dovla.net

Jos jedan divan covjek iz moje generacije otisao je zauvjek. Bega i njegova supruga Cica (Rabija) bili su nasi rado vidjeni gosti, uvijek raspolozeni za salu, posebno je duhovit bio Bega. Iako nije trenutak za sale, Bega bi mi sigurno oprostio jer je bio covjek izuzetnog smisla za humor, a na ovaj nacin najbolje se opisuje njegov iskricavi duh - evo jedne anegdote. Cica i Bega su jednom bili kod nas u posjeti, a Cica se nekoliko dana prije toga vratila iz Poljske, pa je Bega ispricao kako je tamo kupila neku subaru od polarne lisice i, da bi izbjegla placanje carine, sakrila je subaru u donji ves (da ne napisem gacice). Begin komentar je bio: “Jos drzimo subaru u frizideru!” Eto, ovakvog Begu zelim zadrzati u sjecanju.

Koristim priliku da Cici i njihovim kcerkama Ameli i Majdi izrazim duboko saucesce ispred Suade i mene!

Inace, ovu vijest mi je jutros javio Muhamed Pasic - Paja, Begin skolski drug, slijedecom porukom:

“Dragi Vlado,

Vjerovatno je da si vec krenuo na put, ali ovo je jedna od onih vijesti koje ne biraju vrijeme nego nas jednostavno zateknu.  Jucer je umro Nedzad Idrizbegovic, jos jedan nas drug iz generacije. Nedzad je sa nama posao u Klasicnu Gimnaziju a na maloj maturi presao u Drugu Gimnaziju, kasnije diplomirao elektrotehniku u Zagrebu. Bio je super raja, pravi prijatelj, duhovit i veoma obrazovan. Meni je bio skolski drug jos u osnovnoj skoli, u Koturovoj, odmah poslije onog rata. Evo i jedna Nedzadova slika, napravljena malo prije nego sto ce se ozbiljno razboliti.”

Paja

TUCA STOLJECA - Dubrovnik 1964

Lijepo je brate citati Pegu, ali je s druge strane i belaj - nekako ti neugodno bilo šta pisati. Mislim, kad vidiš lijepo naslikanog konja, ili prirodu, ili portret, diviš se tome i odmah znas da ti ne znaš tako, iako u prirodi vidiš isto to sto i taj slikar. Ali ruka ti jednostavno ne umije, a onaj tamo je ipak slikar. Ali kada piše Pego, covjek koji nije pisac, kojem je vjerovatno S-H u školi predavala Anka Žuljic, kao i tebi, e onda ti ipak dodje nekako nezgodno. Jer i tebi se svašta izdešavalo, i ti bi imao šta napisati - … ali ništa! Read more »

Iducih par dana, ceka nas selidba iz Los Angelesa u Lansing (Michigan). Trajna! Naime, nasa kcerka Vesna i zet Robi zavrsili su svoje subspecijalizacije i pocinju prvi “pravi posao” u Lansingu (glavni grad drzave Michigan) gdje su vec kupili kucu. Obzirom da smo Suada i ja “nadlezni za cuvanje naseg unuka Iana”, svi zajedno krecemo na put. Suada, Vesna i Ian idu avionom u srijedu, a Robi i ja, nakon sto odgovarajuca kompanija utovari stvari u kamion, krecemo svaki svojim autom na ovu dugu “americku avanturu”. Robi ima i dva saputnika - dvije macke! Da ne bude zabune, radi se o pravim mackama!

Put je dugacak oko 2.400 milja ili skoro 4.000 kilometara, a prolazimo kroz 10 (deset) americkih drzava: California, Nevada, Arizona, Utah, Colorado, Nebraska, Iowa, Illinois, Indiana i Michigan! Upoznaj domovinu, da bi je vise volio!

Dakle, za dan-dva pakuju se kompjuteri, blog ide na zasluzeni odmor nakon zestokog zagrijavanja posljednjih mjeseci. Ustvari, bice i dalje dostupno otvaranje i citanje, ali nema novih priloga ili komentara. To prakticno znaci da mozete slati priloge jos u ponedjeljak i (nadam se) utorak i ja cu nastojati da ih obradim i uvrstim u blog. Nakon toga, lijepo vas molim da pocnete pripreme za nove priloge, slike ili komentare za nastavak rada bloga koji se ocekuje tek negdje za 15 dana, odnosno, iza 10.jula kada se osposobi kompjuter i pristup Internetu u novoj kuci!

Robi i ja planiramo da na putu provedemo 3-4 dana, to je svakako ozbiljan izazov za “cikicu od 67 godina”, ali ja se zaista radujem toj avanturi. Drugi dio porodice ide pravo za vikendicu Robovih roditelja na jezeru Huron, gdje cemo Robi i ja produziti nakon sto ostavimo neke stvari u Lansingu, jer nailazi praznik - 4.Juli - Dan nezavisnosti, tako da se svi zajedno vracamo “kuci” u Lansing tek 5.jula.

Za ovo vrijeme, imate priliku da “surfate” blogom i iscitate sve ono sto niste do sada stigli, da natenane pregledate albume i da smislite kako da blog postane jos interesantniji. Iako se stvari krecu na bolje sve sirim krugom saradnika, ima puno prostora za razne teme, dogadjaje, sjecanja, informacije i sl. koji mogu interesovati sve siri auditorijum. Bujrum!

