<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
		>
<channel>
	<title>Comments on: Ponovo &#8220;Verdi&#8221; &#8211; Pegini marifetluci</title>
	<atom:link href="http://dovla.net/2007/06/ponovo-verdi-pegini-marifetluci/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>http://dovla.net/2007/06/ponovo-verdi-pegini-marifetluci/</link>
	<description>Vlado Kaluža, Williamston, Michigan</description>
	<lastBuildDate>Wed, 08 Feb 2012 13:26:59 +0100</lastBuildDate>
	<generator>http://wordpress.org/?v=2.8.4</generator>
	<sy:updatePeriod>hourly</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>1</sy:updateFrequency>
		<item>
		<title>By: Azra</title>
		<link>http://dovla.net/2007/06/ponovo-verdi-pegini-marifetluci/comment-page-1/#comment-1010</link>
		<dc:creator>Azra</dc:creator>
		<pubDate>Sun, 17 Jun 2007 12:12:25 +0000</pubDate>
		<guid isPermaLink="false">http://dovla.net/2007/06/17/ponovo-verdi-pegini-marifetluci/#comment-1010</guid>
		<description>Da dopunim: prvi bio potomak višićkih begova, školovan u Beogradu, a, kako bi znao reći moj kolega, pok. Čedo G., &quot;njegov šešir i kako ga zna nositi vrijedi kao pola našeg fakulteta&quot;; drugi, pak,rodjen i odrastao u kući preko puta Ali-pašine džamije (gdje je kasnije sagradjen Higijenski zavod), znao je brzo šmugnuti u svoj kabinet kad ugleda nekog od kolega koji izlazeći iz WC-a žurno zakopčava šlic kako bi mu pružio ruku za pozdrav. Znam ja dobro da svi ne mogu biti ni višićki begovi ni rodjene Sarajlije, ali papanluk, papanluk i...kako ga iskorijeniti?! Mnogi sa ovog bloga ga i ne vide i ne osjete na vlastitoj koži, jer nakratko ovamo dodju, ali da ga ima, ima, tvrdokoran je i, što rekli sociolozi, transgeneracijski!

                    Srdačno, vaša Azra J.

p.s. Malo skrenuh od suštine priče, ali &quot;G.Verdi&quot; mi ponudi dobar šlagvort.</description>
		<content:encoded><![CDATA[<p>Da dopunim: prvi bio potomak višićkih begova, školovan u Beogradu, a, kako bi znao reći moj kolega, pok. Čedo G., &#8220;njegov šešir i kako ga zna nositi vrijedi kao pola našeg fakulteta&#8221;; drugi, pak,rodjen i odrastao u kući preko puta Ali-pašine džamije (gdje je kasnije sagradjen Higijenski zavod), znao je brzo šmugnuti u svoj kabinet kad ugleda nekog od kolega koji izlazeći iz WC-a žurno zakopčava šlic kako bi mu pružio ruku za pozdrav. Znam ja dobro da svi ne mogu biti ni višićki begovi ni rodjene Sarajlije, ali papanluk, papanluk i&#8230;kako ga iskorijeniti?! Mnogi sa ovog bloga ga i ne vide i ne osjete na vlastitoj koži, jer nakratko ovamo dodju, ali da ga ima, ima, tvrdokoran je i, što rekli sociolozi, transgeneracijski!</p>
<p>                    Srdačno, vaša Azra J.</p>
<p>p.s. Malo skrenuh od suštine priče, ali &#8220;G.Verdi&#8221; mi ponudi dobar šlagvort.</p>
]]></content:encoded>
	</item>
	<item>
		<title>By: Azra</title>
		<link>http://dovla.net/2007/06/ponovo-verdi-pegini-marifetluci/comment-page-1/#comment-1009</link>
		<dc:creator>Azra</dc:creator>
		<pubDate>Sun, 17 Jun 2007 08:30:54 +0000</pubDate>
		<guid isPermaLink="false">http://dovla.net/2007/06/17/ponovo-verdi-pegini-marifetluci/#comment-1009</guid>
		<description>Ljudi moji, &quot;ma, je li to moguće&quot;! Jeste, naravno, studentska i pjesnička mašta može svašta. Od A do Ž potpuno ista anegdota prepričavala se o profesoru sa mog Odsjeka godinama, pa i dan-danas, kad se hoće istaći kakvi su nam papci po fakultetima nekad mogli( a danas,kao, ne mogu!!!) dogurati do redovnog profesora. Odnosila se na jednog (nomina sunt odiosa),lahka mu zemlja, a mogla se odnositi na vecinu drugih, mozda ne na dvojicu: jednog sto ga ovi &quot;od p..... u lavabo&quot; dotukose, pa rano umrije, a drugi na vrijeme pobježe.
                          
                      Azra Jajatović</description>
		<content:encoded><![CDATA[<p>Ljudi moji, &#8220;ma, je li to moguće&#8221;! Jeste, naravno, studentska i pjesnička mašta može svašta. Od A do Ž potpuno ista anegdota prepričavala se o profesoru sa mog Odsjeka godinama, pa i dan-danas, kad se hoće istaći kakvi su nam papci po fakultetima nekad mogli( a danas,kao, ne mogu!!!) dogurati do redovnog profesora. Odnosila se na jednog (nomina sunt odiosa),lahka mu zemlja, a mogla se odnositi na vecinu drugih, mozda ne na dvojicu: jednog sto ga ovi &#8220;od p&#8230;.. u lavabo&#8221; dotukose, pa rano umrije, a drugi na vrijeme pobježe.</p>
<p>                      Azra Jajatović</p>
]]></content:encoded>
	</item>
</channel>
</rss>

