Pegine price: Vozdra, bolan, ambasadore!

Kraljicin 81.rodjendan

Ja, kraljicu Elzabetu drugu ,bas tako dobro i ne poznajem, ali eto vec nekoliko zadnjh godina dobijam uredne pozive za njen rodjendan, pa to redovno cinim. Doduse, znam je sa slika, nesto sam o njoj i procitao, pa je gledao u filmu koji mi je po mnogo cemu, sto se tice nje i njene familije, otvorio oci.

Ali, sve to ne bi bilo bitno, da se nije jednog lijepog dana ovdje u Varsavi, u Mirinoj skoli, pojavio covjek srednjih godina, veselog lika, lijepih manira, koji joj je u prolazu dobacio: “Vozdra bona profo, sta ima?” Mira je stala ko ukopana jer u Britanskoj skoli u Varsavi je bas tako i ne oslovljavaju, niti joj se iko do tada obracao na maternjem jeziku. Lucifer, jer tako se on nasmijao, pretstavio se kao Charles Crafword, britanski ambasador u Varsavi, nastavio je razgovor na nasem jeziku i do danas, kad god se sretnemo, on nama “vozdra” , mi njemu “vozdra” i tako uvijek ulazimo u nove avanture zaista interesantnog prijateljstva.

O njemu, mozda, vec sve znate jer je bio ambasador u BiH i Srbiji i Crnoj Gori, a sada, eto ga i u Poljskoj, a, ako ne znate, da ne duzim, skocite malo na Internet.

Uskoro smo ga pozvali, zajedno sa slovenackim ambasadorom Cerarom, koji je takodjer govorio nas jezik, pa je vecera koju je Mira bravurozno spremila sa domacim specijalitetima otkravila i potakla njihova sjecanja koja su tekla na nasem jeziku. Helen, Charlsova lijepa zena, sve to je mogla da prati jer je njihova ljubavna prica pocela kad su zajedno bili u diplomatskoj sluzbi u Beogradu, pa ni njoj nas jezik nije bio strani. Lezerno, kako tad pa sve do danas. Svi se zbune kad vide tako dobar prostor kod nas u stanu, a, posebno slike, i postave razna pitanja kao sto Charles tada rece: “Originali?” i namjesti facu, tako i ja njemu, kad smo prvi put u njegovoj rezidenciji razgledali zaista vrijednu kolekciju ulja majstora iz 17 vijeka, rekoh:”Originali”,pa i ja namjestih facu i tada zajedno prasnusmo u smijeh.

Show je bio kada sam ga prvih godina pozvao na slavu i malte ne cijeli bord Britanske skole da ih najedem, napijem i poucim nasim tradicijama, pa je Charles rekao da ce on, osim Helen, pozvati i jos jednu svoju prijateljicu, a ja sam provalio da je to rumunska ambasadorka, lijepa, pametna i duhovita mladja zena, koja se, kada su dosle prvo profe, pojavila kao estradna zvijezda koju je doveo njen sofer /kao body gard / i ona sama usla u stan i vec zagrijanu slavsku atmosferu. Tada je, svi iznenadjeni njenom ljepotom i glamurom, pogledase a ja odmah otvorim opkladu na 1000 zlota ako neko pogodi ko je ona. Svi naravno grijese i lupetaju, a zena hladno izvadi vizit karte i podijeli okolo.

“Ovo nije jedino iznenadjenje veceras za vas !” rekoh i utom se uskoro pojavise Helen i Charles i zavlada muk jer, ipak je “trta”, kad se iznenada pojavi ambasador tvoje zemlje, pogotovo kad ste lezerno obuceni i ne pripremljeni za ovakve susrete. Medjutim, kao i sve feste u nasoj kuci, sve je bilo super, a Charles je poslije u nekim drugim prilikama kao sjajan domacin cesto pravio zurke, cak i maskembale, u rezidenciji, na koje smo mi dolazili i bili redovni gosti, cesto pozivajuci profesore koji su se malo privikli na visoki nivo.

Ipak, na kraljicine rodjendane ne dolazi bas svako i jucer je zaista bilo sjajno, jer je i vrijeme posluzilo da se party odrzi u ogromnoj basti koja je kao Wimbldon sa najboljom travom na svijetu i najboljom klopom na svijetu i ogromnim kolicinama pica koja se popiju u cast kraljice.

Kad smo uspjeli da stignemo do Charlesa i Helen sa svitom koja je docekivala mnogobrojne goste u sali za prijem i da se pozdravimo sa “Vozdra bolan ambasadore ” njemu se lice pretvorilo u zavjerenicki osmjeh jer niko drugi oko nas nije znao sta to znaci pa rece “Vozdra rajo,dobro nam dosli” zatim smo Mira i ja kratko i tiho samo njemu i Helen na uvce zapjevali “Happy birthday to her/ majesty/..” I spustismo se u bozanstveni rajski vrt i osinjak diplomata, atasea i svakojake gospode koja je obilazila veliki vasar kulinarskih standova po obodu, dok je u procelju svirao sjajan crnoputi orkestar. Od nasih, sretosmo samo mladog i simpaticnog Zorana, BiH ambasadora, Stevana, vojnog atasea Srbije, i ukljucismo se u razgovore sa svima koje smo poznavali pa cak i sa poljskim veteranima za koje je Charles u duhovitom pozdravnom govoru poslije intoniranih himni rekao: “Nekad je poljska vlada bila u egzilu u Engleskoj, a narod u zemlji, a sada je obratno”, misleci na sve veci odliv mladih u UK. Inace su njegovi govori duhoviti i uglavnom ih govori na jeziku zemlje u kojoj sluzi, kao ovaj put, mada je jednom prilikom napravio i jedan lapsus na pocetku svog boravka u Poljskoj prilikom otvaranja jednog skupa i rekao: “Dragi gosti, dobro vece i dobro dosli u Beograd” pokazujuci da je druga problematika u kojoj je proveo zadnje godine dominantna u njegovoj glavi. Ne samo politika nego i sve sto je tamo dozivio u miru i u ratu, ostavilo je dubok trag u sjecanju koje ce ga pratiti do kraja karijere i njegovog zivota.

Kada smo se, pred kraj prijema, upoznali sa gostima iz UK i medju njima sa elegantnom zenom Svedjankom, muzem i kcerkom iz porodice Frankopan iz Londona, koji su kupili Zagrebacki neboder i od nedavno ga rekonstruisu , odmah mi se muz, koji se rodio na Visu, obratio na nasem jeziku: “Vi mora da ste Charlesovi prijatelji iz Bosne jer je njegovo srce tamo bilo i ostalo”.

Na kraju, dok su konobari i osoblje vec pomalo spremali ostatke rodjendanske feste, oprostismo se sa domacinima, njegovom ekselencijom Charlesom Crawfordom sa

“Vozdra, bolan, ambasadore”…

Mira & Pego