Jugo Narcis: Dijaspora pomaze Sarajevu i BiH
JUGO NARCIS je napisao/la:
Gosp. Vlado,
slobodan sam predlozim novu temu pod naslovom KAKO DIJASPORA MOZE POMOCI SARAJEVU I BiH. Sarajevska raja, sa ovog Vaseg bloga, je u poznim godinama te puna iskustva, obrazovanja i znanja. Veliki postotak sada zivi sirom svijeta gdje je dobio nova saznanja i,normalno, prosirio svoje vidokruge. Nove i sjeze ideje, iskusnih ljudi,mogu samo koristiti. Istina je da ovdje vlada izvjesna doza skepticizma ali ima i optimizma. Stanje se mijenja ali sporije nego sto stanovnistvo zeli. Licno, imam povjerenja u mladi narastaj. Na nas starije ostavio je dubok trag socijalizam u kome smo odrastali. Bilo je i onoga “radio, ne radio svira radio”. Vremena su se promijenila i ovdje a pogotovo ljudima u dijaspori (ako nije na socijali). Moram da navedem jedan primjer pomoci ovoj sredini. Moj dobar prijatelj sada zivi u Svedskoj. Poslao je svog sina da studira medicinu u Sarajevo. Taj njegov sin je dobio, nedavno, iz ANATOMIJE 10+. Sutra, kada zavrsi fakultet, ova sredina dobit ce, sigurno, vrhunskog strucnjaka. To je samo jedan od primjera. Uradimo nesto konkretno za dobrobit mlade mladosti koja nas treba zamijeniti.
nedelja, 27. maj 2007 u 03:30
Zaista treba pozdraviti poziv Narcisa da se pomogne Sarajevu i sire. Moram napomenuti da sa ovih prostora gdje zivim (Kanada), o Sarajevu cujem sve najbolje kad je u pitanju ozivljavanje i nastavak sarajevske kulturne i umjetnicke tradicije. Internacionalni filmski festival, smotra avangardnih pozorista, gostovanja najpoznatijih svjetskih umjetnika, nagrada “Oscar” za sarajliju i da dalje ne nabrajam, uvrstili su Sarajevo u jedan od najvecih centara kulture na prostorima granica bivse SFRJ. Ali za dalji napredak grada i sire, potrebno je imati i ulaganja. Medjutim ulaganja uvijek idu tamo gdje se u velikoj vjerovatnoci moze ostvariti i dobit (profit). Nazalost to je podrucje, sto se tice ulaganja, proglaseno od srucnjaka u visokorizicno, a znaju se i razlozi, koje sada ne treba predocavati. Znaci, elimisanjem prepreka za ulaganja, sigurno da ce se otvoriti put ka napretku, a time i dolasku sviju koji su spremni da na tom podrucju ulazu, pa i dijaspore, Ulagaci ocekuju sigurnost i dobit od ulozenog i to je najcesce i razlog da se tu i zivi. Vecina nas vec je 10-15 godina u dijaspori, ovdje su se djeca morala skolovati, time su stekli i nove navike, prijatelje, odlicno savladali jezike, mnoga zapocala i poslovnu karijeru i eto vec druge generacije dijaspore koja sve manje ima veza sa svojom maticom, bez obzira koliko je voljeli i koliko im nedostaje. Kako sada stvari stoje, od nas iz dijaspore, najvecu korist, bar do sada, imaju ponajvise sarajevski ugostitelji.
nedelja, 27. maj 2007 u 04:42
Narcise, prava tema.
Nedavno smo ovdje, Northern Virginia, imali akciju prikupljanja sredstava za prijevremeno rodjenu djecu. Akcija je na nivou Amerike. Mi, B&H, sada vec vecina US gradjani, smo oganizovali tim, Bosnia, koji je ucestvovao u akciji prikupljanja novcanih sredstava i, jedne subote, 7 milja setnja u Leesburgu (VA). Akcija je dobro prosla, i sada radimo na osnivanju fonda za djecu u Sarajevu, Dom Ljubica Ivezic.
Uz svu potrebu da se pomogne tom domu i djeci, ja vise naginjem osnivanju fonda za skolovanje djece iz Sarajeva, a ako bude uspjesno, i sire iz BH.
