Slike starog Sarajeva (2)
Halid Grozdanic poslao je nekoliko fotografija starog Sarajeva sa pricama (ili legendama) o nekim dijelovima grada:
“Nadam se da putovanje ide po redu i bezbjedno. Ovo sam upravo dobio od prijatelja, pa, kad nakon dugog puta nadjes novu snagu - bezbeli u kakvom hladnom napitku, vjerujem da ce ovo biti svim dovlablogovcima interesantno. Puno pozdrava,
Halid Grozdanic - Sterling, VA”
STARO SARAJEVO
Kako je samo stijesnjeno i pritisnuto brdima. Nije ni cudo da se
zato latilo duha kroz svoje zitelje da se izvije iz ove tjeskobe i
omoguci samo sebi da bude voljeno i prepoznatljivo.
Ima gradova pa ljudima mozes podvaliti bilo koju sliku i reci….e,
ovo ti je taj i taj grad. Za Sarajevo to ne vazi. Predestinirano
geografski, doticano raznim kulturama istorjiski - dobilo je
medjunardni identitet a da ne govorimo o nome sto ga mi svi nosimo u
svojim srcima….
Gledajuci ove slike sjetih se par pricica o zgradama koje se mogu
vidjeti i na ovim vec drevnim slikama: Inat kuca na drugoj strani
Miljacke, preko puta Vijecnice, je napravljena na cudan nacin -
tacno inatom njenog prvobitnog vlasnika.
Kazu imao jedan Sarajlija kucu na mjestu gdje je Austrija odlucila da pravi Vijecnicu. Austrija odkupila uredno svo zemljiste i kuce gdje se Vijecnica treba napraviti samo ne moze da se dogovori sa tim Sarajlijom koji ne pusta svoju kucu da se dira ni za kakve pare.
Pokusali pritiscima, molbama, odkupnom cijenom - nista….veli ne da pogleda na okuku Miljacke ni za dvije Austrije.Tad se neko dosjeti i ponudi da mu naprave kucu na drugoj strani Miljacke sa istim pogledom da moze da meraka do mile volje a i da oni naprave Vijecnicu.
Mislio se, mislio pa veli….moze ali da mu premjeste kamen po kamen i naprave sve kako je i bilo. I tako nastade ta kuca - ni blizu znacaju i ljepoti Vijecnice, ali Sarajlijama skriveni znak samobitnosti i identiteta. ……..
Na slikama se jedva vidi (ili je to ja prepoznajem) i jedna kuca u
kojoj je bila kafana “Tri Sesira”. Kuca je negdje u pravcu Miljcke
od crkve Sv. Ante i samo je ulica dijeli od Miljcke. Kuca se nicim
nije isticala a kafana je (iz doba kad je se ja sjecam) vec bila
oronula pa kasnje i zatvorena ali ostAde da stoji tabla sa natpisom
“Tri Sesira”…. U neka stara doba, dok su se jos koze stavile na
Miljacki, ozeni se neki postariji gazda lijepom mladom djevojkom.
Gazda se bavio stavljenjem koza i imao krsnog momka za te poslove i
kucu koja je gledala ama bas na mjesto gdje je taj momak dnevno
obradjivao koze u Miljacki. Gazdarica bi sjedi na prozor i gledaj po
vas dan kako taj krsan momak stavi kozu. Dan po dan gledanja…i
zaljube se dvoje mladih jedno u drugo. Kako je doslo do prvog
susreta i kasnijeg dogovora ne znam, ali prica se da im je znak da
je gazda dovoljno daleko i da ce biti odsutan dovoljno dugo bilo da
gazdarica stavi u prozor…..3 sesira. Ne znam cak ni ishod ove
romanse ali znam da je taj tajni znak ljubavi nadzivio svoje
izumitelje i ostao da se prepricava do dana danasnjeg…… Panorama
Sarajeva se dopunjavala od vremena kad su napravljene ove slike, ali tako da je skoro pa sve sto se danas vidi sa istih ovih mjesta nekako uklopljeno u sliku starog jezgra do mjere da staro jezgro dominira. Sve - osim zgrade u blizini mosta Drvenija koja se zove Zvijezda i zgrade u blizini Carevog Mosta koja Sarajlije zovu - Papagajka. Trebala je ta Zvijezda da bude sa ne znam koliko spartova - u svakom slucaju jos visa nego sto je napravljena. Srecom, jedan se Sarajlija - profesor arhitekture - zainatio i krenuo da brani izgled starog dijela grada. Vele da je doslo dotle da je zaprijetio da ce se baciti sa te zgrade ako je naprave visom. Tako je ostavise da strsi ali ipak da ne bode oci. Dogodilo se da nije bilo nikoga da brani Sarajevo (ili nikoga dovoljno mocnog i hrabrog) kad se pravila ova druga zgrada. I napravise je…vele plaho moderna.
