Kraljicin rodjendan - po drugi put
I MI KONJA ZA TRKU IMAMO ILITI KO SE HVALI SAM SE KVARI
Bila sam potpuno zaboravila na taj dogadjaj dok ga moj školski jaran iz zadnje klupe, Pego, virtuoznim zahvatom ne izvadi iz mog šešira.
Te davne 1964. godine sam postala podanik Njenog Visocanstva, Kraljice
Elizabete II i kao takva bila pozvana na proslavu njenog ro?endana u
Ambasadi UK u Ankari, Turska.
Udajom za Engleza sam stekla pravo da dobijem dvojno državljanstvo što sam i ucinila iako nerado ali za dobrobit moje porodice. Naime, u to vrijeme su se vize teško dobivale na naš Yu pasoš i trebalo je ponekad cekati i po nekoliko mjeseci. Pošto je moj suprug bio britanski državljanin podnio je molbu britanskoj ambasadi u Ankari, gdje smo tada živjeli i radili, da dobijem dvojno državljanstvo. Nakon izvjesne procedure i silne “papirologije pozvani smo da to obavimo u Konzulatu gorepomenute Ambasade.
Engleski Konzul je tražio od mene da se zakunem na Bibliju i nakon moje primjedbe da sam ateista, izjavio je da nema veze i da stavim ruku na tu svetu knjigu, dignem drugu ruku na zakletvu i ponavljam rijeci za njim. Još uvijek se sjecam americkih filmova i slicnih zakletvi i tvrdim da sam se “krivo” zaklela, tj. da sam radila obrnuto od onoga što je bilo po propisima. Zaklela sam se krivom rukom.
Nas pedesetak, nastavnog osoblja Ankara Koleji Mudurlugu smo dobili poziv u junu mjesecu da prisustvujemo proslavi rodjendana Njenog Velicanstva Kraljice Elzabete II. Kako da ne, jedva smo docekali jer smo znali da ce biti engleske klope i pica! Pošto sam bila šest mjeseci trudna, uz pomoc mnogobrojnih “Englezica” sam uspjela da sašijem nešto poput nacigovanog šatora u cilju prikrivanja “prednje izbocine”.
Sve je teklo po planu i programu i bili smo uvedeni u veliki vrt Ambasade sa postavljenim stolovima i pleh muzikom i “reklo nam je” da nipošto ne pijemo iz natocenih caša šampanjca dok ne pukne top!
Iako u Ankari skoro nikada ne pada kiša a kamoli ljeti, nebo je bilo prekriveno crnim oblacima i spremalo se nevrijeme. Zaduvao je i neki iznenadni vjetar i odluceno je da ipak, za svaki slucaj, udjemo u salu za prijeme Ambasade. I samo što smo svi uspjeli da se uguramo unutra, pocelo je nevidjeno nevrijeme. Pljuštalo je kao “iz kabla”. Mi, ” sitna engleska riba”, smo jedva cekali da taj top opali, jer smo svi do jednog bili žedni.
I puce, al grom, a mi svi ko jedan iskapismo caše do dna! Nastala je zbrka, jer po engleskom protokolu, ima sve da se radi kako se oduvijek radilo. Napunili su nam caše ponovo, iako nevoljko, i tada je zaista pukao top.
Nije bilo problema ni sa zakuskom, jer se prvi i vecinski dio “konge”* sastojao od gladnih profesora gorepomenutog Koledža.
A sada, ako me Pego “cinkuje” svom britanskom Amabasadoru, obrala sam bostan u retrospektivi.
A priznajte da mi je zgodna Kraljica! Nec’u vam ništa.
Zdenka Tribe
Brackley
United Kingdom
* formacija plesaca i plesacica u vidu zmijskog repa
Ko prvi djevojci, njemu djevojka.
Eto prvi se javljam na komentar. Bas si me obradovala sa svojim brilijantnim tekstom,/zene ovdje izgleda ne mogu da omanu/ Uvijek sam zelio da dodjes na pravo mjesto i da na njemu ostanes sto i zasluzujes. Kakav sjajan tekst , majko moja, kao da sam ga ja sam napisao, /koja skromnost, cuj bolan pisao, hodao po njemu i u njemu/. Sjajno,sjajno. E, sad mislim da je blog dostigao vrhunac. Sad bi ga malo mogli ohladiti i ostaviti da se malo odmori, jer ga je Neno pokrenuo i “dobro razmrdao”/ jos da on samo zna sta znaci “mrdati” na Ceskom/. Sve je naravno bilo pod vocstvom dirigenta “Mehe Zubina” alijas Dovle.
Ali, koji merak kad se svi pojave kao u dobroj pretstavi pred spustanje zavjese, a aplauz odjekuje li odjekuje…
Sa duznim postovanjem svima koji ucestvuju na blogu, a posebno onim koji su se okacili zadnjih sedmica i kao uvijek, dali mu dusu.
Pego
Dragi moj jarane, Pego!
Vidim da si “KO BIBER PO PILAVU” sa komentarovih komentara komentarima, pa mi se tek onda upališe lampice (rusko paljenje!): nisam znala da si postao desna ruka Glavnog i odgovornog urednika, Vlade. Ipak me čudi tvoje oduševljenje za moj prilog pošto nisam spomenula nijednu poznatu ličnost osim Njenog Veličanstva.
Čestitam ti na unapređenju, iako si izgleda bio bolestan kada smo u školi učili da se naj- u superlativu uvijek piše sastavljeno a ne kao zasebna riječ.
A, što se tiče “ko prvi djevojci” valjda i iz vlastitog iskustva znaš da takav bude i prvi NOGIRAN!
Uvijek si imao bujnu maštu i nikada ti neću oprostiti onu peticu što dobi od “Žulje” za sastav o ekskurziji u Grčku na kojoj nisi ni bio, a mi koji jesmo, dobismo neke mršave dvojke.
Pozdrav,
Zdenka
P.S. A ko mi preobuče Kraljicu u žuto kada sam ja poslala sliku Njenog Veličanstva u ružičastoj odori? (To se Fati nikako ne bi svidjelo!)