Povratak u kolotečinu

Posljednjeg dana boravka u Sarajevu krenuo sam u oproštajni obilazak Ferhadije zajedno sa mojim drugarom Veljom Novakovićem. Naišao je Mirko Zovko, Veljin drug iz razreda i sa fakulteta pa smo nekako došli do priče o njihovim dogodovštinama u gimnazijskim danima. Ispričali su jedan zanimljiv dogadjaj koji vrijedi zabilježiti:

Mirko je imao dosta i opravdanih i neopravdanih izostanaka pa je došao u situaciju da dobije jedinicu iz Fizike kod profesora Šemse Harlaća što se rijetko dešavalo. Mirko je preko drugih djaka proturio famu da je zbog te ocjene veoma deprimiran i da, čak, razmišlja o samoubistvu, pa je za to saznao i profesor. Jednog dana Mirko je skinuo cipele, stavio ih kraj otvorenog prozora na drugom spratu i sakrio se. Onda je nekoliko djaka, sinhronizovano, zavikalo da je Mirko skočio kroz prozor, a Šemso je vidio cipele na prozoru i pozlilo mu je. To mu je tako teško palo da je bio nekoliko dana kući na bolovanju, a Mirko ga je posjetio sa buketom jorgovana ubranim negdje usput.

E, taj isti Mirko je kasnije završio Pravo sa prosjekom od 9.3, bio sudija, pa advokat, pa Predsjednik Ustavnog suda BiH i sada je takodje Predsjednik Ustavnog suda Republike Srpske. Iz reda Hrvata! Kasnije nam se pridružila i njegova supruga Emira, doktor nauka i profesor na Prirodno Matematičkom Fakultetu, Odsjek Hemije, pa smo se prisjetili jednog divnog zajedničkog putovanja sa košarkašima “Bosne” u Atinu 1979.godine kadaje “Bosna” pobijedila “Olimpijakos” i vizirala pasoš za finale Kupa šampiona.

Naš povratak u USA trajao je punih 25 sati sa 4 uzletanja i 4 sletanja. Bili smo umorni ali smo jedva čekali da vidimo našeg unuka Iana koji se dosta promijenio za ovih mjesec i po dana. Dočekalo nas je divno vrijeme, napravio sam nekoliko slika okoline Vesnine kuće i snimio grupu od osam jelenova, srni i lanadi koji svakodnevno dolaze kod nas na pašu i jezero. Počinjemo dugi “pravi” odmor.