Umrla je Jasna Lipovac jedna od urednica Radio Sarajeva
Danas je umrla moja Jasna… Mnogi je mozda nisu poznavali ali su sigurno mnogo puta culi njen prijatni glas na talasima Radio Sarajeva. Bila je muzikolog, urednik ozbiljne muzike na Radiju i svojim divnim i interesantnim emisijama dugo godina priblizavala cari klasicne muzike sirem bosanskom auditorijumu.
Ona je bila moja kuma, najbolja drugarica od osnovne skole, gimnazije, Muzicke pa sve do danasnjeg dana. Isla je u onaj isti razred Klasicne gimnazije o kojem sam jucer govorila .Bila je skromna, dobronamjerna i veoma obrazovana osoba….
Iza nje je ostao njen muz poznati bariton Sarajevske opere i profesor na Muzickoj akademiji, sada u penziji, Dusko Bugarin.
Danas mi je veoma tuzan dan…
Azra Kavazovic
Albinoni…Adagio…Funebre…sjecanja na Jasnu Lipovac.
Jasna nam je odskrinula vrata u t.zv. ozbiljnu muziku.
Vodila nas na koncerte.
Pokazivala note…
Njena emisija na Radiu Sarajevu se zvala“Izabrali smo za Vas”
“Odlaze nam Sarajlije !…” rece, kada je Bodo otisao, tadasnji gradonacelnik Sarajeva prof.Hamamdzic, na kafi poslije komemorativne sjednice u Gradskoj upravi..
Jasnu, finu, “starinsku”, obrazovanu, ugodnu osobu znam iz ranog djetinjstva…Jos se sjecam da nas je zabavljala, posto smo je nagovarali, i pjevala nam operske arije - u zenskoj spavaoni, sa tridesetak kreveta,nekeIndustrijske/Poljoprivredne skole u Trogiru 60tih, gdje smo ljetovali sa Klasicnom gimnazijom par godina…
I moj danasnji dan se obukao u crno, tuzan dan, saznavsi ovdje u dalekoj zemlji da je moja rodica Jasna vec otisla na vjecni pocinak,sa toliko “malo” godina za zatvaranje jedne zivotne epohe,a toliko toga je jos imala da pruzi.
Za sve bolesti koje se desavaju u Sarajevu i prijevremeni odlazak, ja licno najvise krivim - rat,jer da njega nije bilo sve bi bilo drugacije.
Draga Jasna, zao mi je, veoma zao, a tako si lijepo pjevala na mom vjencanju, makedonsku pjesmu “sine Mitre”…..
Draga Azra,
Pokusavam ti poslati poruku na tvoj e-mail, ali mi se vratilo. Da li si promijenila adresu?Zamolila bih te za broj tel.Duska Bugarina,ako ga posjedujes?
Hvala unaprijed.
Lajla K.
Draga Lajla, eto i naša Jaca je otišla…… Duškov broj je: 541-356 a moj e-mail: akavazovic@houston.rr.com
Ne znam da li je tvoja mama živa a ako jeste ti i ona, kao njene jedine rodice, primite moje iskreno saučešće…
Puno toplih pozdrava,
Azra
Postovana G-dza Milanovic,
Ljetovanja u Trogiru, ucionice-spavaonice Pomorske skole, bude zaista lijepa sijecanja na ucenike Klasicne gimnazije! Rukometno igraliste je bilo popriste silnih tekmi a navecer prvi plesni koraci. Bilo bi prekrasno ako bi se objavila neka fotka! Sijecam se da su neke nastale u izvedbi Profesora Sony-a(izuzetan laf).
Vas rodjak ( po pokojnom Bodi) Bato Milanovic zasluzio je pomen na ovom Blogu, ja nazalost nemam neku grupnu fotku da objavim ali druzenje sa njim (ribolov i tenis) bilo je popraceno brojnim anegdotama u kojima je dolazio do izrazaja vispreni duh pokojnog Bate.
Puno pozdrava,
Mirmex (mladji)
Pa, zdravo Mirmekse, mi se znamo iz skole!?
Nazalost, ovdje nemam fotografija tih divnih, davnih ljetovanja sa skolom, sa masom poznate raje: u Splitu, Baru, na Korculi, Trogiru - ali imam nesto kod kuce u Sarajevu, pa cu prvom zgodom poslati Vladi - ako bude prikladno da ih uvrsti..ukljucujuci i one koje je napravio tada mladi i popularni profesor Istorije - Soni.
Nesto slika,koje sam imala ovdje, o Bati - sam poslala Vladi u januaru, jednu(sa Bodom, Pegom i Omom-u Zoviku 1970.)je objavio..
Bato, koji je kao strasveni ribic nekad davno imao nadimak Sapaca, je zaista bio prototip sarajevske, gradske raje: duhovit, inteligentan, mangup, obrazovan,galantan, sa stilom, svestran, u smislu - svim i svacim se bavio, sve mu je islo od ruke…a sve u nekom zezanju i sprdnji, s lakocom…
S Bodom je bio i prvi rodjak(kao brat) i prijatelj..Mi smo ga od milja zvali Praco - jer je on tako tepao nasem sinu Dejanu.
Poslije Masinske skole, kao mas.inzinjer, radio je u Naftovodu i Energoinvestu, ciji je predstavnik bio u Teheranu, Daki, itd..
Ono cega se uvijek sjetim kad mislim na njega je njegova prepast, nevjerica,iznenadjenje- o cemu nam je, uz masu duhovitosti, kasnije pricao- u epizodi kad je na dan martovske, prve, opsade Sarajeva zaustavljen na Ilidzanskoj , na putu za Sarajevo, zapravo Jahorinu, gdje je, sa punom opremom, krenuo NA SKIJANJE..”Nazad, odstupi!”, naredise,kaze, a on”Ma Bato, bolan..”..”Nazad!” - uz repetiranje puske, te se on u nevjerici vrati odakle je i dosao-kuci, u Pejton, na Ilidzi, gdje je tada stanovao…
On je, moze se reci,kao takav - potpuno apolitican i bezazlen - i jedan od prototipova zrtava ovog apsurdnog rata…dosavsi u grad, da se skloni sa Ilidze, ubijen je vec u novembru `92.Sahranjen je na Lavu.