Mirjana Marjanovic u Varsavi
Kada Strijelac, po zoodijaku sa svojim cetveropregom pozavršava životne poslove, ostaje da upregne etveropreg i na put. Poslije Houstona, posjete mojoj braticni, naravno iskoristila sam priliku da posjetim i vidim Azru Kavazovic. O tome je ona pisala. Naredno putovanje je obavljeno od 23 do 28.05. 2007, tj. do juce Poljskoj, odnosno Varšavi. To je bila izvanredna prilika da se vidim sa mojim starim jaranom Pegom i njegovom, a mojom imenjakinjom Mirjanom. Kada se kockice slažu, onda se one poslože tako fantasticno, pa sam naletila na Mirjanin okrugli rodjendan. Ne treba da vam pricam kako mi je bilo. Varšava je bila okupana suncem cijelo vrijeme, za mene naucena na skandinavske temperature, bilo je malo previše. Medjutim, to nije umanjilo moje namjere da vidim što je moguce više od kulturnih spomenika i da se sretnem sa što je moguce više našeg svijeta.
Sa Pegom se nisam vidjela skoro 35 godina, ali nikada nismo izgubili kontakt ili da nismo znali šta se jedno s drugim dešava.
U Houstonu sam nedavno vidjela izložbu Metropolitan muzeja, u New Yorku francuskih impresionista i sada sam u Peginom stanu ponovo vidjela sve te slike, pa jos malo i više.
Jedan komentar Pege za Azru “Peri deri” može se odnositi na Mirjanu Peginu suprugu, koja je uvijek bila zgodna i atraktivna, ali je sada kao zrela žena prava ljepotica. Naša japija, pa to ti je.
Na kraju kao šlag na tortu bio je koncert u parku u kojem se nalazi veliki spomenik Šopenu, njegovih klavirskih kompozicija.
Jedino iznenadjenje je bilo koliki utjecaj je Sovjetski savez ostavio na Poljake je da malo ljudi govori engleski, a u svim muzejima objasnjenja su samo na poljskom. Ali kada se hoce onda se i može. Uglavnom vrijeme provedeno u društvu dragih prijatelja proteklo je brzo i nezaboravno.
Moj cetveropreg nisam rasedlala, 04.06, tj. u ponedeljak putujem u Olandiju u Amsterdam na par dana, pa se nadam da ce mi i tamo biti divno i nezaboravno.
otvoreno: 744 puta
petak, 8. jun 2007 u 22:51
Dragi blogovci,
Mene je ove godine uhvatio neki nemir i evo u kratko vrijeme obidjoh jos nekoliko prijatelja i posjetih jos jednu turističku atrakciju Amsterdam.
Azra me zamoli da pošaljem par utisaka iz Amsterdama na što joj ja odgovorih idem u posjetu prijateljima ali oni nisu sportisti. Malo li sam znala.
Na putovanje sam krenula sa mojom prijateljicom Radom Djurović, u Amsterdam kod njenog brata Stjepana Ćajića. Naravno u priči sam spomenula ovaj naš blog i prelistasmo albume iz ovih godina i on mi reče da večinu ljudi poznaje lično. On je bio direktor osnovne škole u Gradačcu i igrao je nogomet u nogometnom klubu Zvijezda - golman, a u isto vrijeme je igrao i u Rukomentnom klubu mislim da se zove Omladinac. Zamolio me je da specijalno pozdravim Dr. Nenada Spasojevića, a pozdravljam ga i u svoje ime.
Šta da se priča o životu u dijaspori. Obično se druženja svode na susrete sa rodbinom, ako je ona isto tako u tim krajevima ili sa nekim poznanicima koje ste slučajno upoznali. Tu i tamo bude i pokoji domorodac i to je to.
A kada se sretnu prijatelji, šta bi drugo, nego jelo se i pilo, i pričalo o starim dobrim vremenima. Ni ovaj put roštilj nije izostao, ali ovaj put električni, jer komšije protestuju na miris pravog roštilja. Medjutim, nije se ovom roštilju moglo ništa zamjeriti.
Naravno, trebalo je za tri dana, kao svi zapadni turisti, vidjeti što je moguće više, red kanala, red muzeja, red četvrti sa prostittkama u izlozima. Ništa nije popušteno, sve je uredno zabilježeno i vidjeno. Što se tiče prostitutki, onme su meleskinje, tajlandjanke, ruskinje, a da li tu ima poneka naša, u to ne bih se smjela da zakunem. Publika, dobro podnapitih turista, svih klasa i kategorija vrzmaju se okolo, dok makroi pomno prate da li se neki izlog zamračio crvenim plišanim zastorom. Moram priznati bilo je dosta zamračenij izloga.
I tako prodjoše tri dana prepuna utisaka svake vrste. Sada mislim da je dosta za par mjeseci, a onda dolazi velika balkanska tura u septembru.
Do tada treba srediti utiuske i pribaviti snagu, i pokušati skinuti koji kilogram ako to ikako bude moguće. Samo jedno znam ako me neko bude zvao na roštilj neću ići.