Smatram da je ulaganje u obrazovanje najbolje ulaganje - ne mora taj inzenjerer/ljekar ili profesor,…nikad nista vratiti fondu - ovo ne bi bilo kreditiranje skolovanja. Bice dovoljno da mu se pridruzi, kad za to bude u prilici, i pomogne fond svojim prilogom. Ideja je jos u povoju, ali, kad rascistimo kojim putem, ja se nadam obrazovanje ce “pobijediti”, onda ce se poceti sa nekom neophodnom papirologijom da ne nabrajam sada), te skupljati prilozi, a ujedno i formiranje baze podataka zainteresiranih ili predlozenih kandidata. Mozda i preambiciozno i osjetljivo, pogotovo “rad” s parama(znam ja nas…..). Ipak, mislim da se sve moze ako bude postojala iskrena volja i predanost ideji onih koji se prihvate tog posla, naravno volunterski. Ako se pokaze dobro, onda bi to preraslo u neprofitnu organizaciju, itd.
Vise, nekom drugom prilikom, odnosno kako ideja bude jacala.
Molim sugestije i misljenja dovlablogovaca.
S postovanjem,
Halid Grozdanic
Sterling, VA
nedelja, 27. maj 2007 u 08:59
Bravo Narcise, to je jedna od tema nad temama..bez obzira na ratno/poratna iskustva mnogih takvih akcija i iznenadno nicanje novih kapitalista!..Ideja je zapravo visila u zraku, i sad je na sonu..
Pozdrav, Andjelka.
nedelja, 27. maj 2007 u 20:15
Narcise, ti kao da si prisluškivao razgovore moje djece i mene ovih zadnjih dana! Baš smo o tome razmišljali i dogovorili se da jedan od mojih zadataka tamo ovog ljeta bude iznalaženje vida naše pomoći Sarajevu ili pojedinim Sarajlijama koji su u veoma teškoj situaciji .Javi svoje koordinate možda bi mi razgovor s tobom mogao pomoći.
Sigurna sam da je svako ,ko je god mogao, za vrijeme rata pomagao bližnjima i drugim ali ,očigledno, tu pomoć treba nastaviti i proširiti.
A sad jedna opaska: bila sam davno predložila da svi stavimo pored svog imena i grad u kojem živimo. Svaki dan nam se pridružuju novi članovi i oni nemaju pojma ko je gdje od nas. Pa, ni ja, koja sam od prvog dana na Blogu ne znam ko je od Blogovaca u Sarajevu osim možda nekolicine njih. Šta fali staviti ime grada, nije Blog samo petnaestak osoba koje se medjusobno poznaju….
Srdačno, ak
nedelja, 27. maj 2007 u 21:21
PROGRAMI DONATORSKIH FONDOVA
Ideja vise nego dobra. Prikupljanje nije novo, niti nepoznato.
SVRHE prikupljanja su na neki nacin vec determinisane: napustena djeca, novorodjencad, kultura, obrazovanje. Sa moje strane, misoim da se sport moze ukljuciti. Imam iskustva sa Fondom za pomaganje perspektivnih atleticara BiH i na obnovi planinarskog doma “Jezerce” - planina Prenj. Predlazem da Dovlovci sugerisu oblasti koje bi se donirale i daju sugestije o organizaciji.
POTESKOCE
- Nacin kolektiranja i utroska donacija:
- Ovlasteni fond registriran kao pravno lice na koje ce se donacije slati;
- Nacin slanja: a/ direktne uplate na bankovni racun, b/ slanje cekova;
- Evidenacija i uvid u donacije i utrosak.
Sa gore nevadenim teskocama sam se susretao. Treba sve unaprijed fiksirati da nebi bilo: “Znam ja nas….”
Pozdrav
Zeko
nedelja, 27. maj 2007 u 22:11
Ideja je odlična, ali treba svako ko želi pomoći naći, sto bi se reklo, imenom i prezimenom “konkretnu” porodicu, dijete, starog i/ili bolesnog, pa mu pomoci po sistemu “iz ruke u ruku” i dati desnom da lijeva ne zna, jer nikakvo posrednistvo nije preporučljivo. Nisam paranoik, već sam se u ratu i u ovim poratnim godinama svega nagledala i naslušala.
Uz srdačne pozdrave iz Sarajeva,
vaša Azra Jajatović
nedelja, 27. maj 2007 u 22:29
Kada sam iz Halidovog javljanja procitala ime Doma “Ljubice Ivezic” zmarci su mi prosli tijelom, i naveli me da se ponovo javim,jer me to vratilo u jedan dio moje proslosti, kada sam bila jedan od ucesnika,srcem i dusom,u spasavanju nase djece u Sarajevu.
U toku rata sam vise puta posjecivala te malisane koji su drhtali od straha prouzrokovanim snaznom tutnjazom kroz grad, dok ih je tadasnja direktorica Zora njezno grlila i hrabrila.Sve sto su dani vise prolazili taj dom nije vise bio siguran krov za djecu.Uz saglasnom tadasnjeg Ministra zdravlja, donesena je odluka da djecu treba izmjestiti.
