku od mladje kcerke Sanje. Unuci su nam se malo “druzili” a sa njima su se slikale i bake i dede i mame. Tri generacije. Jos nema svih slika, kada stignu stavicemo u blog. Da dodam nesto interesantno vezano za izgovor nasih imena. Custinu i moju Sanju ovdje zovu Sandja, a mozete misliti kako izgovaraju Minja!
Ian i Nikolas su rodjeni kao Amerikanci. I pored “rahatluka” u kojem uzivaju, okruzeni ljubavlju i visokim standardom, ponekad iskrsne pitanje - da li je to sreca ili ne. Istina, njihova buducnost je vec uveliko olaksana, za razliku od nase, ali buducnost Svijeta je velika enigma - Quo vadis Svijete? Za sada roditelji, bake i dede uzivaju. Sto duze, to bolje.