Ratna sudbina jedne poznate porodice

U jednom komentaru o liguranju na Grbavici, Mirjana Marjanovic je opisala spustanje niz Trnovsku ulicu “sve do Linte” gdje je ponekad milicija sacekivala ligurase. Navela je da je Linta drzao bakalnicu na uglu Zagrebacke i Lenjinove. Poznavali smo “starog Lintu” Stojana koji je nekada davno dosao iz Trnova (da li se slucajno i ta ulica zvala Trnovska?) i bio uspjesan poslovni covjek. Odavno vec nije medju zivima.

U pozadini ove nekada monumentalne zgrade, Stojanov sin Stanislav - Sasa otvorio je elektricarsku radnju poznatu po lampama sa krasnim abazurima za koju su znale mnoge Sarajlije i iz drugih dijelova grada. Prije nego nastavim, da napomenem da je kraju teksta jedno dirljivo, potresno (i poucno) pismo koje nam je Sasa pisao iz Londona kada smo mi bili u Sloveniji. Pisao ga je 7.maja 1994.godine i ja sam ga citao jedno desetak puta, uvijek sa istim uzbudjenjem.

Sasina supruga Finka, rodjena Slavonka, bila je tada pacijent moje supruge Suade i tada je krenulo jedno dugogodisnje, iskreno prijateljstvo koje jos traje. Sasa je bio zanatlija, ali toliko nacitan, erudita, da je bilo pravo zadovoljstvo voditi sa njim duge razgovore. Volio je naucnu fantastiku, od njega sam saznao toliko toga o Fon Denikenu, Kosmosu, kvazarima, vanzemaljcima - pored drugih zanimljivih tema.

Linte su imali dvije vikendice, jedna je bila u Trnovu (valjda na djedovini) gdje smo cesto dolazili sa nasim kcerkama koje je Finka obozavala, a i one nju. Tamo se pekla rakija, okretali janjci, islo u gljive jer je Sasa bio dobar poznavalac gljiva.

Druga vikendica je bila u Kumboru kod Herceg Novog. Vjerovali ili ne, imala je 16 kvadrata gdje je stala kuhinja, spavaca soba, klozet i terasa - sve minijaturno i slatko. Bila je sva u cvijecu i Suada je godinama drugi dio odmora provodila sa kcerkama u Kumboru, tamo su bas uzivale i uvijek bile pune utisaka. Kucica je bila u naselju “Bosna” i svi su medjusobom bili prijatelji, sastajali se svakog dana, bilo je pjesme i veselja.

Sasa i Finka su imale takodje sina jedinca (kao i Sasa) Stojana - Braciku koji je dobio ime po djedu. Bio je nesto stariji od mojih kceri i nije bas rado volio da se igra s njima. Kada je Sasina radnja srusena da bi se gradilo nesto vece, Sasa je dobio prostorije u velikoj kuci u susjedstvu, na pocetku Kovacica u jednoj od onih zgrada sa crvenom ciglom. Tu je, u jednom dijelu, ponovo otvorena Sasina radnja, a drugi dio je poceo koristiti Braco, treca generacija Linti, kao turisticki biro.

Bracika je pred rat (mislim negdje u maju 1991.godine, organizovao turu u Egipat koja je trajala desetak dana i o kojoj cu jednog dana napisati nesto vise jer imam dosta zanimljivih slika sa tog putovanja. Za ovu priliku, evo slike sa Bracikom u hotelu “Hilton” u Kairu.

Na kraju, prije Sasinog pisma koje je najzanimljiviji dio ove price, da napomenem da je Bracika poslije tog putovanja otisao za London i poceo raditi za poznatu turisticku firmu Thompson. Kasnije se ozenio i sa suprugom Imolom dobio sina Marka (cetvrta generacija Linti - opet jedinac). Sada svi zive na Kipru, a Bracika povremeno odlazi u London gdje ima neki svoj “business”.