Naime 1992,tacnije 18.06.napustila sam Sarajevo “privremeno” kao clan Djecije Ambasade i u saradnji sa Francuzima,izvela iz njega djecu iz tog doma(starosne dobi od 3-14 godina,puna dva autobusa malisana.)uz pratnju njihove doktorice i jedne vaspitacice.U toj grupi se nalazila i tada devetogodisnja Natasa koju je novinar ITN-a Michael Nicholson usvojio uz kasniju saglasnost Natasine majke.U samom pocetku uz saglasnost direktorice doma cijim sastancima sa prisustvovala i prevodila, Natasa je mogla napustiti zemlju u pratnji Michaela i biti sa njegovom porodicom do septembra/dok rat stane,jer smo svi vjerovali da ce ludilo prestati najdalje do pocetka skolske godine.(on je vec tada odlucio da ce sve uciniti da djevojcicu usvoji i pruzi joj svjetliju buducnost).Napisao je knjigu pod naslovom “Natasha’s Story” po kojoj je kasnije snimljen i film “Welcome to Sarajevo”, koji se ovdje u Izraelu cesto prikazuje.Knjiga je bila dosta popularna u Engleskoj.
Knjigu posjedujem jer mi je Michael poslao ali sam nazalost kontakt sa njima izgubila.Cula sam da je uspijesno zavrsila skole, da je odlicna u tenisu,i da je okruzena sa velikom ljubavi od strane Michaelove supruge i njihova dva sina.
Put do Splita je bio naporan i trajao strahovito dugo.Kada je Natasa ugledala more-prvi put u zivotu i u svom ushicenju poletila Michaelu u zagrljaj,a on je oslovio sa moja “Bosanska Princezo”.
Pitanje zasto je novinar izabrao bas nju? Od prvog susreta ona se nije htjela odvojati od njega.Bukvalno se zaljepila.To je bila obostrana ljubav na prvi pogled. Ja licno sam veoma sretna zbog preokreta u njenoj buducnosti.
I muz i ja veoma podrzavamo svaku dobronamjernu ideju vezanu za Sarajevsku djecu, za sada - kako Halid kaze.
A sto se tice Azrinog prijedloga evo ja cu odmah prihvatiti.
puno pozdrava od
Lajle iz Nathanye (mjesto na moru blizu Tel Aviva)
Israel
nedelja, 27. maj 2007 u 23:18
Narcis, uvijek si bio za konkretnu akciju pa me ne iznenadjuje da je ovaj prijedlog dosao bas od tebe.
Niko nije sterniji i uobrazeniji od mene kad sam u situaciji da mojim Kanadskim kolegama u pola glasa kazem, za nekoga ko je odrzao dobro predavanje, predstavlja veliku firmu, napisao tehnicku preporuku, specifikaciju ili podpisao veliku punudu; ovaj je sa mnom studirao u Sarajevu ili sa ovim sam radio u Energoinvestu.
A jos mi je draze kad je taj neko odprilike mojih godina - tu nedje oko sest banki.
Znaci bili smo na dobrom putu imali smo i imamo dobre strucnjake i evo ovi Kanadjani i Amerikanci nam to i priznaju.
Imponira koliko je nase raje uspjelo da dokaze svoje znanje i sposobnosti u struci pocinjuci od nule u poznim godinama sto dokazuje kako smo dobro naucili posao radeci u nasim firmama a da nismo ni bili svjesni da ja to na svjetskom nivou.
U Sarajevu i Bosni je puno nasih kolega upravo tog profila i znanja i sad treba samo sve to skupa pokrenuti da bi opet pokazali da je i taj svjetski nivo nesto sto vec znamo i sto je postojalo u BIH.
A kad malo pogledam oko sebe i vidim koje skole i univerzitete zavrsava i koje znanje ima druga generacija dijaspore, siguran sam da ce ta nasa mala raja igrati veliku ulogu u privredama najrazvijenijih zemalja svijeta.
Sad nasa djeca dobivaju ocjene 10 (cestitam sinu Davora Papica)iz najtezih predmeta a evo i mi koji smo prije svega slavili sto se je ispit polozio bez obzira na ocjenu - dokazasmo se.
Sve je to ogroman kapital za BIH i Sarajevo samo sad trebamo vidjeti na koji nacin se organizirati
i pokrenuti pravu akciju da BIH i Sarajevo vratimo tamo gdje su bili i gdje pripadaju.