Na kraju, srdacan pozdrav svim stalnim ili povremenim saradnicima, citaocima, gledaocima i povremenim ili slucajnim posjetiocima bloga, godisnji odmori su vec poceli, uzivajte. Zivjeli!

Vas Vlado Kaluza - Dovla

Sjecajuci se studentskih dana, posebno priprema i akcija oko polaganja Matematike, Zeljo Jovanovic i Pego su spomenuli Cicka i Kemu kojih vise nema, ali su, ocigledno, ostavili dubok trag kod svih svojih prijatelja. Sticajem okolnosti, o tome sam vec pisao, sva trojica smo stanovali na Cobaniji negdje krajem pedesetih. Kemo Redzic je bio moja generacija i nedavno sam imao zadovoljstvo da budem sa Keminom suprugom i njihovom mladjom kcerkom Jasnom. Cicko je bio nesto mladji. Poznavao sam njegovu lijepu majku Minku i daidzu Omera Kurbegovica. Dobro se sjecam dana kada je dosla vijest o udesu u kojem je bio tesko povrijedjen, nisam vjerovao da Minka moze prezivjeti tu tragediju.

Danas sam dobio jednu poruku od Cickovog skolskog kolege koji je htio da ostane anoniman, iz meni nepoznatih razloga jer nije nista ruzno napisao o Cicku koji je, ocito, bio njegov ljubimac. Evo te poruke: Read more »

Goranov sportski drugar Mustafa Trklja - Custa, sa divljenjem i duznim pijetetom, sjeca se vremena provedenog sa Goranom tokom zajednickog igranja u RK “Mlada Bosna”, na treninzima, utakmicama, putovanjima…

” Carobna, ponekad sjajna, ponekad turobna - obicno i ovakva i onakva, je slojevitost ljudskih zivota. Ljudski zivot je univerzum u univerzumu . Pred tom cinjenicom zastaju svi oni koji pokusaju da definisu zivote pojedinaca koje poznaju manje ili vise. Read more »

DJANGO REINHARDT - Legenda i stvarnost

Razmisljajuci sta cini umjetnost drukcijom od stvarnosti, cesto se sjetim DJ.R. i razlicitih prica o njemu i pokusam na to pitanje da dam odgovor ili bar da, kao otvarajuci “babushke” u njemu, otvorim jos jedno pitanje o tome. Osnovno je da se zna da razlika izmedju faktografskih podataka o njegovom zivotu i price o njemu, koja sadrzi tu razliku i umjetnicku vrijednost /manju ili vecu, zavisno od vjestine i naboja stvaraoca/, upravo je taj magicni fluid koji proizvodi sama masta, donekle umanjujuci i slabeci istinu. Umjetnost je sakrivena u toj samoj razlici te dvije price koje su u isto vrijeme i legenda i stvarnost tog istog  dogadjaja. Read more »

Pego je poslao komentar na clanak o godisnjici smrti Gorana Cengica, ali je ta prica toliko divno i toplo napisana da svakako zasluzuje pocasno mjesto u centralnom blogu:

Goran Cengic. Da li iko dovoljno zna sta to ime nama svima znaci? Da li iko zna sta je nestalo njegovom smrcu?

Pokusat cu da odgovorim kratko.

Dolaskom porodice Cengic u Radicevu 2, na prvi sprat, tacno preko puta moga stana, 1946.godine, otvorio sam prvi list knjige nihovog zivota iako nisam ni znao jos da je citam . Read more »

I MI KONJA ZA TRKU IMAMO ILITI KO SE HVALI SAM SE KVARI

Bila sam potpuno zaboravila na taj dogadjaj dok ga moj školski jaran iz zadnje klupe, Pego, virtuoznim zahvatom ne izvadi iz mog šešira.

Te davne 1964. godine sam postala podanik Njenog Visocanstva, Kraljice Elizabete II i kao takva bila pozvana na proslavu njenog ro?endana u Ambasadi UK u Ankari, Turska. Read more »

S vremena na vrijeme jave se na blogu Neno i Jovo, stari sportski drugari iz RK “Bosne”. Nekako u vrijeme kada je Jovo zavrsavao vrlo uspjesnu igracku karijeru (o tome je nekoliko puta obecao da posalje svoja sjecanja), Neno je pocinjao. Ako ih jos niste prepoznali na slici, rijec je o Jovi Dimitrijevicu zvanom “Otrov” (upravo danas je Pego u jednom komentaru objasnio zasto je Jovo dobio ovaj nadimak) i Nenadu - Neni Ivanisevicu. Read more »

Jutros je umro moj skolski drugar Vejsil Saracevic. Isli smo zajedno u istu skolu (IV Gimnaziju u Klosteru), ista generacija i zajedno maturirali 1959.godine. Vejsil je dugo bio pilot JAT-ovih aviona DC-9 i Caravelle i ja sam, dok sam sudio kosarku, nekoliko puta imao priliku da let od Beograda ili Zagreba do Sarajeva provedem s njim u kabini. Kasnije je bio kapetan velikih aviona DC-10 na prekookeanskim letovima.

Mirjana Marjanovic poslala je danas ovu tuznu vijest sa njegovom slikom.