Lako je dobrim lovcima zeca iz brloga istjerati
Nakon bezbroj bezuspješnih pokušaja, uspjeli smo namamiti “zeca” na čistinu! Srećom, Pego je svo ovo vrijeme apstinencije sa bloga bio aktivan i sada nam stiže ponuda: Uzmi ili ostavi
Na čitaocima je da pažljivo pročitaju ponudu i odluče kakav je i koliki interes za ponudjeno štivo! Pošteno!
“Dragi Ico i Vlado
Kad bih imao nesto da ponudim publici ili citaocima izabrao bih vas za promotore ,jer to radite sjajno.Pljunete nekoliko redova na blog i odmah se oglasi petsto blogovaca. Sjajno. Ide vam od ruke/Zato ste i igrali uspjesno rukomet i kosarku,valjda?/
No medjutim,ipak ima nesto i da se ponudi ,nije da nema.Odbacit cu svoju laznu skromnost i glasat cu za sebe kao Charles Laughton sjajni Engleski glumac u jednom nezaboravnopm filmu sezdesetih gdje igra ulogu sudije u jednom komplikovanom procesu,kad glasa sam za sebe i pobjedi rivala za taj vazni jedan glas.
Ja sam ovih nekoliko mjeseci intenzivno pisao price i jedan veci tekst koji je izgleda prerastao u roman bar sto se tice strana ,ima ih oko 300 a radni naslov je “U zavjetrini rata”.Zelio sam da zabiljezim neke dogadjaje koji su mi se dogodili u Poljskoj i na nekim drugim mjestima gdje sam boravio u vrijeme rata, posebno u Beogradu ,gdje sam povremeno dolazio Zanimljivo je utoliko sto se cijela prica odnosi na stvarne dogadjaje koji su bili refleksija onoga sto se dogadjalo kod nas u zemlji.
Ja sam se sjetio jednog zanimljivog i neobicnog filma o pocetku drugog svjetskog rata, koji dogadjaje prati u jednom malom africkom selu gdje su se pored urodjenika nasli Englezi, Nijemci i Francuzi zajedno u nekoj sasvim oprecnoj misiji, a rat je bio povod razaranju njihovih normalnih odnosa koji su medju njima vladali prije toga.
Ne znam da li bi to bilo moguce objaviti to u nastavcima kao “Dubrovackog gusara” ili bolje receno kao “Gricku vjesticu”.Sjetite se samo kako smo se lozili na tu sjajnu literaturu i kako je to samo bilo popularno u masama.
Od prica, ako ne budu dosadne ,mogla bi se probrati po koja:
“Miholjsko ljeto” prica o mladom paru koji na povratku iz Dubrovnika srece poznatog slikara, nekadasnjeg ucesnika pariskog kruga, u zabiti bosanskih planina, pored jezera ,gdje se povukao i sam sebe osudio na samocu?/duza novela u nastavcima/,
“Na kraju duge”osvajanje Zagreba i “Ritz bara”,studentski dani sa iznenada punim djepom love.,
“Setnja po dnu Panonskog mora”naivni slikari iz Kovacice i mlada Slovakinja kao heroina Hemingvejevog romana “Zbogom oruzje”, “Mojoj zeni umjeto dorucka” beogradske kratke ljetne price o malim nevaznim ljudima i stvarima koje cine zivot.
Sve je to na stolu pa bujrum.
Mada mislim ,gledajuci aktuelni blog ,da bi mnogi ipak zelili da se vratim slikanju jer je to sport koji nema niskih klizecih startova i direktnih duela a malo ko o njemu nesto zna,i da ostanem u zavjetrini, jer pravi gladijatori imaju druga posla.Ja za to nemam smisla ni kad pisem ni kad slikam a pogotovo kad volim.
Uostalom, treba pitati citaoce sta oni stvarno zele: but bez kosti, mljeveno meso, krvavicu ili cak samu krv ,pa svak uzme ono sto zeli i skuha sebi i drugima ono sto hoce.