Pozdrav,
Nerko Lalic, Edmonton, Alberta, Canada
ponedeljak, 28. maj 2007 u 00:08
Postovana sarajevska RAJA,
kao i vi svi sto imate namjeru ucestvovati u ovoj akciji i ja bi svojim ucescem nastojao dati neki doprinos. Naravno, ideja nije nova vec mislim da krasi ovo podneblje od pamtivjeka. Gosp. Halid nas je obavjestio da je po tom pitanju vec uradjeno konkretno,te o njegovim novim idejama. Cico, kao dipl. ekonomista, iznio je svoje strucno misljenje sto se tice investicija. Andjelka, istina je da su se mnogi obogatili na racun humanitarnih akcija u rati. Sada rade banke a i mediji imaju ogromnu moc. Azra, istina je da su ovdje mnogi, rat a i poslije, prezivili zahvaljujuci pomoci rodbine a i prijatelja. Poslusao sam Vas te napisao ime grada.Moj e-mail je jugonarcis@yahoo.com. Volio bih da se “cujemo”. Zeko je, kao uvijek, konkretan. Opasnost od zloupotrebe postoji ali ni blizu proteklom vremenu. Moj prijedlog je da vecina ozbiljnijih projekata ide preko institucija a uz ucesce i zainteresiranih pojedinaca, Npr. ko ima mogucnosti da kontaktira atletski savez pojedine zemlje a koji bi pomogao perspektivnim atleticarima BiH a preko Atletskog saveza BiH ili neko planinarsko drustvo, iz vaseg okruzenja, da stupi u kontakt sa npr. planinarskim drustvom “Prenj” te da im, po predocenom predracunu, donira novcana sredstva za materijal i sl. Lejla me je podsjetila na plemenit gest mog prijatelja u Lubiji. Naime, on i supruga usvojili su dijete iz Doma “Ljubica Ivezic”. Tim plemenitin cinom osigurali su buducnos jednom ljudskom bicu.
Da bi akcije (eventualne) bile uspjesnije,i lakse provodljive, nastojat cu kontaktirati neke poznate novinare, privrednike, Rektorat sarajevskog univerziteta i sl., da bih dobio njihovu saglasnost za objavljivanje njihovih e-mail-a. Evo i jednog mog konkretnog prijedloga; ako neko ima mogucnost da kontaktika nekog nadleznog u zemlji boravista,a po pitanju sezonskih radova, mislim da bi studenti odusevljeno prihvatili.
ponedeljak, 28. maj 2007 u 03:51
Dragi Narcis, opet ti se javljam ovim putem, da bi ti zahvalio na inicijativi koju pokreces preko stranica ovog bloga, ali da te podsjetim, a time upoznam i ostale citaoce, o tvojoj humanoj akciji da se pomogne dvojici nasih prijatelja u nabavci kompjutera. E-pismom si nas obavjestio da su ti ljudi, koji zive u Sarajevu, “stali” u poslu, da jednostavno bez tog tehnickog dostignuca ne mogu dalje raditi, te da im je i egzistencija ugrozena. Pitao si nas da li smo spremni da sa nasim koliko-toliko prilozima pomognemo za nabavku tih komjutera i specijalnih programa. Usput si dao ime i adresu naseg zajednickog prijatelja, nacin uplate i sve ostalo (okvirna cijena, model, i sl.) i akcija je krenula. I kao rezutat te tvoje inicijative nasi prijatelji su dobili za manje od 7 dana nove kompjutere, a kod prijatelja koji je skupljao novac je ostalo i nesto viska, ako, zlu ne trebalo, bude za nesto drugo hitno trebalo. A o pojedinacnim pomocima za kupovine i slanje ljekova i to i onih koji se mogu samo na odredjenom mjestu u svjetu kupiti, mislim da ne vrijedi pominjati, jer je to po meni normalno. Dakle, Narcis nastavi svoju akciju i budi siguran da ces sa ljudima koje poznajes licno, a i svi koji su prisutni na stranicama Dovla.net, imati PUNI USPJEH.
ponedeljak, 28. maj 2007 u 18:18
Narcise, da li znaš kako BIH vlasti danas gledaju na usvajanje naše djece od strane lica iz drugih zemalja ? Čini mi se da je tu bilo neke kontraverzije. Amerikanci masovno usvajaju djecu po Kini , Rusiji, Rumuniji, čak su me pitali i za našu djecu.
