dovla.net

Oduvijek sam bila impresionirana kulturom davanja i pomaganja koja je ovdje u Americi veoma razvijena. Svaki dan , na sve strane susrecete se sa nekim vidom organizovane pomoci bolesnim , siromasnim, fondovima za istrazivanje novih lijekova , raznim organizacijama, lokalnim Radio i Tv stanicamai sl..

Pomazu ne samo bogatasi tipa Bill Gates, Ted Turner ili Tiger Woods koji daju milione /  te pomoci su doduse  “Tax deductible”, ..pa  ipak…/  nego i obicni gradjani, svako prema svojim mogucnostima i uvjerenjima. Jucer me je prijateljica upitala da li cu pomoci Fond za slijepe sirom svijeta, za koji ona trci Maraton u oktobru u Chikagu. Kako da to odbijem?..  Hodamo /i placamo to hodanje/ u marsevima za borbu protiv raka, igramo na Charity golf turnirima,  kad kupujemo hranu uvijek treba dodati koji dolar opet za nekog kome treba… ..prikupljanje odjece  je tako dobro organizovano da je dovoljno samo staviti stvari  pred vrata svoje kuce i oni dolaze po to….. Sejinoj sestri   srce je operisao  vrhunski hirurg na Bayloru u Dallasu  bez ikakve nadoknade itd, itd.

Da ne spominjem mnogobrojne scholarshipe koje su  i mnoga bosanska djeca dobila. Intenzivno razmisljam o tome zasto to kod nas nije tako / iako poznajem svijetle izuzetke/ i dolazim do zakljucka da je najvjerovatniji razlog sto smo mnogo siromasniji pa se svak zabavio svojom finansijskom kontrukcijom.., pa ipak….

Americki biznismen g.Barry Schaefer, prijatelj nase familije, sa svojom suprugom Carol vec niz godina cini cuda pomazuci srebrenicke i druge izbjeglice. Do sada su  u Bosni napravili oko 140 kuca, a  Carol je   svoje nasljedstvo utrosila za izgradnju vodovoda u jednom selu kod Maglaja.  U julu me je  Barry pozvao   u Ilijas da vidim sta su tamo  uradili . Bila sam veoma impresionirana.

Kuce su zbilja lijepe, prostrane, sa divnim kupatilima a ispred svake plastenik sa zrelim paradajzom koji ce ici i u  izvoz.

Ovo je familija Karic,/Schaefer je u sredini  sa kacketom/,   ciji su otac Ahmet i  sin Vejsil , u toku srebrenicke tragedije sa jos 800 ljudi prevezeni u vojno  podzemno skloniste  gdje su bili mlaceni  svaki dan zeljeznom polugom dok  vise nisu mogli micati  i onda su ih zamijenili kao ratne zarobljenike.  Potucali su se od nemila do nedraga 12 godina… Tog dana  smo im rekli da ce dobiti kucu   i da radovi odmah pocinju. Oni su samo zanijemili i suze su potekle…..

Schaeferovi   se ne z austavljaju na tome. Ovog ljeta za grupu srebrenicke djece u Sarajevu je organizovan Muzicki kamp kojeg je vodila mlada i  lijepa sarajevska pijanistica Irena Koblar. Magistrirala je na Mozarteum-u u Becu a sada je na specijalizaciji u The Mannes School of Music u New  Yorku. Daje solisticke  koncerte po citavoj Evropi a Sarajevo ce je vidjeti ove zime na Sarajevskim zimskim vecerima.

Djeca su bila odusevljena upoznavanjem  sa muzickim instrumentima , istorijom muzike te  slusanjem  klasicne muzike u zivo. Svaki dan im je dolazio po jedan muzicar da  svira na razlicitom instrumentu. Barry me je pozvao da pomognem  ali je Irena do u detalje isplanirala  citav program jos u New Yorku i fantasticno  sve sama  izvela.

Posebno me je potresla zivotna prica male Sejdefe Ibrisevic,/ sjedi lijevo do mene,/ koja je bila u stomaku svoje majke kad su bjezali iz Srebrenice. Sejdefa je rodjena u skoli gdje su zivjeli sa jos 260 izbjeglica. Svi muskarci u familiji  ukljucujuci oca su joj poubijani a majka je dozivjela nervni slom. Nekoliko godina nije prepoznavala svoje dijete. Sad je malo bolje i  pod stalnim psihijatrijskim  nadzorom., Posto su  10  puta promijenile  prebivaliste , sada ce dobiti svoju vlastitu kucu tu u Ilijasu. Sejdefa je veoma pametna i najbolji je djak u razredu.

Bilo je to jedno dirljivo iskustvo koje cu dugo pamtiti……

Azra K..