E kad je tako evo joj barem pravo ime……Papagajka.
Kao komentar na gornji tekst o starom Sarajevu, prilažem donju pjesmu prenesenu iz internet časopisa DUH BOSNE, Sv.2, Br. 1, januar 2007. Napisao ju je Lawrence Durrell (1912-1990), britanski autor najpoznatiji po romanu ALEKSANDRIJSKI KVARTET.
Pozdrav
Zdenka Tribe, V. Britanija
———————————————————-
SARAJEVO
Bosna. Novembar. Planinski putevi
Grle zemlju dok u savršenom skladu dugo
I strasno opšte sami sa sobom idući amo-tamo,
Uravnoteženi na kamenim eskarpama, lutaju i vrludaju
Preko transverzala oblaka: po njima gaze
Zaprege mazgi poput kukaca upregnutih u zvono
Na lisnatom bridu zimskog neba,
I najzad dolje u ovo krilo od kamena
Izmedju četiri slapa od stijena: grad
Nastanjen snenim orlovima, što šapće samo
O beznadnom lukavstvu suncem opaljenog pastira:
O neplodnoj zemlji oživljenoj krhotinama stijena
Gdje ništa ne raste, čak ni u njegovom snu,
Gdje se munare izvijaju poput šećerlema
A rijeka, zgrušana plavim ledom, ide dalje
Zvoni izmedju zaprega mazgi i gorštaka,
Ispod mostova i mušebaka
Što krote zrak i obećavaju nam mir
Bezazlen, sa slavujima. Nijedan ne pjeva sad.
Premalo istorije? Možda. Samo ova prijeteća
Tamna ljepota što cvjeta ispod velova,
Uhvaćena u spektru jednog stila na umoru:
Selo poput poriva prepuštenog hrđi,
Sazdano oko odjeka jednog pucnja iz pištolja.
From Lawrence Durrell’s Collected Poems
and reproduced with permission of Curtis Brown Group Ltd, London
on behalf of
the Estate of Lawrence Durrell
Copyright © Lawrence Durrell 1960
Translated by Omer Hadžiselimović
© 2007 Omer Hadžiselimović
Halide,
Bas lijepe slike kao i prilozi uz nju. Najvise me je dojmila Miljacka sa prve slike. Ne znam da li je to malo slika retusirana ili je Miljacka nekad stvarno bila tako snazna, pa mi vise lici na ovaj ovdje Saskatchewan River.
Rešo pošalji mi mejl adresu.Šerkan
Serkane,
Moj E-mail: resad.hadzismajlovic@cnrl.com
Reso
Šteta što nejma malo vise komentara o ovom lijepom tekstu. Šta me je povuklo da napišem komentar jesu Tri Šešira. Ja sam porastao od te kafane, šta znaći. Moj Babo je bio upravnik 25 godina u kafani Tri Šešira. Iz te kafane su polazile Sahrane, Đenaze, tu su bili vozaci taksija, vozaci Gras, Toka, Đeka, Bistrik, Širokaca, Mahmutovac; Đeparoši, Šverceri, Drotovi itd. A bilo je lijepo sjesti u baštu, maznut jednu teretnu (Sarajevsku pivu) pojest friske Janjetine i uzdisat miris (auta i autobusa i onih uvoznih Sarajlija). Sada toga nema vise, neda se tamo da bude ponovo kafana, zato se sada prodaju lusteri. Pa nek sada raja akšamluce sijalice i lustere. A ta lijepa prica o Tri ŠEšira neka bude zaborav. Pozdrav svima koji citaju Tekst i komentare iz Šeher Hambuga Njemaćka. Jasmin Rahimić sa Logavine
Mili Pavlović je napisao:
Vozdra Vlado, molim te da sve naše blogovce -dovlaovce uputiš na blog
mog bivšeg fotoreportera Hame Husića:
http://photohamic.blogger.ba/
Tu se mogu naći divne fotografije Sarajeva i BiH, mnoge Hamine umjetničke fotografije iz prošlosti i današnjice. Toplo ga preporučujem, Mili Pavlović.