Prije nego pocnem prekucavati Sasino pismo, samo kratko podsjecanje na pocetak rata u Sarajevu. Linte su imale kucu u Durmitorskoj ulici (mala, strma ulica odmah nakon zaokreta ceste za Vraca i dalje - sa desne strane), na dvije etaze, sa dvoristem i garazom. U pocetku smo se culi telefonom, kasnije izgubili svaku vezu i tek kada smo bili u Ljubljani saznali smo da je Sasa u Londonu kod Bracike. I danas se sjecam njegovog uzbudjenja kada smo ga nazvali telefonom, plakao je i ridao cijelo vrijeme. No, da ne duzim, evo spomenutog pisma koje smo primili za vrijeme naseg boravka u Sloveniji:

” Dragi moji mili i dragi Suada i Vlado, (ocigledno pisano sa mnogo uzbudjenja)

Masnim slovima pisao sam moja objasnjenja

Ne znam odakle da pocnem, da li od posljednjeg razgovora sa Vladom kada je isao da kupi hljeb u “Velepekari” i telefonom se javio od Mede. Tada je sve jos bilo relqativno u redu, opsim radnje koja je bila razbijena i totalno opljackana, ali sve je to jos u okvirima neke nade da ce se ovo brzo zavrsiti i da ce biti kao sto je prije bilo. Nekako u proljece 93. baka (Sasina maceha teta Zora) padne u kuci i slomije kuk. Zahvaljujuci Finkinoj snalazljivosti uspijevamo da je prebacimo u bolnicu Kasindol gdje za 15-ak dana umire. Opet se Finka nekako prebaci u Kasindol i sahrani je na nekom novom groblju iz Vraca u Miljevicima. E, sad dolaze problemi sa didom koji ne zna nista za sebe tako da i nuzdu vrsi pod sebe. Opet Finka sa nekom zenom devera i u jesen iste godine smjesta ga u bolnicu Kasindol gdje i on umire nakon nekoliko dana. Za svo to vrijeme Finka je u pocetku spavala u Bracinom stanu (Braco je imao stan u novogradnji na pocetku Vraca) ne bi li ga sacuvala, a kad je baka umrla, onda je spavala u njihovom stanu (u istoj zgradi). Nakon didine smrti naizmjenice je spavala u Bracikinom i njigovom stanu misleci jadna da sacuva te stanove, danas-sutra Braci (ali to je bila njena velika zabluda).

Za svo to vrijeme, ja sam bio u kuci sam od 4 sata popodne do sutra oko 9 ujutro kada je Finka dolazila kuci. Ovo ovako nasiroko vam pisem da bi bolje razumjeli sta se dogadjalo kasnije. Elem, sve je to tako nekako klapalo, osim granata koje su padale oko kuce tako da jedna pala na ugao kuce gdje je spavaca soba u kojoj sam ja spavao, ali tog jutra kad je granata velikog kalibra (neki kazu da je od haubice) udarila oko 7,15 ja sam pio sam kafu u dnevnom boravku. Inace sam znao lezati i do 8 sati, da sam kojim slucajem ostao u krevetu, ovoga pisma ne bi bilo.

E, sad da vam ne pricam da sam krov popravljao 48 puta, da nijednog stakla nema u kuci, da su neki plafoni toliko popucali i da je otpao malter, tako da se vidi kroz te rupe tavan. Znaci nisam bio besposlen, s tim sto sam ja pekao hljeb i nama a i starima dok su bili zivi, ponekad kuhao svaki drugi dan, popravljao kucu i sakupljao metke po dvoristu, mislim da su me snajperisti gadjali sa Debelog brda.

Nekako u to vrijeme, moji “rodjeni” zapale nam nasu kucu u Beogradskoj govoreci da je navodno “muslimanska”. Hajde neka i to bude, ali zasto mi ti isti opljackase radnju i zapalise kucu u Trnovu kada su dobro znali cija je. Dobro, sve je to jos u redu, glava je na ramenu, imamo hrane, na granate i snajpere se navikli, vrlo vazno za kuce. Sa Bracom se ponekad cujemo zahvaljujuci opet Finki jer na Grbavici 2 telefona rade i to u strogo namjenskim prostorijama, ostali telefoni su pocupani, odneseni, iskljuceni, jer Boze moj sta ce nam telefoni krajem 20-og vijeka!

Sad slusajte - citajte sta se dalje desava. Jedan “prijatelj” koji je u vojsci, a ujedno i komsija iz one ulice vise nase kuce koja se Bledska zove, upozorava me da se moji “rodjeni” interesuju za mane, vjerovatno nemaju vise interesa za one koji nisu “rodjeni” jer su sve interese kod tih drugih iscrpili. Poslije te obavjesti, Finka spava u kuci svako vece da ja nisam sam. Ja, kao sto me znate, razvlacim i postavljam kojekakve alarme oko kuce, stavljam resetke na neke prozore i snabdjevam se jos kojecim - zlu ne trebalo.

