Umro je i Nedzad Idrizbegovic - Bega
Jos jedan divan covjek iz moje generacije otisao je zauvjek. Bega i njegova supruga Cica (Rabija) bili su nasi rado vidjeni gosti, uvijek raspolozeni za salu, posebno je duhovit bio Bega. Iako nije trenutak za sale, Bega bi mi sigurno oprostio jer je bio covjek izuzetnog smisla za humor, a na ovaj nacin najbolje se opisuje njegov iskricavi duh - evo jedne anegdote. Cica i Bega su jednom bili kod nas u posjeti, a Cica se nekoliko dana prije toga vratila iz Poljske, pa je Bega ispricao kako je tamo kupila neku subaru od polarne lisice i, da bi izbjegla placanje carine, sakrila je subaru u donji ves (da ne napisem gacice). Begin komentar je bio: “Jos drzimo subaru u frizideru!” Eto, ovakvog Begu zelim zadrzati u sjecanju.
Koristim priliku da Cici i njihovim kcerkama Ameli i Majdi izrazim duboko saucesce ispred Suade i mene!
Inace, ovu vijest mi je jutros javio Muhamed Pasic - Paja, Begin skolski drug, slijedecom porukom:
“Dragi Vlado,
Vjerovatno je da si vec krenuo na put, ali ovo je jedna od onih vijesti koje
ne biraju vrijeme nego nas jednostavno zateknu. Jucer je umro Nedzad
Idrizbegovic, jos jedan nas drug iz generacije. Nedzad je sa nama posao u
Klasicnu Gimnaziju a na maloj maturi presao u Drugu Gimnaziju, kasnije
diplomirao elektrotehniku u Zagrebu. Bio je super raja, pravi
prijatelj, duhovit i veoma obrazovan. Meni je bio skolski drug jos u osnovnoj
skoli, u Koturovoj, odmah poslije onog rata. Evo i jedna Nedzadova slika,
napravljena malo prije nego sto ce se ozbiljno razboliti.”
Paja
Vidio sam to u Oslobodjenju jutros. Jedan od boljih, uvijek stalozen, znao da saslusa, nikad suvisne rijeci, jasan, nema nista izmedju redova, velika raja, ozbiljan kad treba, saljivdjija sa puno duha i velikog postovanja prema svakom. Zadnji put smo se ispricali u Energoinvestu, 2001.
Nedzade, spokojan put, Tvojima, iskreno saucesce,
Halid Grozdanic - Sterlig, Va
Eto ode i jedan od najboljih medju nama i za mnoge od nas i medju najdražim. Upoznali smo se pop stare dana, kada sam se nakom mnogo godina vratio u Eneregoinvest. Bili smo saradnici i ubrzo posatlči i proijatelji, iako se prijateljstva u tim godinama ne sklapaju tako lako. Uz sve lijepo što su o njemu ovdje već rekli Vlado, Paja i Halid, samo da dodam da je pokazao i nevjerovatnu hrabrost u svojoj bolesti i čak je i na račun toga zbijao svoje izuzetne šale. Posljednji put sam se s njim čuo prije možda mjesec dana i divio se njegovoj staloženosti.
I sada evo ode zauvjek baš na moj rodjendan i danas ga ukopase i to na dva dana prije moga dolaska u Sarajevo. Macak, macak …. izrada, opet! Veliki gubitak za Cicu, djecu i familiju, ali i za sve nas koji smo imali čast i sreću da ga poznajemo.
Mašo
Srida-na-sridu
1987-8 smo se poslije posla cesto sastajali u Sentadi.
Nismo dugo ostajali, popilo se nesto vina, malo pojelo i uglavnom pricala se je suplja prica i salilo.
Tako jednom, ko iz topa Sabiha bubnu:
- Nedzade, ja bi tebi mogla jesti pite s glave.
Nedzad se malo odmace, odmjeri je profesorski od glave do pete i rece:
- Cuj Sabiha, visina nije vazna. Vazno je da se namjesti srida-na-sridu a krajevi gdje dodju.