Srdacni pozdravi, Pego
Halo Dusko Dugousko,
Ovoga puta i lakse i brze, mada mi to nije bila prevashodna zelja kao prosli put. Ti znas da Vlado, a pogotovo Neno i ja stojimo iza Tebe najprije kao prijatelja iz divnih dana mladosti, Fisa, Faxa, Sloge…kao nekog ko nam na najljepsi moguci nacin svojim duhom, mastom i literarnim opusom produzava prekinutu mladost i biva nas “glasnogovornik” u egzilu. Citajuci Tvoje memoare i price svako od nas pomalo, ponegdje, vidi sebe ili bar pozeli da bude akter, da se nadje bar za sankom pored Čigija ili Meška, dok Ti pleses sa najljepsom ribom u Hotel Jahorini, Satoru, Jadranu, Neptunu, Labirintu, Baskim Vodama, Podgorama, Bolovima,Tucepima, Trpnjima, Malim Losinjima, Hvarovima, Opatijama i Pulama, serviranu samo za Tebe i bas tu noc. Bili smo u pravilu najprije, paf. Opet Peg, a onda sve ostalo od divljenja do zavisti i zlobe. Kada god su pokusali naci neku bar skrivenu manu mačku pored ja sam imao svoj komentar s cim bih im zacepio usta, a to je bila i moja najdraza fraza za zlobnike i cinike; da, da, mačak nista ne valja smrdi joj iz g…… Toliko o tom. Zavisnika je uvijek bilo i bice. Nekoga treba pred ogledalo staviti, nekoga blago prezreti, nekoga bogami i u PM spremiti. Nadam se da je konacno u blogu sve cisto i spremno za Tvoje price ” U zavjetrini rata”. Vec vidim dosta blogovaca kako kao djeca sjede pored TVa ocekujuci najnovije epizode Duska Dugouska. Samo naprijed Stari, jos uvijek ne olinjali Vuce, vuci svoje poteze i uzivaj u nasoj sreci.
Voli Te Tvoj Werdi.
“Raining in my heart”, uvijek pozovem kisu u pomoc da ohladi moje emocije ; kad me neko kao ti, Verdi, ovako lijepo pretstavis i udahnes mi snagu da se suprotstavim avetima zla, nacionalizma, starosti i nemoci, koji nas kao psi proganjaju u zadnje vrijeme.
Vidi kako je samo malo potrebno da se sklizne sa ivice u jezickoj prepirci na blogu , pa da nastane stampedo.
Kako cu ja uspjeti da sve citaoce zadovoljim svojom “Zavjetrinom rata” u kojoj nema ni Madi, ni Dalmatinke na snijegu , ni lijepe Hilde Gonzales Kubanke iz Moskve, a ni moje prelijepe zene Mirjane, koja mi uvijek daje podrsku kad je i ne zasluzujem?.
Lako je bilo Andersenu jer su svi navijali za Gerdu i Kaja , Ivicu i Maricu, i svi bili protiv vuka, vjestice i macehe koja je proganjala Pepeljugu.
Ali, kako iznijeti cinjenice ,onako kako sam ih ja, daleko od ratnog zbivanja, dozivljavao i ko danas od Njemaca jos zna za vojnika koji je stao pred streljacki stroj ispred djaka u Kragujevcu i, bar samo za sebe, oprao licnu sramotu u ime jedne nacije..
Malo je onih koji podjednako navijaju za Zeju i Sarajevo a kamoli kad jos neko sa strane uzme stvar u svoje ruke i loptu medju noge i pocne driblati i uz to i pametovati. Postoje li citaoci koji ce zeliti da bar za trenutak pogledaju te bolne stvari ocima iz hladne vasione i da pokusaju stvari da sagledaju i drukcije i da ih za trenutak okrenu naopacke ,kao sto je to uvijek cinio nas veliki arhitekta Zlatko Ugljen sa vec izvedenom maketom kuce, pokusavajuci da bar za trenutak sagleda i ono sto niko nije zelio ni mogao da vidi.