Prije glavnog napada bila su tri pokusaja ali odustaju kada se aktiviraju alarmi. Zatim formiraju novu grupu od 5 “neustrasivih” koji su inace pripadnici “elitnih” Ses… boraca i u noci izmedju 18. i 19.decembra prosle godine oko pola 3 ujutro, razvaljuju ulazna vrata koja sam ja tako utvrdio da su morali polomiti i vrata i stok. Upadaju u kucu sa namjerom, vjerovatno, da cestitaju krsnu slavu Nikoldan, trce uz stepenice trojica (ostali su oko kuce da paze da ko ne pobjegne), i ispucavaju rafal po vratima Bracine sobe u kojoj ja tu noc spavam jer sam se sa Finkom zamijenio da bih bolje cuo i vidio ako bi se alarmi ukljucili. (Kako sam kasnije obavjesten, namjera je bila poslije “svega” likvidirati nas oboje). Posto sam ja vec bio na nogama, veliko je cudo da me nijedan metak nije zakacio. Dvojica trce u spavacu sobu gdje je bila Finka, pa kada su vidjeli da Finka tamo sama, jedan ostaje i udara je u vilicu da li puskom ili rukom ne znam, ali znam da joj je vilica (to sam kasnije vidio kada sam je sahranjivao) otecena, a zubi izbijeni. Kako je stvar dalje tekla vjerovatno znate! Ne bih zelio sada o tome.

Mi smo vec tada saznali da je Sasa cuo vrisak Finke, otvorio vrata i vido je svu u krvi na podu, pa bacio vec aktiviranu bombu medju napadace! Mislio je da je Finka vec mrtva. Dva napadaca su teze ranjena, jedan lakse, a Finka je zadobila teske povrede i nije dolazila k sebi. Umrla je i sahranjena u Kasindolu. Ovo smo saznali od drugih jer Sasa nikada nije htio pricati o tim detaljima.

Dalje stvari teku ovako, Prve dvije-tri noci jedan komsija spava samnom u kuci, zatim ja sam odlazim spavati u garazu koju sam tako kamuflirao da vrata i ne vide. Preko dana sam u kuci, ako moram izaci radi nekog posla dobro pazim pri povratku. Uglavnom, situacija se pocela polako smirivati i zaboravljati, ali je uvijek ostajala prisutna bojazan od revansizma. Onda sam otisao u Beograd kod Vesne (Finkina sestricina) i razgovarao sa Bracom koji me zaklinje i vrsi pritisak na mene da dodjem kod njega i sve ostavim. Eh, da ste mi vi bili ovdje jer ste vi jedini s kojima sam se mogao posavjetovati sta da radim. Evo i sada placem, strahovita je dilema i griznja savjesti jesam li pametno uradio, je li bilo bolje ostati svoj na svom ili doci ovdje u neizvjesnost i nesigurnost gdje nemas nikoga svoga, gdje nemas kome se povjeriti, sa nikim razgovarati, niodkoga sucut i toplu rijec razumjevanja cuti. I sta bi Finka rekla sto sam sve ostavio dusmanima da razvlace, sto je ona jadna odricajuci se mnogo cega vukla u kucu - tri generacije su to sticale, kuca, stanovi, auti. Ja sam svjestan da su upravo ta materijalna dobra bili krvnici Finki i meni. Uvijek se moj Vlado sjecam nasih prica kada smo te ja i Suada ruzili sto neces bar garazu da kupis. Imao si pravo, sada se to pokazalo ispravnim.

Tako ja dolazim ovdje u London sa cagetom koje i ti Vlado imas. Posebna je prica da sam morao pet prepona preskociti jer cage nije bilo najbolje, ali sam zahvaljujuci nekoj sreci ili nesreci uspio. A, sada da analiziramo situaciju kakva bi bila da sam ostao:

1. Finke nema
2. Ostao sam bez prijatelja i rodbine
3. Braco se ne misli nikada vratiti
4. Okruzenje danas-sutra seljaci-primitivci, bivsi borci uvijek pitaju i prigovaraju gdje ti je sin sto nije dosao da se bori
5. Kuca prilicno ostecena
6. Stanove ne mogu sacuvati
7. Ostao u kuci koja je na osami jer nijedne kuce oko mene nema naseljene ili su unistene a prve komsije su u tri kuce na pocetku Bledske ulice, a to je poprilicno daleko
8. Penzija nikakva - kako i sa cime starost docekati
9. Neizvjesnost Grbavice - cija ce biti, kad ce se sve ovo zavrsiti, kakav zivot ce to biti. U dogledno vrijeme i za moga vakta sigurno nece biti kao sto je prije bilo.
10. Radnja unistena, a i kad bih je sredio, sta u njoj raditi i za koga
11. Zivjeti na oprezu i zazirati od svakog sumnjivog zvuka itd.
12. Na kraju, kome i zasto sve to sacuvati, obnavljati i popravljati

