dovla.net

Prva setnja Ferhadijom, kao i obicno, donijela je brojne susrete sa prijateljima i poznanicima iako je vrijeme godisnjih odmora. Dva susreta sam morao ovjekovjeciti kamerom. Najprije susret sa porodicom Radonjic koji me je zaista obradovao jer se nismo uzivo vidjeli vec godinama. Goran Radonjic je zavrsio svoju uspjesnu sudijsku karijeru i sada pocinje afirmacija u okviru Francuske kosarkaske federacije u kojoj vec godinama radi. Doslo je veliko priznanje u vidu funkcije direktora za medjunarodne odnose federacije koja ce Goranu omoguciti brojne susrete sa trenerima, sudijama i drugim kosarkaskim radnicima sirom svijeta. Bravo Gorane! Supruga Jadranka jos uvijek radi, nije ni blizu penzije, na slici mozete vidjeti kako divno izgleda, a sin Gorjan profesionalno igra kosarku vec tri godine u OKK “Beogradu”. Lijepo ih je vidjeti zajedno. Read more »

Nakon sest mjeseci, ponovo krecemo za dobru, staru Evropu. Rucak, pice, sladoled na aerodromu O’Hare i poziv za ukrcavanje, sve tece po planu i sve na vrijeme (hvalimo “Lufthansu”), avion se odvaja od “gejta”, ceka pola sata na odobrenje za uzletanje, a onda kapetan saopstava da se moramo vratiti na gejt jer kompjuter pokazuje neravnomjeran raspored tereta sto moze ugroziti balans tokom leta. Mala nervoza, putnici se zgledaju, ali sve se dobro svrsilo i veliki Airbus zagrmi preko piste put Istoka. Read more »

Midhat Hajdarevic’ je napisao:

Vlasnik sam produkcijske kuce iz Visokog koja ima svoju TV hroniku “Q magazina” na NTV Hayat BiH, visoko.ba, visocko-oko.co.ba, visoko-x.com, lokalni list “visocko oko”, te niz emisija na lokalnim radio i tv kucama. Na preporuku Vaših prijatelja, obavještavamo Vas da ce, na naš prijedlog,  Srdjan Praljak Šjor uz Dan opcine Visoko 29.august - (datum potpisivanja Povelje o slobodi trgovanja Dubrovcanima od bosanskog bana Kulina) biti proglašen Pocasnim gradjaninom Visokog.

P.S. Nase iskrene cestitke Sjoru za sportske uspjehe i veliko priznanje!

Dragi prijatelji,

Nakon desetak dana tumaranja po Minhenu, Zagrebu, Novom Vinodolskom, Ljubljani…prije dva sata smo stigli u Sarajevo. Po davnasnjoj zelji, dosli smo vozom iz Zagreba (vruce ali interesantno), u Sarajevu jos uvijek paklena vrucina, srecom radi air-conditioning, oko kuce velika guzva jer se na stadionu “Kosevo” odrzava neki veliki koncert (upravo su na redu ilahije), ne znamo detalje, puno autobusa (izgleda da je provincija, pardon - unutrasnjost, dosta zastupljena) i auta.

Da ne duzim, danas cu pustiti nekoliko pristiglih komentara, a sutra se malo vise angazovati na sredjivanju “milion” e-mail poruka tako da se nadam da ce blog malo ozivjeti. Vjerujem da je dosta posjetilaca bloga na godisnjem odmoru pa nema frke ni zurbe. Srdacan pozdrav svima iz Rajvasa.

Vlado Kaluza

Pego je iskoristio posljednjih nekoliko minuta, dok sam jos na kompjuteru, da posalje jednu svoju pricu objavljenu u jednom varsavskom listu koju je proslijedio i svom prijatelju Vojkanu Risticu u Kanadu:

Kratke price: COVJEK NA RASKRSNICI

Dragi Vojo,

Moram da s tobom podijelim danasnje zadovoljstvo jer ce mi biti objavljena jedna kratka prica koju ti prilazem zajedno sa pismom prevodiocu i urednici jednog varsavskog lista kojoj sam iz zajebancije poslao ovo, a, ona mi je evo sada to i javila da je sve ok., da li mozda zato sto me nadahnuo onaj momak iz Sipova ciji sam ti kratki intervju prethodno poslao ili zato sto je to nju nadahnulo, to vec neznam ali, ipak, kao da je nesto krenulo, bar mi se tako cini.