Trebalo bi sve ovo sto sam napisao uzeti, bez rezerve, kao jednu duhovnu potrebu covjeka , koji se tijelom slucajno zatekao u “zavjetrini”, dok mu je dusa bila raznosena orkanskim vjetrom u paklu rata.
Boze, kako je lakse biti i lazni ljubavnik nego bilo kako pisati o ljudskom bolu ili o ratu.
“Ne bojim se ja tudjih , bojim se ja svojih” rece Mucije Scevola, uhvaceni rimski vojnik, i gurnu desnu ruku u vatru dok su ga zanijemjeli protivnici, Barbari, sa divljenjem gledali…
Uostalom , da vidimo i sta ce drugi citaoci izabrati, mozda me ipak postede unaprijed izrecene smrtne kazne i daju mi sansu da ispricam i neku drugu pricicu, premda me neki zecevi na blogu stalno spominju i proganjaju kao “samozvanog Nobelovca” , pa se uvijek osjecam kao Jugurta ili Hanibal kad ga je Ciceron u svakom svom govoru o bilo cemu, bezrazlozno, na kraju prozivao sa uvijek istom recenicom; “Cetterum censeo Cartaginem, delendam esse!” Ave.. Pego
P.p “Uostalom , smatram da Kartagu treba razoriti..” prevod samo za one koji nisu isli u Klasicnu gimnaziju.
Dragi Pego, kakvi su to lamentni i pesimisticki tonovi puni straha od kritike i tamo nekih neprijatelja, kad statistika pokazuje sasvim drugacije!
Cim se tvoje ime pojavi, rejting Bloga skace na kub!!. Pa, sta ti vise treba ? Nego sjedi i pocni slati svoju “zavjetrinu” svaki dan po malo, mi smo ljudi u godinama pa nas koncentracija izdaje u suvise dugim clancima.
Samo jedna mala ispravka: bio je to Katon Stariji
koji je svaki svoj govor u senatu zavrsavao sa :Ceterum censeo….
Tvoja fan-ica i vjerna citateljka
Azra K.
Ićo ne samo da nam je vratio našeg Nobelovca nego je i riješio jednačinu sa dvije nepoznate koja je podugo visila u zraku.
x - odkrio nam je ko su članovi Politbiroa
u sijenci
y - ko je Werdi /Verdi /
Sumnjala sam na njega još od samog početka nakon opaske o ” maži i kontra maži”
Sad kad je izašao i sjenke mogao bi malo češće izlaziti sa svojim pismenim prilozima i komentarima
ak
Dragi Pego,
„Varietas delectat“. Ovo ne kazem da bih napomenuo da sam prosao kroz „drill“ i mangupluke u Prvoj gimnaziji ( o tome mozda nekad kasnije), nego da Te podstaknem da nam svoja i vidjenja svojih junaka iz „Zavjetrine rata“ prezentiras u Blogu. Bas kao sto o utakmici izmedju Sarajeva i Zelje ( Mlade Bosne i Bosne) navijaci imaju razlicita misljenja, odnos, vidjenja, tako i o drugim stvarima imamo razlicite sudove. Sve je to dio socijalnog, duhovnog i intelektualnog bogatstva ljudskog roda. I sve dok u razlicitostima postoji humanost, tolerancija, dijalog, uvazavanje, poštovanje, dotle raznolikost obogaćuje, pozitivno provocira i po pravilu koriguje nase sudove. Razlicitost misljenja, vidjenja, dozivljaja, je jedan od preduslova demokratije koja je svakako bolja nego jednoumlje.
A kad ušicah ovu izreku ne mogu da ne odam posebno priznanje „ preciznoj Azri“. Em dva put rupa iz prvog udarca na golfu, em precizan podatak o autoru izreke: Ceterum censeo.. Iskrene cestitke i divljenje.
Pozdrav,
Ćusta