BTW, nemoj me oslovljavati sa VI jer smo mi ista generacija, iz iste gimnazije/ ako si išao sa Anđelkom u razred/, meni je tvoje ime veoma poznato, sigurno se znamo. Moja raja iz razreda su bila: rahmetli Nadža Hadžibegić, Ašida Hromić -Zaimović, Duško Kalember, Marko Bukša, Sveto Gačinović, Mišo Tomičić i dr. Sigurna sam da ih poznaješ.
Povodom ove akcije javiću ti se e-mailom prije nego stignem u Sarajevo početkom jula o.g.
Srdačno, ak
srijeda, 30. maj 2007 u 14:57
Pozdrav
Čitajući komentare kako ljudi iz naše države tako i ljudi iz inozemstva zaista sam ponosna što BiH ima kvalitetne,edukovane ljude,ali ljude koji nisu izgubili dušu i osjećaj pripadnosti svojoj zemlji.Član sam redakcije “Pozitiv-a” emisije koja obrađuje pozitivnu stranu BiH.Igrom slučaja često se susrećem sa pozitivnim ljudima koji iz svoj sadašnjeg prebivališta pomažu BiH.Primjer za to je mladi doktor nauka Elvir Čaušević koji se vratio iz Amerike da svojim izumima pomogne našem zdravstvu.
Povratak nije jedini način da se pomogne našem narodu,ali eto ja imam taj primjer.
Nadam se da će ovaj blog biti ne samo način za pomaganje,već i način da se povežu naši pametni ljudi,ma gdje god trenutno bili.
Sve pohvale za gosp.Narcisa Jugu koji je i meni puno pomogao ovdje u Sarajevu.
Srdačno Jasmina Jokić
subota, 2. jun 2007 u 21:31
Redakcija emisije POZITIV federalne TV obradjuje afirmativne dogadjaje za BiH. Po upoznavanju sa pokrenutom akcijom, a na osnovu interesa i vasoj podrsci istoj, odlucila je da medijski podrzi konkretne akcije. Svi koji smatraju da im navedena TV moze pomoci molim da se obrate na njihov mail: pozitiv@rtvfbih.ba sa napomenom From:Jaca. Posebno se moli g-din Halid Grozdanic da ih kontaktira. Pozdrav svim sadasnjim i buducim ucesnicima (SARAJEVSKOJ RAJI).
utorak, 26. jun 2007 u 00:35
Dok Uredništvo nije zatvorilo radnju da podsjetim da smo, zaneseni Peginim divnim reminiscencijama, te Mašinim, Zvonkinim i ostalim veoma interesantnim prilozima zaboravili na momenat temu koju smo započeli prije mjeseca dana : kako pomoći rodnoj grudi.
Čini mi se da se diaspora naših godina iz objektivnih razloga ne može pohvaliti nekom finansijskom moći ili jakim konekcijama u svijetu u kojem živi / izuzetaka uvijek ima/, ali zato naša djeca stupaju na scenu u vidu doktora nauka, ljekara, magistara svih profesija, inžinjera, pravnika, konsultanata u moćnim firmama, biznismena, uspjelih umjetnika, stičući svoja znanja čak i u naprestižnijim školama svijeta kao što su Harvard, Stanford, Princetone, MIT, Oxford pretvarajuci se tako u naš ogromni kapital koji će se postepeno izgubiti utapanjem u svoje sredine, ako nešto pod hitno ne uradimo da ih evidentiramo, spojimo međusobno, i sve skupa konektiramo sa postojbinom njihovih očeva..
Nije mi poznato da li je u Sarajevu iko pokušao napraviti neku evidenciju o njima, da ih zadrži kao svoj asset koji bi mogao biti od ogromne koristi toj našoj napaćenoj zemlji.
Ako nije, možda se neko od Blogovaca ili neko sa TV Pozitiv prihvati ovog posla i napravi bazu podataka o njima dok bi mi ostali mogli pomoći u prikupljanju potrebnih informacija .
Trebalo bi ih grupisati po strukama uz ime i prezime, grad , zemlju, e-mail. Možda i slika.. Naravno ko hoće….Tako bi se i oni mogli međusobno stručno, prijateljski a možda i na drugi način povezati:) a Sarajevo bi dobilo evidenciju o svojoj mladoj i perspektivnoj diaspori.
Hoće li će se naći dobrovoljac? Ja sam poprilična analfabetka kad je Cyber world u pitanju.
Najbolje bi bilo da to neko od njih samih uradi ali je ta omladina toliko busy!!!…
Inače za pojedinačne ili grupne pomoći Jugo Narcis je poslao link Centra za socijalni rad u Sarajevu http://www.ks.gov.ba/kcsr/ a evo još jednog korisnog linka: http://www.epilepsija.com /help/php
Azra Kavazovic