Sve ovo ide u prilog tome da sam dobro odlucio. A, sada da vidimo i neke pozitivne strane eventualnog ostanka:

1. Svoj na svome
2. Svaki ekser koji sam zakucao je moj i drag mi je
3. To je moja kuca, moje cvijece, moje stvari i moj i Finkin zivot, jesam li posteno postupio sto sam sve ostavio - znaci treba ostati i cuvati, boriti se za svoje
4. Znam jezik - moj narod
5. Lijepa basta i terasa
6. Hrane imam (imao sam) za 3 godine. Nesto i para, garderobe i ostalog
7. Vrlo vazno za kucu u Trnovu, izgorila je ali je ostala zemlja pa cu ponekad i tamo otici. Ostao je Kumbor pa mogu i tamo ljeti.
8. Nova kola u garazi i dvoja stara, pa ce se malo i provozati
9. Lokal izdati ili u njemu opet pomalo nesto raditi
10. Cak pomalo nesto i prodavati od imovine i stvari
11. Pravna drzava ce proraditi kad-tad, pa nece biti strahova ni nesigurnosti.
12. Privreda ce krenuti pa ce i ekonomska sigurnost biti veca, tako isto i penzija

Kad ovako razmisljam, kako situacija izgleda sasvim drukcije. E, sada malo o sadasnjem stanju i eventualnoj perspektivi:

1. London velegrad - civilizovana sredina, isplati se ovo jos malo zivota na miru i u sigurnosti provesti (Kada je ovo pisao, Sasa je imao 64 godine)

2. Vjerovatno cu i nesto jezika savladati

3. Sada imam stan od 80 kvadrata (spavaca soba, dnevni boravak, kuhinja, kupatilo) sve namjesteno od tostera do televizora

4. U perspektivi cu dobiti drzavni stan (i u prvom i u drugom slucaju placam samo tekuce troskove, struju, telefon i sl.)

5. Sada imam 60 funti sedmicno, a kada navrsim 65 godina starosti a to je iduce godine, dobijam penziju, minimalnu ali vecu od 60 f., besplatnu kartu za prevoz u gradskom saobracaju koji usput receno i nije jeftin. Kako sam vec rekao, drzavni stan, novac za opremanje stana inace imam i u drugom slucaju, imacu besplatnu zdravstvenu zastitu.Zube sam popravio, tehnicki zahvati u smislu nedostajucih zuba su uradjeni. Nakon cetiri godine ili ranije, imacu pravo da putujem van zemlje, osim u zemlju iz koje sam dosao,a nakon 7 godina dobijam britanski pasos i postajem podanik Njenog Velicanstva, mogu putovati i zivjeti gdje hocu. Po prvi put u zivotu zivim bez brige hocu li zaraditi, da li su svi racuni placeni, curi li krov ili voda i slicno. Sto se tice troskova zivota oni nisu veliki ako nemas velikih zahtjeva kao sto su izlazak u kafanu, taksi…garderoba je jeftina ukoliko kupujes u jeftinoj radnji, tako isto i hrana. Naprimjer, ja i Braco smo juce kupili vrecu krompira od 25 kg za 4f. i 15kg luka za 3f., a da smo to pomalo kupovali u radnjama, bilo bi 5 puta skuplje. Tako isto i meso, 4 pileca bataka i karabataka radnjama kosta 2 funte. A, mi smo u mesari citavu tuku tezine 8kg platili 4,5f. Cigarete i jaki alkohol su skupi osim vina i pive. Tako ja, posto sam kuham sebi i ekonomisem, mogu lijepo zivjeti i jos usparati. Ovih dana sam predao zahtjev za invalidninu radi moje kicme, pa ako mi priznaju, bice dodatno izmedju 17 i 70f. sedmicno.

Eto, dragi moji, to bi bilo uglavnom sve. Nadam se i jedva cekam vase pismo u kojem cu doznati sta se sa vama dogadjalo i kakvi su vam planovi. Sada, dragi moji i jedini prijatelji, zavrsavam i puno vas volim.

London, 7.05.94. Saso

P.S. Znam da cekate put u Ameriku, pa koliko god zelim da dobijete ovo pismo, utoliko bi mi bilo draze da ga ne dobijete jer bi tada vec bili u Americi sto vam od srca zelim.