Voli te Pek iz Sipova

PS. Da ne bude zabune, zena ima dva imena, Dorota i Jovanka, jer joj je otac Srbin i knjizevnik Cirilic a majka Poljakinja. Read more »

Jutarnji sati su kao stvoreni za inspiracije naseg najplodnijeg saradnika Pege. Dodje ideja, sjedne za kompjuter i - evo jos jedne zanimljive price. Namjerno sam stavio u blog i njegovu prilozenu poruku Suadi i meni (iako je privatna) jer je sastavni dio njegovog literarnog opusa. Izvinjavajuci se Pegi zbog toga, znam da je mnogo manja njegova eventualna ljutnja zbog toga nego zadovoljstvo stotina nasih (posebno njegovih) citalaca:

“Dragi moji Suada i Vlado i cijela porodico,

Jutro je ipak najljepsi dio dana. I, evo da ga podijelim sa vama i da vam posvetim ovu kratku pricu kao dar za vase useljenje u novu prekrasnu kucu pored malog jezera i lanterne koja nije za potcjenjivanje. Sada, da se i ja malo oduzim i da posaljem svoje iskrene cestitke na lijepim tekstovima koji sve cesce lete na ovu stranu okeana, da li zato sto literarno sazrijevate /Suada sigurno ima svoj utjecaj na to pisanje kao sto ima na svaki ostali dio u tvom mentalnom i fizickom sklopu/ili zato sto vam zivot postaje sve ljepsi i sadrzajniji. Zaista sam, putujuci kroz Ameriku s tobom i Robom, i u tekstovima i u slikama /Caki ti je vjerovatno umjetnicki uzor/ uzivao i potpuno se uzivio u ulogu suvozaca, da sam ti nekoliko puta skoro obrisao sofer saibu kad ono poce kisa u Nevadi /oh, kako krasno ime za razliku od zemlje koja se zove Mali/ ,tako da sam zaista imao osjecaj da zajedno putujemo, pogotovo kad sam ti rekao da ne primimo one dvije seksi mulatkinje koje su nas autostopirale. Read more »

Nase novo prebivaliste okruzeno je dosta gustom sumom sa malim jezercem okruzenim uredno pokosenom travom pa je logicno da imamo dosta posjetilaca iz zivotinjskog carstva. Primjetili smo nekoliko vrsta ptica, vec sam pisao o jatu divljih gusaka koje su ovdje dosle iz Kanade, na putu za toplije krajeve, ali, izgleda da im se svidjelo pa su se duze zadrzale. Ima ih dvanaest, stalno su zajedno, vidim da uzivaju brckajuci se u jezeru i setajuci okolo u potrazi za svjezom travom. Ima, naravno, i nekoliko vjeverica koje veselo skakucu po obliznom drvecu, a u jezeru ima riba, ne znam koje su vrste i ne namjeravam postati ribolovac. Read more »

Vozdra Vlado i cijenjena obitelji,

nadam se da cete se brzo prilagoditi na malo drukcije klimatske uvjete, ali vam garantujem da ni zime nisu lose, pogotovo za dobro raspolozenje i sto je najvaznije: Nema komaraca. A evo mog laganog priloga, mozda moze dobiti prolaznu ocjenu za objavljivanje, mada nema puno poznatih licnosti, egzoticnih mjesta, ambasadora, ni nizih diplomata.

Srdacno vas pozdravlja Cico Read more »

Nakon kupovine i useljenja u novu kucu u Michiganu, saznali smo interesantnu pricu o kamenim lanternama postavljenim oko Vesnine i Robijeve kuce. Prvi vlasnik kuce bio je jedan trgovac mesom koji se, novodno, obogatio izvozeci meso u Japan, ali po veoma povoljnoj cijeni i izvrsnog kvaliteta. Bio je konkurentan i dobio posao ogromne vrijednosti jer je smislio “caku” da se stoka kolje na samom brodu i to je smanjilo cijenu proizvodnje, iako ne znam tacno zasto je to tako znacajno utjecalo na cijenu. U znak priznanja za izvanrednu saradnju, japanska vlada je poslala poklon u vidu tri kamene lanterne, razlicitog oblika i velicine, koje su postavljene sa tri strane velike kuce. Na snimku je jedna od lanterni. Read more »

Dramatican bijeg nase djece iz Alzira

Nekoliko puta sam bio u Alziru i znao sam sta me tamo  ceka. Uvijek mi je utisak pocinjao sa sumnjom koja se na prvom pogledu otvarala, ali se poslije postepeno pretvarala u osjecaj nadmoci izazvan uspjehom u proslosti.

Osmotrim grad kritickim pogledom iz luke, od vrha visokog brijega nacickanog ulicama i  kucama koji  odozgo pocinje sa  Hotelom “Orassi” i obrisima guste vegetacije, koja u samom vrhu zaklanja moderni Shopping centar, pa sve nize niz taj raznoliki meander vila, kuca i ulica , do centra grada koji se nalazi nedaleko od industrijskog dijela i teretne luke, dole uz obalu koju odvaja siroki put, u pocetku sa barakama i magacinima, sve do vila i lijepih kuca, kad se priblizite gradskoj putnickoj  luci. Read more »