Sead Adzemovic - Cicko, rano prekinuta radost zivota

Sjecajuci se studentskih dana, posebno priprema i akcija oko polaganja Matematike, Zeljo Jovanovic i Pego su spomenuli Cicka i Kemu kojih vise nema, ali su, ocigledno, ostavili dubok trag kod svih svojih prijatelja. Sticajem okolnosti, o tome sam vec pisao, sva trojica smo stanovali na Cobaniji negdje krajem pedesetih. Kemo Redzic je bio moja generacija i nedavno sam imao zadovoljstvo da budem sa Keminom suprugom i njihovom mladjom kcerkom Jasnom. Cicko je bio nesto mladji. Poznavao sam njegovu lijepu majku Minku i daidzu Omera Kurbegovica. Dobro se sjecam dana kada je dosla vijest o udesu u kojem je bio tesko povrijedjen, nisam vjerovao da Minka moze prezivjeti tu tragediju.

Danas sam dobio jednu poruku od Cickovog skolskog kolege koji je htio da ostane anoniman, iz meni nepoznatih razloga jer nije nista ruzno napisao o Cicku koji je, ocito, bio njegov ljubimac. Evo te poruke:

” Otvorim Dovla.net i tamo vidim da se spominje Cicko Adzemovic /mada nisu odmah pogodili njegovo prezime/. Taj decko je sa mnom bio u razredu u srednjoj tehnickoj skoli, masinski odsijek. Vec tada je naginjao boemstini, izuzetno komunikativan, pun ideja i uvrnutih sala. Druzili smo se u sitnim podvalama profama, imao je uvijek lude ideje a i provodio ih na nacin da je bio omiljen i kod profa, a sto je jos vaznije, i kod svih ucenika.

Fol,prvi

Poznati profa kemije, Zajko, koji je bio cistiliste za upis u treci tehnike, uzeo je Cicka da mu asistira u kabinetu. Cicko se prihvatio, i okrenut ledjima profi, napravio je facu sa izrazom “raja, jebo sam jeza u ledja,a jez je Zajko”, a bio je eksperiment o provodljivosti el.struje, ono destilovana voda ne provodi struju, a ova sa cesme provodi. Cicko ne bi bio ono sto je bio, da se u kabinetu nije malo prije popiskio u destilovanu vodu. Cas pocinje, Zajko teatralno sa cesme sipa vodu u jednu posudu, spaja zice sa sijalicom, koja naravno zasvijetli. I tada Zajko tumaci provodljivost i minerologiju vode i jos svasta, pise na tabli sve sastojke minerala i elemenata, prelazi i na Mendeljevu tablicu i jos kamaru kerefeka koje smo morali napamet znati, prije nego sto bi nas poslije uopste poceo ispitivati, to je bilo kao pristup da te uopste pita za ocjenu. A onda Zajko zauzima nobelovsku facu,da nas zapanji sa destilovanom vodom koja po njegovom duzem izlaganju nije provodnik el.struje, spaja zice, i sok, sijalica zasvijetli i to bez zmiganja. Zajki donja vilica do pojasa, skine naocale,i kroz kiseli smjesak samo rece “Adzeme, Adzeme” /naravno to je bio Cicko/. Poslije dosta vremena, pa i sada, znam procitati da mnogi svojataju taj fol, ali svi lazu, to je Cickova imovina.

Fol drugi.

Kraj godine, zakljucuju se ocjene i Zajko cita ocjene svima, a Cicka /iako je bio prvi u dnevniku/, ostavlja zadnjeg i onako jednostavno kaze -a Adzemovic-1. Svi zbunjeni, muk, amfiteatar, drugi kat, prozori prema ulazu u skolu, gledaju na muzej. Cicko ustaje,otvara prozor i izlazi na sims. Cujemo Cicka kako se obraca Zajki i kaze ako ne dobije bar dvojku,on ce skociti i biti ce jedan-jedan. Zajko blijedi /poslije smo shvatili da to nije bilo zbog ljutne ili povrijedjenosti, vec zbog stvarne zabrinutosti za jedno dijete/. Nije dugo trajalo,ali je bilo napeto. Zajko upisuje pozitivnu ocjenu, Cicko se vraca u klupu, profesor sa dnevnikom izlazi, a svi smo ostali u dilemi da li bi to Cicko zaista uradio. Pa i on sam.

Epilog:

Cicka udara taxi ili on njega, jer se pricalo da su “obadva” bili natenkovani “gorivom”, jedan etilom drugi oktanom.

Zajku, gazi tramvaj.

I, eto, prica za oboje se zavrsava na zalost tragicno, a bili su velicine - svako na svoj nacin.”